Doktor iz Republike Srpske Aleksandar Zolak najvjerovatnije će biti imenovan za direktora banjalučkog vodovoda za par dana. Šta, I? U čemu je problem? – kad već tri decenije živimo u Bolonjskoj šumi bh edukacije gdje se diplome ne stiču znanjem već proizvode po potrebi i narudžbi i još su univerzalne?

 

– Žalosna bh cirkusijada i ‘korumpijada’ sa školanjem i školovanjem kod nas traje već decenijama, doktor Zolak ginekolog iz Banja Luke koji će nakon 11. marta umjesto u ženske organe viriti u vodovodne i kanalizacione cijevi, nije nikakav izuzetak već bh pravilo. Da budemo još precizniji, dobro smo prošli : on bar ima diplomu (valjda) i suđeno mu i u jednom i u drugom slučaju zavirivati u čarobne tajne cjevovoda.
– Na našu sreću. Mi smo generalno poznati po tome da umjesto usvajanja i praktikovanja Bolonjskog procesa po sporazumu iz Bolonje od 1988. godine kojeg su potpisali Univerziteti a usvojilo nekadašnje Vijeće ministara još 2006/07, živimo u našoj bosanskoj šumi umjesto u šumi Bolonjskih paragrafa. U šumi divljih, privatnih ‘univerziteta’, ‘međunarodnih koledža’ i fakulteta od kojih je samo neznatan broj prihvatio i posluje u skladu sa tim aktima, ostali vikendom, u kafani, u zakupljenim prostorima i skladištima ili čak na haubi auta, uz dobru lovu i bez državne certifikacije proizvode stručnjake svih fela, po želji kupaca i naručioca. ‘Slučaj’ Zolak-ginekolog je naš odraz u ogledalu, zato naše diplome osim kod naših ustanova i institucija, nemaju nikakvu prođu ili priznatost van BiH, a što je više obećanja o reorganizacija školstva, komisija ili ureda za borbu protiv kriminala i korupcije, to je sve više dodatnih ‘univerziteta’, ‘doktora’, magistara i ostalih zvanja svih profesija. I diploma, nego!

– Niti je ginekolog u vodovodu atrakcija i ekskluziva, niti činjenica da imamo doktora i akademika više nego stanovnika nama išta znači, budući da svakako imamo i onih koji su obavljali ili još obavljaju važne državne funkcije a da nemaju nikakvu diplomu, čak ni jeftini falsifikat. Logičnim slijedom, kao što ne bi trebao ginekolog da ‘prčka’ po javnom vododovodu, ne bi ni nekakav ekonomista sa nekakvog divljeg ‘univerziteta’ na brdovitom Balkanu mogao voditi federalnu policiju, a može. Prvi Pendrek Ramo Isak to odlično i sa zadovoljstvom obnaša. Ili, šta znam, ne bi mogao ginekolog bez diplome, samim tim ni ginekologinja kakvog kalibra jeste Sebija Izetbegović, voditi glavni državni klinički centar u Sarajevu a svjedoci smo da je direktorovala skoro deceniju, nisu je mogli otjerati a kamo li procesuirati, otišla je u penziju. A žena vršila operativne zahvate i čak učila studente kao profesorica. Teško je sve pobrojati, ali evo ovaj kuriozitet, recimo, skoro sva vlada u Kantonu Sarajevo ili bar trećina njenih ministara su sa diplomama nastavnika fizičkog, nekadašnjeg DIFa, među prvima ministar vanjskih poslova Dino Konaković, pa opet svi rade ‘odlično’ i sa ‘rezultatima’ neviđenim ikada u istoriji BiH. Odlično vodi grad Banja Luku i mlađahni tajknu Draško Stanivukoviću iako nije niti kani ići u školu, nije blesav. Računa kad su mogli recimo Bill Gates-u ili Elon Musk-u kao i on ‘jahati sekretarice’ umjesto čitati knjige, što ne bi mogao i on. Logično.

– Kod nas može i svršenik Medrese biti kantonalni ministar policije, čak više poželjno je, kao u TK  ovaj dasa Hajrudin Mehanović u Tuzli što  nam reče u povodu teških femicida u njegovom ataru da su odustali od medicinskih pregleda policije jer su vidjeli da će ostati bez policajaca, valjda hodža nije to učio u školi, i akademik može postati svako ko poželi, može imati i svoju privatnu akademiju kao muftija Zukorlić ili profesor Kurtćehajić, recimo, sve se može. U diplomate i ambasadore Denis Bećirović šalje također hodže i hadžije sa diplomom imama, jer ih razumije, i sam je doktorirao na temi islama, imali smo još prije petanest i više godina uvod u ‘diplomske afere’ kada je najmanje deset funkcionera Opštine Vel. Kladuša i stranke DNZ diplomiralo u istom danu, na ‘prestižnom Koledžu’ u jednom selu na Uni kod Bos. Krupe, svašta smo imali i imamo još uvijek. Da ne pretvorimo članak u bezveznu listu crne hronike ‘ajde da pomenemo još ‘Osmicu’ Osmana Mehmedagića, bivšeg direktora OSAe koji je sada u zatvoru sa predsjednikom Suda BiH Rankom Debevcem, ‘kapitalca’ među školovanima. On je u posjedu tri diplome a sve tri falsifikata, čim su mu otkrili jednu, on pokazao drugu i nastavio tako deceniju i više da nas čuva i prisluškuje i da hvata neprijatelje države. Jedna mu je baš iz Banja Luke, mjesta gdje će akoBogda ginekolog Aleksandar Zolak ordinirati uskoro.

– Inače to sa diplomama i školanjem je otpočelo odmah iza bh rata, čim su propisi nalagali da na određenom mjestu mora biti određen stručnjak, ‘nas je krenula karta’. Ako nema takvih ‘papira’ u BiH ima u Republici Srpskoj, ako nem ni tu, ima u Hercegovini, hoću da kažem Herceg – Bosni. Snalazili smo se kako umijemo i kod kuće ali i u dijaspori, ali baš onoj pravoj, jer nama su Republika Srpska i Hercegovina-dijaspora. Došli smo i do Amerike našom snalažljivošću. Uplatiš kurs online i dobiješ diplomu a onda je fino potvrdiš ratifikacijom u BiH, i eto te doktora, stručnjaka. Ako ne vjerujete meni, pitajte recimo Biseru Turković, njenog sina Alija ili još kojeg manje pozatog diplomatu.

– Na kraju svih krajeva, šta uopšte znači taj ‘komad papira’ kad može i bez njega a kamo li da ne može sa njim. Može kad se hoće, jer bolje je biti podoban (stranci) nego pametan i koristan (za svoj narod). I tačka. I točka.
U BiH možeš bez diplome biti i advokat, znam ih najmanje dvojicu, jedan od njih je ‘poznati advokat’ iz Bužima sa stanom u Sarajevu, penzioner Ramo Atajić. Ni dana ni sata nije vidio katedre profesora u Banja Luci a postao advokat sa pet ureda : u Sarajevu, Bužimu, u  Hrvatskoj, Austriji i u Njemačkoj, čak ima i dozvolu za zastupanja u EU. Drugi kojeg znam neka ostane tajna, umro je, iz Velike Kladuše je. Koliko nam znače diplome i diplomci sve je rečeno još davno poslije bh rata. Nekadašnji gubernator Okruga Bihać a sada US Kantona, zet Čengića Mirsad Veladžić je to opisao ovako. ‘Šta će nam škole, pravićemo džamije i Medrese’.
I bi Mirsad, što smo tražili dobili smo. Ruše se i propadaju državne škole i Univerziteti a cvjetaju islamske ‘kulturne i edukativne ustanove’. Iako je po struci biolog profesor, i predavač na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Bihaću, iako ga je smijenio zbog nacionalizma i mržnje ondašnji visoki bh predstvnik, buduće sudije i tužioci su pred njim i pred pomenutim Atajićem polagali pravosudne sudačke ispite. Uplatiš 100 ondašnjih njemačkih maraka i osvježavaš znanje sa Pravnog Fakulteta, dobiješ ‘papir’ na osnovu kojeg te imenuju za sudiju ili tužioca ili notara. Za taj ‘papir’ Ministarstva pravosuđa se u ona ‘mračna vremena’ ‘ginulo’ u Sarajevu i znojilo tri dana pred komisijom pravnih stručnjaka, od pismenog rada do usmenih pitanja koja su frcala danima, po Mirsadovoj želji to se završi za sat vremena. Uz prvo pitanje ‘u kojoj si stranci’, i odgovor : ‘u SDA’. Uz drugačiji odgovor ispit se mao produži ali opet si isti dan kod kuće.

A mi se čudimo otkud nam korupcija u sudstvu i kod diploma.
Koliko je samo takvih ‘komisija’ dalo ‘certifikate’ sudijama i tužiocima, to ne može utvrditi više niko. Najmanje onoliko koliko ima Kantona u bh državi.
Zato doktore  Zolak, brigu na veselje. ­Već sutra, bićeš bajata vijest. Stetoskop u ruke i kašiku-ogledalo poda se, pa u – vodovod.
Ako Dodik kaže da znaš baratati instrumentima, ko to može onda zabraniti, a?

photo : dr. Zolak Aleksandar kandidat za direktora u gradskom vodovodu Banja Luka, arhiv