New York – dobili smo pobjednika Rezolucijom, ‘Plemići’ pobijedili ‘Kraljeve’ sa košarkaškim rezultatom 84 : 19 + 68 u neviđenoj prijateljskoj utakmici, briljirale vođe navijača Lagumdžija i Aleksandar Vučić
– UN su konačno usvojile Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, dokumet koji se prema navodima bh ambasadora Zlatka Lagumdžije – glavnoj bošnjačkoj diplomatskoj zvijezdi sa neba Denisa Bećirovića – tajno pripremao godinu dana. Rezultat glasanja je također nebeski : 84 članice UNa su glasale ‘ZA’ 19 je bilo ‘Protiv’, 68 se izjasnilo ‘Suzdržano’, nije glasalo ni ovako ni onako.
Svjetska euforija otpočeta još prije napada Rusije na Ukrajinu po tvrdnji Lagumdžije (‘ljudi misle da je ovaj posao od jučer a mi se počeli pripremati još prije agresije na Ukrajinu‘) je odrađena po pravilima UNa i direktivi Amerike, sad slijede analize, mišljenja, novi život u BiH i Regionu poslije Rezolucije, stižu prebrojavanja, liste ‘partnera’ i ‘prijatelja’ sa ‘neprijateljima’, Munirini stubovi srama i stubovi časti’, ide se u nove pobjede i programe. Sa ciljem ukidanja Republike Srpske Alijine tvorevine. Glasanje bez mogućnosti veta je obavljeno u Generalnoj Skupštini gdje se odluke donose prostom većimo prisutnih. U sali mora biti najmanje 97 od ukupnog broja članica UNa (193) koje glasanjem većine konačno odlučuju.
Kad se zbroje brojevi, eto materijala za ‘historijski dokument’ i bh priču, kod nas je sve takvo i nikako drugačije, a zbroj kaže. Ravno 22 članice UNa nisu uopšte bile u sali i nisu glasale. Ubjedljivo je veći broj onih ‘za’ od onih ‘protiv’, ali je zato broj ‘nesvrstanih’ i onih što su ‘uzdržani’ veći od predviđenih očekivanja. Zato, sportski žargonom, jer Lagumdžija kaže da se radi o natjecanju, svako ima razloga za pobjedničko slavlje.
– Šta nam to govori? Balkanska politika je uspjela balkanizirati UN i uvela je u ovu odavno pogubljenu organizaciju naše mantre i naša pravila po kojima je pobjeda važnija od učinka i rezultata. Usljed čega je zgrada na East Riveru zadnjih nekoliko mjeseci ličila na kakvu baražnu sportsku predstavu.
Dobro, to je u sportu tako, međutim ovako važan i ‘historijski’ dokument koji bi trebao biti posvećen žrtvama genocida ne bi trebao ličiti na takmičenje na zelenom travnjaku, a ne da je ličio već se to i potvrđuje u izjavama prije i poslije Rezolucije.
Tako će Zlatko Lagumdžija vođa ‘Plemića’ obznaniti da smo ‘pobijedili košarkaškim rezultatom’, kako se posprdno opisuje veliki broj golova u nogometu kao u košarci. Zabili smo im. Napunili ih do vrha. Dodavši da je pobjeda krunisana time ‘što je Srbrenica na pijedestalu Svijeta’. Nema smisla objašnjavati mu kako je Srebrenica u Potočarima, podzemni mrtvi grad ili kako je u dijaspori, čovjek je godinama u državnom sportu i zna to bolje od običnih smrtnika.
Navijački bolesni vođa ‘Delija Kraljeva’ Aleksandar Vučić je patetično fejsbučio svake sekunde da bi se nakon zvižduka sudije omotao srpskom zastavom ljubeći je i hinjeć suze, ujedno je poražavajući rezultat proglasio pobjedom. Jasno i prosto k’o pasulj. A mene ‘Aco Srbine’ podsjetio na vehabiju Nihada Aličkovića umotanog u ratnu ljiljan zastavu, na nekom meču između ‘Robijaša’, ‘Manijaka’, ‘Grobara’ ili kakvih sličnih domoljubnih ‘Hordi zla’. Odlično suđenje je u ovoj utakmici u New Yorku vodio je američki sudija sa pomoćnim sucima iz Njemačke i Ruande. Pohvale su već stigle od sveprisutnog Mr. Murphy-a, ambasadora Amerike u vlasti BiH.
– Kod kuće u BiH, nekoliko mjeseci pripremana nacija je utakmicu odgledala emotivno, sa suzama i uz velika očekivanja, gledalo se u tv ekrane svuda. Ko nije htio buljiti u svoj televizor mogao je doći kod načelnice Sarajeva da uz suze, moralne i druge vrijednosti navija za svoj nepobjedivi tim, kod načelnika bilo koje opštine, na tv ‘Face’ gdje su se servirali i specijalni komentatori, čitava država je bila u transu. Nema portala ili web sroanice sa imenom medija a da nas nije počastio spektaklom ‘u živo’. Istovremeno, dok se igrao zadnji produžetak na East Riveru, u BiH su se već mogli vidjeti pozitivni odjeci i korist Rezolucije. Najviše tamo zbog čega je Rezolucija i donešena, u Srebrenici. Potočari su, kao i čitava pusta Srebrenica opkoljeni oklopnim vozilima i kolonama specijalaca, kao i u svakoj utakmici visokog rizika. Stiglo pomirenje.
Zamjenik ‘Delija’ i prvi i najagilniji pomoćnik Aleksandra Vučića i reprezentacije Milorad Dodik je sjednicu svoje ekipe i svoje ‘Države’ održao u Srebrenici najavljujući nove mirnodopske poteze još mirnijeg razdruživanja. Disao je normalno, nije bilo nijednog muslimana u blizini. Za njega su kapije Potočara bile zaključane, tako naredio direktor i ‘majka nad majkama’ Munira, koja je prepoznala Vučića i u akcijama ubijanja ‘naše djece u Srebrenici’, pored već one znane slike ponad Sarajeva sa Šešeljem i automatskim kišobranom.
Logično. Šta će Dodik tu, jer gdje god on dođe eto ti belaja, u Potočare se dolazi sa ‘lajsensom’ Suljagića, Reisa i Munire Subašić. Nekada i uz odobrenje Ćamila Durakovića. Međutim za one druge koji sa buketićima cvijeća u naramku znaju kako se odaje počast i obavlja patriotsko slikanje uz specijalce Direkcije MUPa BiH, press služba Potočara je radila punom parom. Tako smo mogli vidjeti Nermina Nikšića kako partizanski uči dove i Mijatovića kako u sebi broji sekunde minute šutnje, dok obavljaju svoju svetu dužnost uz ono već poznato. ‘Danas bi svi trebali bit ovdje i šutati‘. A ne šute već trabunjaju za novine. I slikaju se, umalo k’o Ramo Isak, samo što su parkirali malo dalje od ulaza.
– Zbilja, ovaj bezlični dokument UNa bez ikakve pravne snage i bez mogućnosti obaveznosti (ko će, recimo, i kako kazniti članicu UNa ako ne bude svakog 11. jula podsjećala na Srebrenicu i pravila kakva prigodni događaj uz taj datum? Čak i onu članicu koja je glasala ‘za’?) je dobrodošao UNu i glavnim organizatorima ovog sportskog natjecanja, sa tekstom koji je već ranije utvrđen i presudama Suda u Haagu i odlukama visokog bh predstavnika koje iako sa međunarodnom pravnom snagom niko ne poštuje, ništa, ama baš išta nije donijela Srebrenici i žrtvama, samo je malkice oprao prljavu savjest UNa iz one ratne Rezolucije o zaštićenim zonama, o posebno i po stotinu puta ponovljenom ‘pomirenju’ koje je od danas zaglavljeno u tekst ove Rezolucije vickasto je i slova spomenuti. Isti efekat kao i od ‘zakona’ druga i ahbaba Inzcka, koji je naredio da se što više negira genocid, hoću reći da se ne negira.
A tek kako su imbecilne izjave uhljeba i štetočine Željka Komšića koji je u čast ovog događja već tri puta u mjesec dana boravio u Americi kako se ‘ovim stavlja tačka na genocid i idemo dalje’, to je za posebnu priču. Pa istog časa i istog dana i žešće nego prije, genocid je negiran stotinu puta. Da i ne spominjem, ‘ajde da spomenem, zaboravljenog profu SDA Denisa Zvizdića i njegove planove o Republici BiH ili naprđujuće umilne rečenice imenjaka Bećirovića i njegovog savjetnika Aliju Kožljaka, stručnjaka za NATO.
– Ovaj dokument koji ni jednim slovom ne spominje ni Srbe ni vlast Republike Srpske a zbog kojeg Vučić kao i bh vodeća sila diplomatije mjesecima boravi u New Yorku prenemažući se mi nismo genocidni iako ga niko u Rezoluciji tako ne zivka, neće naravo donijeti ni ‘konačni smiraj žrtama genocida’ kako to ponavljaju majke Srebrenice, Naprotiv, vrijeme će pokazati pred nama je, dokument će osim živih uzbuniti i mrtve. Bilboardi Vučića ‘mi nismo genocidni’ imaće sličan efekat Karleuše nekadašnje miljenice tv ‘Face’ i Bošnjaka na primjedbe da je prava starleta (a ona samo fenomen kao Fata iz bh vica), ali on uporno okamenjuje svoje poraze u pobjede, Rezolucija mu je dobrodošla, da odahne od Kosova i problema u Beogradu. I da nastavi sa ljubavlju prema Bošnajcima i Bosni. Osim njega i UNa, Amerike i Njemačke koje su svakla iz svojih razloga ušle u ovaj projekat te ostvarenja nekih planova Emira Suljagića oko tarlahanja genocidom u zgradi UNa već od ovog jula i planova sa udžbenicima po Africi (a skor čitava Afrika protiv Rezolucije kod glasanja?) iz kojih će djeca učiti o genocidu (ove domaće je već pripremio za print iako ministar Ramić još ne zna tačan broj djece a sedam godina ministar za izbjeglice), Rezolucija osim dubljih podjela i razvaljivanja države neće ništa i nikom drugom donijeti ničeg dobrog. ‘Pobjedu ‘naše diplomatije’ ovdje ne računam, ona se podrazumijeva, stižu izbori.
Kakav smiraj, kakvo pomirenje, kakvo sportsko natjecanje sa žrtvama genocida, kakav Puljićev ‘yutel salto mortale’ (kao Hadžifejzović, Erol Avdović ili Goran Milić) i Lagumdžijin spjev o ‘pijedestalu Srebrenice’, neviđen ugođaj za budaleštine. Zar niko ne vidi nastalu podieljenost UNa, arapskih zemalja, komandu Amerike ili svjetski show velikih a preko leđa malih?
Na utakmicama se vide samo slabosti protivnika, zna se. Da ne prebrojavamo ‘prijatelje’, ‘dušmane’ i ‘partnere’ a što će znam ja nas uslijediti za par dana, prisjetimo se samo Palestine i tamošnjih žrtava, vrlo mogućeg genocida i jasnog stava našeg najvećeg prijatelja i partnera Amerike na tom području. Ili, hajmo mi ono naše : Turska je srcem i dušom za rezoluciju ali ne svojoj kući, već ovog 11. jula popratiće ovu odluku UNa, Goran Bregović će tamo održati koncert kojeg sponzorira načelnik Ankare, prijatelj i brat Benjamine Karić. Dok mi budemo ovog 11. jula ukopavali žrtve i kmečali kako nas ‘dušmani’ mrze, naša braća će se veseliti.
– Najbolje je nekad i odšutati, stari lisac Dragan Čović je mag tišine u pravo vrijeme. Evo, dok se u Americi održavao meč budućnosti i sadašnjost, on se fino nacrtao u Banja Luci, pridružio mu se i Dodik, pa na tenane uživali. Nogometni KUP BiH koji je u svemu podsjetio na utakmicu na East Riveru i donio pobjedu ‘Pelmićima’, tj. njegovima, tj. Zrinjskom. Izgubili ‘Kraljevi’. A šta će tek biti kad se bude odigravala utakmica između ‘Plemića’ i ‘Zmajeva’, ne smijem ni pomisliti.
photo : Zlatko Lagumdžija bh ambasador i sportski majstor, arhiv
