Skazka o Dodiku, zakonima i izborima : Kad jednog dana ne bude Dodika, u Nepokorenoj će biti veća žalost nego u Trajnoj državi ‘eReS’.
* Jeste li ikad zamišljali kako bi u Bosni Veseloj ili nedajBože u Republici ‘eReS’ Srpskoj izgledao život bez Dodika? Bez njegovih referenduma, zakona, sjednica, putovanja, odcijepljenja, bez njegovih mudrih pisama na internetu, doskočica ili štaznam, bez njegove harmonike, nacionalnog mikrofona i helikoptera?
Niste, a?
Ja ću vam reći. To bi bio kraj života i ljudske i životinjske vrste, armagedon. Još bolje, na bosanskom – kijametski dan bi nastupio i potop bi došao po svoje. No, ne samo u većem entitetu Republici Srpskoj, kraj svega i svačega bi nastao istog trena i ‘na teritoriji pod kontrolom ArBiH’, tj. u Federaciji, u manjem bh entitetu, kako ga opširnije nazivaju ljubitelji entiteta i istorije. Čak više, na Nepokorenoj Teritoriji, kako također Bošnjaci oslovljavaju svoj dio ratnog atara, nestanak bi se uočio prije nego u Trajnoj državnoj kategoriji, čisto iz razloga jer Nepokorena diše na ‘eReS škrge’. I to ovako. Ono što ispuhne Dodik upuhne Nepokorena.
Veliku ‘pustahiju’ i prazninu osjetili bi i mnogi drugi, talas nestanka bi se proširio i na Srbiju a možebiti i na Zapadni Balkan istočno od Drine i sjeverozapadno od Une, najbrže bi cvknuli i planuli bh mediji.
E, tu bi tek nastala pometnja i šupljina, vijesti bi se svele samo na vremensku prognozu i na po kojeg smjelog analitičara ili geostrateškog stručnjaka koji kao virus corone polako ali sigurno osvajaju naša srca, i na analize kako popraviti štetu nastalu olujom uz poneku novoizgrađenu džamiju li kakav islamski pa još i kulturni centar u nekoj od čuvenih zaselaka Nepokorene Teritorije.
* Nacijo, iako je bolno, moramo se pripremati za taj trenutak koji se godinama očekuje i najavljuje.
Dodik je gotov. U zatvor će. Nestaće ‘eReS’, gotova je ‘genocidna tvorevina’ koja to nije. Odcijepiće se, cijepiće se, rascijepiće se, samo što nije, evo donosi još jedan fašistički zakon, zadužio se, zadužio nas je, evo ga priprema policiju i vojsku da udari na Nepokorenu iako ‘će slomiti zube u sudaru sa momcima u tenama i bez oružja i sa Silom Nebeskom’ …
Znao sam da toliko volimo Milorada Dodika ali da ga baš toliko volimo, nisam ni sanjao. Zbog čega će žalost za njim ako ga i kada nestane biti tim bolnija i veća.
Svaki dan iz minuta u minut imamo vijesti medijskog konzilijuma o stanju Dodika. Kakav Tito i Ljubljana. Rekao ovo, kazao ono, pisao tamo, odgovorio ‘vamo. Prdnuo, kakio piškio, zapjevao. Onda, kakav je red i zakon u Bosni Veseloj i kraljevskoj, iste sekunde slijedi ‘žestok odgovor’ iz Nepokorene. Ili sa milion ‘nezavisnih i objektivnih’ televizija ili sa još više takvih ili istih portala. ‘Al je opleo po Dodiku. Ovo se neće dopasti Dodiku. Hu što je umirio Dodika. ‘Al mu je (Dodiku, opali autora, op. aut) spustio. Uf što ga je prizemljio. Poručio je Dodiku …
Potop ili armagedon stiže iz Nepokorene i Voljene iste sekunde kad iz Trajne dođe kakav ‘avaz’ od Dodika. Što hoću reći?
Pa to da je to naš život, naš bh usud. Borba između ‘dobra’ i ‘zla’, gdje se perfektno zna šta je dobro a šta je loše. Gdje je jedino matematika zajednička naučna disciplina a u okviru nje dvije operacije : množenje i dijeljenje. I gdje sve zavisi od Dodika a hoćemo da ga umiiriiimoo, da ga nema. Kao da ne znamo da je i sa onima prije Dodika bilo slično ili isto. Onda se u to zamiješa i međunarodni faktor, pa uticajne strane ambasade, pa nekakav Visoki bh Predstavnik sa niskim odlukama, tako da nam se preko 90% vijesti vrti istom matricom i uz iste važne tipove.
* Život u Jedinstvenoj i Nepokorenoj a samim tim i u Trajnoj tako postaje vječita opsesija u ‘očekivanju Godota’.
Smjenjuju se izbori svake dvije godine i ništa drugo se ne mijenja. Pardon, mijenjaju se i mišljenja ali se ne mijenjaju mislioci i to nije nikakva vijest.
Dodik ostaje uvijek Dodik. Stabilan i čvrst kao i njegova Trajna, pošten kao i njegov bankovni račun, vješt kao Amerika, igrač za sve sezone i klubove.
Istovremeno, Nepokorena postaje sve nepokorenija, čvršća i manja. Na svaka dva metra ili džamija ili spomenik. Ili grobnica. Ili jarboli. Rastu i jačaju ratni muzeji, vozni park i plate, niču novi puleni dostojni izaći na crtu Dodiku, američkom ambasadoru, Švabi Šmitu, njemu posebno. Raja nestaje, čak ni državni podsticaji za seks ne pomažu. Iako je Dodik sa svojom ‘danas vako, sutra nako’ politikom ustvrdio da je unikat i da se ne može isklonirati, pošteno je slagao. Eno Rame Isaka milionera sa deset poštenih prstiju i Prvog Pendreka u Nepokorenoj, pljunuti je Dodik.Unikat i nezamjenljiv. Ima čak i helikopter za vozanje kao i Dodik. Eno i Zukan Heleza ministra za dronove i salivanje strahe po kafanama, i on je neponovljiv. Izrodilo se klonova koliko hoćeš i koliko je potrebno, svaki dan bljesne po neki. Ne, nisam mislio na originalne duplikate Željka Komšića ili Bećirovića, najmanje na veselu Benjaminu Karić ili njenog brata džematliju Irfana Čengića, mislim generalno na mlade i talentirane kopije, tipa Harisa Zahiragića, recimo, lika kojeg je zaista teško ne kopirati već čak isfotošopirati.
Ima ti u BiH najmanje 130 fabrika za kloniranje, toliko ima naime političkih partija, pa računaj. Osim toga, dodaj tu i one ‘nezavisne’ preletače, papke i ostalu jaliju, pa onda slične tipuse iz Reisata, i eto ti materijala za priču o DNK i klonovima. Ona poznata i prva ovca ‘Dolly’ je obična ovca u odbnosu na ove naše kl(ovnove).
* Umalo da zaboravim, izgubio sam (se). Ovo nije priča o biologiji i fizici, ovo je skazka sa internacionalnim okusom o Dodiku i klonovima.
I nije ovdje light motiv ona famozna rečenica izgubljeng djeteta u Trajnoj državi kojom je pozdravilo svog predsjednika riječima ‘đes lopove’. Niti je povod ovoj pisaniji ‘ekskluziva’ tv ‘Face’ i njegovih gatala i vračara Slobodana Vaskovića, Vukanovića ili kakvog tipa iz takozvane opozicije u Trajnoj, ili još bolje nekakvog savjetnika Željka Komšića iz Beograda Čede Drogeraša i Batinaša ili sveznajućeg analitičara Janjića uz onog ‘Lalu’ Nenada Čanka, ma nije to čak ni ‘naučna analiza’ Avde Avdića. Riječ je o Dodikovim zakonima. Zapravo o njegovoj zadnjoj odluci da ‘ipak zlazi na izbore uz nametnuti zakon Schmidta’ koju je junački doni jučer a mjesecima tvrdio da ne priznaje ‘turistu’ Švabu Šmita i da će na izbore ići po svom zakonu. Kojeg je, kao i refrendum i sve ostalo odložio ‘za neka druga vremena’. I uz suvislo a pametno pojašnjenje : ako ne izađem na izbore izgubiću vlast. Iz Nepokorene zaslužen odgovor kao replika na repliku. Podvio rep. Prepao se. Gotov je!
Dakle, samo na ovoj odluci Dodik je potvrdio srž i suštinu svoje vladavine i praksu njegovih protivnika. I ne bi to bilo nikakvo iznenađenje da nas u Nepokorenoj sa tim njegovim zakonom mediji i političari nisu prepadali isto toliko vremena, pržili i zakuhavali, i dodavali papriku i biber. A nacija svršavala od bitaka i pobjeda.
A visoki bh predstavnik prijetio. A Amerika ‘zabrinuto’ i budno spavala uz ‘naš neupitni suverenitet’. A vlast u Nepokorenoj ucrtavala linije odbrane.
A Dodik, pored tolikih medijskih padova, zatvora i nestanaka veseo i nasmijan kao na Bajram. A Nepokorena u sve većem glibu i nestanku.
Ma šta Bajram, veseo i debeo kao na otvoru džamije u Banja Luci, tako se kaže. Poslije onih osmijeha vakifu Dodiku se ništa neće desiti. I Bog zna šta radi.
P.S. Svaka sličnost sa licima i događajima slučajno je – namjerna.
photo : Milorad Dodik, arhiv
