Dva oca, tri ‘očenaša’ i jedna, čak dvije matere : postizborni nestašluci, ‘sklapanje’ vlasti, svečane zakletve …

 

a/ Dovršava se cirkus zvani ‘demokratski opšti izbori u BiH 2022’, šatre su razapete, fanfare odjekuju, čestitke i čestitari se opet slikaju i drže govore, klovnovi sa jabukom na nosu ispod velikih prirodnih usta uvezuju balončiće praveći maštovite figure, uzalud bačeno najmanje 12 miliona KMa – isti repertoar.
Narod pokraden na izborima, prevaren naknadno u silnim brojanjima i prebrojavanjima, oživjeli ‘papci’ i papkari, preletači i preletačice, država (vlast) se ‘sklapa’. Zar nema nijedne druge riječi u našem bogatom jeziku, please ? Sama ta rogobatna riječ dovoljno opisuje naše slatke izborne muke, sklapa se nešto što je puklo ili razbijeno, ali bolje nemamo.
Silna obećanja Tužilaštva, OSAe, SIPAe, druga Visokog predstavnika, raznih posmatrača i monitora, prijetnje kako ‘će ovaj put pošteno pa ko koga zajebe’, sve se istopilo u čestitkama, certifikatima mandata, CIKovim plaketama i potvrdama poštenja i demokratije, čak je ovu, jednu od većih krađa i naroda i njegove volje, zabetonirao čestitkom Christian Schmidt članovima ‘novoizabranog’ Predsjedništva. Onako iz ureda, jer ga nisu pozvali na feštu koju im je i organizovao i platio. I umjesto one na koju se ne može izjaviti žalba, uputio im ovu svečarsku novogodišnju.

b/ Svečarsku atmosferu u Jedinstvenoj i Suverenoj na tri dijela podijeljenoj državi koju ‘sastavljaju’, nije ništa moglo pokvariti. Ni dolazeća zima, ni nedostatak plina pa čak i struje koje je do jučer bilo za izvoz, potrošačke korpe koja je darežljivošću gladnih a patriotskih stomaka uvećana za tri ili više puta (ko im je kriv kad ne znaju smanjiti korpu, vazda trpaju u veliku), rat u Ukrajini ili aplikacija ‘skajpaj me nježno’, sve je to obična velika nula naspram ‘sklapanja’ vlasti. I po vertikali, i po dijagonali, sa stane, odozgo i odozdo. Nasmijani, u skupim odijelima i uglancanim cipelama, novi a još ‘bolji i stariji’ lideri vozikaju se sa kalkulatorim u džepu i figama iza leđa u skupim autima (nova novcijata uz povećane plate koje su ranije obezbjedili ih čekaju, već su dovama opojana i registrovana) i računaju. Svi imaju čistu peticu iz matematike, algebra i jednačine su im glavna lektira. Svaka ruka se računa, kažu, ovo je ‘istorijski trenutak’. Nama je i prvi snijeg osim što je ‘iznenađenje’ u novembru ili decembru, čista ‘istorija’, što ne bi bila i ova vesela priredba.

c/ Utišali su se ‘nestašluci’ predizborni, svi čitaju zakletve, svi su pioniri i svi se zaklinju, odnosno zaklanjaju. Narod k’o bh narod-pored silnih  muka, gladi, zimoće i pravne nesigurnosti nema vremena da se osvrće na bezvezna obećanja (ludoj i blesavoj raji – radovanja), navija i pljucka po internetu kod kuće, pravi se država, ej!
Kasna je jesen ‘letu štuke, letu avioni’, lete preletači, lete ptice, svi letimo, odosmo u nebeske visine gdje uvijek i pripadamo, papci i papkari u odorama političkih partija postaju ‘nezavisni’ i u udobnom domu zvanom državna stolica broje lovu i čašćavanja. Sezona je transfera i dresova, novih ugovora. Broje se ruke, olovke nam više ne trebaju, ostavili smo ih u ladice trebaće za dvije godine, pijaca zvana postizborni inžinjering  je nikad bogatija. Od najmanje 160 političkih partija učesnika u izborima i preko 7.000 veselih poštenih momaka nude svega i svačega, ne može se odoliti.
Ono famozno predizborno pravilo ‘nikad sa ovim’ zamijenjeno je preko noći sa onim ‘mora se razgovarati sa svakim’ čim je punica predsjednika CIKa Suada Arnautovića objavila da je sve regularno a čestitao joj drug Schmidt na ‘uspjehu i pobjedi demokratije’, opšta je utrka za rukama, kao za olovkama. ‘Pružaju se ruke’ i one ‘utrnule’ iz SDA familije, pružaju se i one koje nikad nisu ‘utrnule’, one iz takozvane ‘opozicije’, na pijaci gdje od vrha države pa do mjesnih zajednica o državi odlučuje jedna ili dvije ruke, čuda su moguća i dešavaju se. Političkim rječnikom rečeno : kupuju se potrebne ruke, mora se nadoknaditi ono što nije urađeno olovkom i digitronom. Normalno. Gdje ćeš i kuda ćeš sa onima bez ruku, nema smisla. Ruke su važnije od pameti.

d/ U silnoj ponudi i kalkulacijama koje je dodatno začinio drug VP svojim ‘nametnutim’ izmjenama Izbornog zakona, više se niko ne može snaći, ni oni u vertikali ni oni u horizontali, najviše profitiraju ‘nezavisni’. Do jučer stub i temelj jedne partije, postaju listom ‘slobodni’ i ‘odlučuju po svojoj savjesti’. A kad oni ne mogu, kako će obična raja. U tom brojanju i razbrojavanju čas se uzimaju podaci popisa iz 1991, čas su ‘na snazi’ ovi zadnji iz 2013, sve zavisi gdje nas’ je bilo više onda a gdje ‘nas’ ima manje sada. Koristi se poprilično i medicina i DNK analize, mora se. (Hoćemo li drugovi-hoćemo. Moramo li drugovi-moramo. Pa hoćemo jer moramo’.)
Po Kantonima ista slika kao i u Sarajevu ili Mostaru ili Banja Luci. Ne možeš upratiti ko je s kim a ko nije ni skim, svi su pobjednici (iza mene je dvajes’ ‘iljada, bre bolan, iza mene je dvjesto ‘iljada ej), nema poraženih osim nešto malo boranije ‘opozicije’ u Banja Luci, ne zna se još ni dva mjeseca poslije izbora ko je s kim u koaliciji, ko će ‘odlučiti’, ko će da izvinete biti taj bezobrazni ‘jezičak na vagi’ na pijaci zvanoj ‘sklapanje’ države.
Jedni hoće bez SDA, drugi bez Dodika ili Čovića, treći bi da se prvo potpišu ‘programi i principi’ pa onda da se dijele ministarske i druge fotelje, (izvinite – da se sklopi vlast), ovi u Kantonima ne čekaju ove u vrhu vlasti u Sarajevu pa smo došli do vickaste kao u svakom cirkusu tačke gledišta. Ovi što neće sa onima u Sarajevu, hoće sa njima u Tuzli ili Goraždu i Bihaću. Ovi iz Mostara neće sa DFom ‘građanina’ Komšića ali hoće u nekom od Kantona, jer tako ‘situacija nalaže’, SDP nekad hoće a nekad može a neće, kao po onoj SDA doskočici u naslovu knjige F. Abdića ‘SDA-hoće može zna’, u Sarajevu neće sa SDA ali sa njom hoće tamo gdje ima’situacije’.
I tako danima, ništa u BiH ne postoji kao gorući problem osim ‘države’, ama baš ništa.

e/ U sav taj postizborni hrkljuš uključila se i ‘međunarodna zajednica’, glavni strani ambasadori u BiH putuju i obilaze Kantone i stranačke ‘prvake’ po Sarajevu, ne zna se ko pije, znaće se vrlo brzo ko plaća. A kako će završiti ova cirkus-predstava vidjeli smo koliko jučer u Sarajevu (jer ono je važno, jebeš ostatak države naspram Republike Sarajevo), mogli smo ako nam je do smijeha da se i oraspoložimo.
Željko Komšić je opet vazio o ‘građanštini’ na kojoj je dobio izbore i stolicu četvrti put uz leđa Bošnjaka, braniće i paziti sve građane osim onih u Herceg-Bosni čiji je predstavnik a još nismo vidjeli ni jednog građanina iz njegove predizborne ujdurme zvane ‘milion potpisa građana za BiH’ i o NATO savezu, Denis Bećirević je kao i uvijek naslonjen na majčinu sisu pa se kao Majka Tereza poziva na mir i zajedništvo uz ono obavezno ‘živjela majka Bosna i Hercegovina’ (da bome, neka živi, šta bi on da mu mati crkne), Željka Cvijanović je bila raspjevana kao i Dodik samo bez harmonike, ‘braniće interese Republike Srpske’, u Banja Luci se Ćamil Duraković naklonio zastavi ‘eresa’ kako ovaj entite sa strašću nazivaju Bošnjaci i ponosno uz himnu BiH držao ruku na srcu (a gdje bi, neće valjda na guzici?) pa mu zagorčavaju život kao da nisu u talu sa tom zastavom tri decenije, iz Mostara dolaze slatka obećanja i ‘programi sa principima’, strani ambasadori čestitaju ‘novizabranom’ Predsjedništvu koje će nas odvesti u PM (pizdu materinu), tj u EU (Evo Ulazim), cirkus se nastavlja. Ko je platio ulaznicu vrijedilo je, imalo se šta i vidjeti, kad dođe na red izbor vlade tek će mo se zabaviti. Osim ako Fadil Novalić ne odluči da opet bude tu gdje se nelegalno nalazi skoro dva mandata.

Zakletve su počele, stojimo mirno ‘kano klisurine’. Sad smo zaklet(v)eni a kao da smo prokleteni. Kad naiđe ono što ti se ne sviđa, odšapćeš ili u sebi preskočiš, ili zakloniš rukom facu tako da ti niko ne može poslije zamjeriti da si se zakleo. Što opet znači da se uopšte nismo ni zakleli. Ili jesmo, ali nešto kao ono ‘zaklela se Zemlja Raju’. ‘Da se tajne ne saznaju’. Pioniri su spremni.
Dva oca (Željko i Denis) i jedna mati (Željka) uz majčicu državu Bosnu, pride. Tri očenaša, pardon, oca naša.
Kao Bože me oprosti u crkvi ili džamiji, kad se ispred oltara ili minbere nađu mafijaši, lopovi i pokvarenjaci svih sorti kao u ispovijedaonici.
Proučiš nekoliko puta ‘zdravo Marija’ ili proučiš ‘bismillah’ nekoliko puta, i sve ti je oprošteno.

photo ilustracija : zakletva u bh Predsjedništvu, u okviru desno : test zakletve, lijevo : Željko Komšić, Željka Cvijanović i Denis Bećirević, arhiv