NEKA SE VIDI IZDALEKA I NEKA ZELENO SVIJETLI : četvrti po redu spomenik na Vlašiću visok 17 metara posvećen generalu ArBiH Alagiću optužnom u Haagu za ratne zločine svijetleća zelena mala džamija, specijalni gost Željko Komšić – čuvar ratnog zločina
* Dok iz Sarajeva pište, umiru i kukaju onkološki pacijenti, njih skoro hiljadu i pol koji nemaju terapiju ni ljekove i dok se liste čekanja produžuju na pola godine i više, a sve zato jer je vlast novce usmjerila ‘u druge svrhe’, za to vrijeme se milioni bacaju na džamije, islamske centre i mitološke spomenike, jarbole ili ratne zemunice, na plate i mobitele i skupa auta. Načelnici i ministri u ovo predizborno vrijeme ne žale državnih para jer znaju sa kakvim ‘blećcima’ vladaju. Suprotno onoj ‘mudrosti’ Alije Izetbegovića ‘naš narod nije blećak’.
Da baš tako, jer nema ni u Sarajevu ni bilo gdje protesta za te pacijente ili za djecu koja putem sms poruka mole za svoje živote dok za ostale manje bitne za državu i narod događaje i probleme na hiljade izađe na ulice Sarajeva. Što bi rekao Fadil Novalić, ‘ja znam naš narod, neće se on buniti’. Što je još tužnije i bolnije, čak i takvi koji čekaju smrt jer im vlast odredila kad će umrijeti, glasaće krajem ove godine za tu i takvu vlast, ako prežive do jeseni.
* Danas se na Vlašiću otvara još jedan spomenik našoj budalastoj ratnoj mitologiji, četvrti po redu na ovoj planini. Kaže načelnik Travnika SDA pulen Kenan Dautović da ovim ‘zaokružuje’ posao na Vlašiću, ovim četvrtim kičastim vjerskim i pogubnim spomenikom ratnom generalu ArBiH Mehmedu Alagiću na istoj planini. Prije ovog ljijan-turbeta (tako u BiH izgledaju skoro svi spomenici, skoro svi grbovi i amblemi vlasti, kao stilizovane male džamije sa ljiljanom) na Vlašiću na ‘Ljutoj Gredi’ postavljen je i jarbol visine 18,5 metara na vrhu planine prošle godine, zatim još spomenici na Meokrnju i Galici. Čitavo brdo je išarano kamenim spomenicima, jarbolima i ratnim zastavama, ovo je ‘finale’ kada se zapravo Alagiću postavlja turbe kao Aliji Izetbegoviću na Kovačima.
* I ne pitajte koliko je načelnik slupao love u ova brda i visove i koliko se onkoloških pacijenata moglo sa tim parama izliječiti ili produžiti im život jer ovaj turbo – vjerski patriotizam u BiH ima svoju cijenu, a to su fotelje i pljačka, uz neviđene ratne mitove. Danas će se ovdje kao i svuda pričati o ‘gaziji’ Alagiću o ‘spašavanju Bosne’, o ‘oslobađanju’ države’, o ‘šehidima’, urlaće tekbiri i davaće se nauka za djecu i buduće generacije, prijetiće se ‘dušmanima’ okolo nas, svašta će mo čuti a najviše o herojskoj borbi Alagića. U tu čast je specijalni gost iz SDA krila u Sarajevu Željko Komšić već napisao govor, možemo zaključiti kako će to zvučati. Nedamo Bosnu, odbranaili smo Bosnu, ‘zlatni ljiljan’ se ispraksao. Nema čuke u FBiH gdje nema spomenika i jarbola i nema događaja te vrste a da nije Komšić kao ‘kvisko’ i maskota SDA i Islamske Zajednice BiH prisutan. Vidjeli smo ga na nedavnom otvoru slične budalaštine u režiji načelnika Semira Efendića i njegovih ‘Krila slobode’, na brdu Žuč iznad Sarajeva.
* Bosna je odbranjena, zaprijetiće Komšić ovdje na Vlašiću po ko zna koji put, iako i ptice na granama znaju da imamo nažalost tek 23 % Bosne. I da nije odbranjena već naprotiv izdata i podijeljena po ratnim željama. No, ovo Komšićevo slikanje i paradiranje sa ratnim zločinom i zločincima je samo dodatni vjetar u leđa razgradnji države i klasičan je primjer ne poštivanja bh propisa i zakona Visokog bh predstavnika te bošnjačkog odnosa prema drugim žrtvama. Čime se Komšić davno svrstao na stranu Dodika kojeg optužuje da plaća i veliča ratne zločine.
Podsjećamo, nije slučajno što se Komšić na otvoru ‘Krila slobode’ uslikao sa optuženim za ratni zločin generalom Dudakovićem, i ovdje je ista bošnjačka mantra koju Željko s ponosom promoviše već tri decenije. Hrvati, koje on ‘građanski’ predstavlja u bh Predsjedništvu su mu posebna motivacija. Najradije bi da ih nema u BiH nikako. Naime, i general ArBIH Mehmed Alagić je nepresuđeni ratni zločinac a evo dobio je spomenik i otvara ga član bh Predjedništva koji će veličajući Alagića, zapravo veličati ratni zločin. A dodatno poniziti hrvatske žrtve i njihove nasljednike.
* Alagić je, da ponovimo gradivo, nakon hapšenja od vlasti BiH sproveden u Haag gdje mu se sudilo za ratni zločin. Uhapšen je u grupi sa oficirima ArBiH Enverom Hadžihasanovićem i Amirom Kuburom te ga je optužnica teretila da je odgovoran za ubistva 1993/94 preko 200 civila i vojnika uglavnom Hrvata a što je počinio njegov 7. Korpus u čijem sastavu su bili strani plaćenici i mudžahedini. Alagić je iz Haaga pušten da se brani sa slobode ali je nakon 2 godine umro tako da formalno nije presuđen za ratni zločin ali nije ni oslobođen, samo ga je smrt toga spasila. Kao i Aliju Izetbegovića što je smrt spasila istrage Haaga za ratni zločin. Hadžihasanović je osuđen na 3,5 godine zatvora a Kubura na 2,5 godine, kako su optuženi za isto krivično djelo, da je bio živ, ni Alagić ne bi prošao bez osude i kvalifikacije ratnog zločinca. Alagića su sudili i u Bihaću za ratne zloupotrebe i kriminal u Opštini Sanski Most koju je bio totalno preuzeo i privatizirao i zbog skoro javnih zahtjeva građana smijenjen je sa funkcije načelnika odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Westendorp-a 1999. a uhapšen i sproveden u Haag 2001. Umro je 7.03.2003. od infarkta i od tada je i započela njegova rehabilitacija i maskiranje ratnih zločina na bošnjački način već poznat : kod ‘nas’ nema toga, kod nas su sve heroji, ‘šehidi’ – borci na Allahovom putu, ko jebe sve druge žrtve.
* Dakle, iako Alagić formalno-pravno nije pravosnažnom presudom proglašen ratnim zločincem, samo zbog te optužnice Haaga, Komšić je trebao kao pravi političar zaobići svoje prisustvo, budući da smrću generala nije nestala optužnica. Međutim, zna ‘ljiljan’ u kojem kolu igra, i ne obazire se na to kako je žrtvama Alagićevih mudžahedina i njihovim familijama. Što će dodatno zakomplicirati ionako narušene i skoro uništene odnose Bošnjaka i Hrvata u BiH pa i same dvije države, najviše zbog Komšića i njegovove šibicarske igre sa glasovima Bošnjaka.
Napose, kad smo već kod te herojske bitke na Vlašiću zašto je ova planina oslobođena tek 1995, kad se uveliko nazirao kraj rata u BiH, kad se nazirao Dayton i sadašnja sudbina države, zašto nije oslobođen svih prethodnih ratnih godina kad ‘smo bili nepobjedivi’? Zato jer je ratna bh istorija mitologija i po bošnjačkoj ratnoj mitologiji najviše tih i takvih herojskih oslobađanja’ desilo se upravo pred sami kraj rata. Čisto radi istine.
* Stajanje rame uz rame sa ratnim zločincima i zločinima, sa presuđenima ili optuženima je zapravo bezobrazno veličanje ratnog zločina sa krinkom presumpcije nevinosti. I kažnjivo je ne samo po bh propisima i međunarodnim Konvencijama već i nametnutim propisom VP Schmidt-a, da o moralnom aspektu i ne govorimo. Stoga će Komšićevo prisustvo ovom vjerskom i političkom događaju biti dodatno gorivo i ostalim nacionalistima i zaštitnicima ratnih zločina da veličaju svoje. Komšiću će slike sa ove planine donijeti glasova i simpatija u to ne treba sumnjati ali za državu BiH na čijoj razgradnji Komšić sa Rijasetom i SDA radi već decenijama stvarajući uslove za neku malu islamsku državicu na temeljima FBiH u sred Evrope – to je nadnaravno loš potez.
Posebno će se to osjetiti u odnosu Hrvata sa Bošnjacima.
Još kad bi Komšić i zvanična bošnjačka politika mogli ili htjeli od preglasnih tekbira to čuti?!!
photo : megalomanski spomenik-turbe generalu ArBiH Mehmedu Alagiću na Vlašiću, u okviru – Željko Komšić sa Dudakovićem na otvoru ‘Krila slobode’ na brdu Žuč, arhiv
