OTKUD NERMIN NIKŠIĆ U JABLANICI? – Nermin Nikšić i Vojin Mijatović u ime SDPa poručuju : ‘Dok čujete tekbire i fatihu sa Ljubinog mezara i naših gazija, dušmani neće proći’!
– Ima jedno istorijsko mjesto u antifašističkoj nekadašnjoj BiH na planinskom prijevoju Zelengore i zove se ‘Ljubin grob’, ima tamo i memorijalni kompleks zvani ‘Dolina heroja’, gdje se sporadično i ne tako često već samo po potrebi i u zadatim okolnostima poneki sadašnji bh nosioci vlasti nacrtaju, uslikaju i podsjete na herojsku antifašističku borbu partizana i boraca NOBa i istorijsku bitku na Sutjesci od februara/marta 1943, bitku za BiH. Ostala je poznata rečenica iz tog doba iz pisma koja poručuje – ‘Dok čujete puške na Ljubinom grobu Nijemci neće proći’.
Postoji u nekadašnjoj prelijepoj Bosni i mjesto Jablanica sa kompleksom-muzejom posvećenim još jednoj ofanzivi herojske odbrane i države i naroda na Neretvi poznatijoj u istoriji kao Bitka za ranjenike od maja / juna 1943. gdje se kao i uz sporadično sjećanje na Sutjesku okupe samoprozvani ‘nasljednici partizana i komunista’ u vlasti BiH iz redova SDP BiH sa preživjelim borcima NOBa iz BiH i svih ostalih državica sa prostora nekadašnje Yugoslavije. Posebno onih iz Slovenije koji su među prvima odfikarili i partizane i NOB u svojoj ‘samosvojitvi’ i razdruženju.
– Upravo ovdje u Jablanici uz 81. godišnjicu Bitke na Neretvi u ovogodišnjem majskom slavljeničkom zanosu koji hara državom BiH tokom čitave godine već tri decenije, sjatili su se ‘prvaci’ SDP bratije iz Sarajeva, predsjednik Nermin Nikšić sa dopredsjednikom Vojinom Mijatovićem, pa ‘odali poštu herojima partizanima’, kratko i jasno partizanski i uz duboki naklon. “Nek je vječna slava herojima, našim borcima za slobodu”. Prije Jablanice, Vojin Mijatović se ‘pismom sa Ljubinog groba’ obratio na fejsbuku silnim kritičarima njegovog lika i djela.
– Ne bi u ovim slikama i u ovoj vijesti bilo ništa simptomatično niti specijalno da ova delegacija SDPa ne dolazi iz još jedne ‘herojske doline’ zvane Sarajevo, zapravo ‘gazijske doline’ SDPa zbog čega je izniklo i pitanje iz podnaslova ‘otkud’ ovi dečki u Jablanici? Kojeg treba dopuniti zapravo podpitanjem : a šta oni uopšte traže ovdje?
Naime, osim ižvakanih narativa ove posrnule i već totalno desničarske stranke nekadašnje bh ljevice i slika za stranačke albume i medije, ne vidim tu ničega spektakularnog, istorisjkog niti državničkog. Pokušaću pojasniti.
Nikšić i brat mu Mijatović dolaze iz ‘doline gazija’ gdje ni jedno slovo a kamo li rečenica sa ‘Ljubinog groba’ ne nalazi put do srca istine. Znamo, dokazano je, vidi se, da u Glavnom bh Gradu Sarajevu, nema skoro u nazivima ulica, škola ili univerziteta nijednog partizana heroja, otuda su svi izbrisani a brišu se i iz školskih udžebnika, na njih još samo podsjeća dio ulice Josipa Broza čiji je dobar dio otet i pridodat šehidu Aliji Izetbegoviću. Nema ni učesnika AVNOJa, ZAVNOBIHa, nema onog što je udarilo temelje današnjoj državi BiH. Umjesto antifašista partizana u toj ‘dolini gazija’ se šepure imena NDH suradnika i aktivnih učesnika, hodža, begova i sultana, Caca i Ćela, od Mustafe Busuladžića do Huseina ef. Đoze ili nekakvih Pačariza iz Sandžaka, svih onih protiv kojih su se borili i izgubili živote ovi heroji iz ‘Doline heroja’ i Jablanice.
– Više od pola ‘vedeta’ SDPa, od Irfana Čengića, Denisa Bećirovića pa sve do neponovljive načelnice Grada Benjamine Karić su odavno u svojm glavama minute šutnje žrtvovali za patriotsku fatihu i dovu i dalje od šehidskih grobova i Kovača ne znaju maknuti. I svakodnevno uče dove partizanima od Vječne vatre pa nadalje sve do Kovača izjednačavajući heroje antifašiste sa onima drugima. Usotalom, i sam Nikšić se rado voli uslikati sa rukama prema Onom Gore. Dok u stolici predsjednika SDPa ‘baštini multietničku i multinacionalnu’ ideju partizana, njemu je ostala najveća tuga što mu Reis Kavazović nije šerijatski vjenčao kćerku kao Bakiru, odbio ga čak i nekakav Muderris, ratni zločinac iz odreda ‘Al Mujaheed’ ARBiH Nezim Halilović, siva eminencija SDA mafije, Nikšićev komandir iz zadnjeg bh rata. Zbog čega se javno svađao sa Reisom. Da i ne spominjem izgled i zapuštenost Partizanskog groblja na Vracama (ili tek onog u Mostaru?!) gdje je onomad davno uz jedne izbore čak i Bakir Izetbegović pronašao svoje daidže partizane i učio i njima i partizanima dove uz tekbire.
A Nikšić je, da podsjetimo, premijer države BiH a Mijatović ministar. Svaki dan šetaju i upravljaju državom stolujući u Gradu prepunom imena fašista i njihovih suradnika bez da im to imalo zasmeta. I u bratskom zagrljaju vlasti sa onima koji o herojima partizana znaju manje od njih dvojice, i u čijim glavama je važnija bitka na brdu Bedr kod Kralja Harema ili ona slavna braće Turaka u I Svjetskom ratu na Galipolju – Canakkale nego ove bitke na vodama Bosne. Zato bi umjesto minuta šutnje u Jablanici, vjerodostojniji njihov pozdrav partizanima glasio iz ‘doline gazija’ ovako.
‘Dok čujete tekbire i fatihu sa spomenika naših gazija, dušmani neće proći’! I neće osvojit naše fotelje.
Vojinu Mijatoviću bi pak bilo mnogo ljudskije i dostojanstvenije da zaboravi ‘Ljubin Grob’. Onog momenta kada je izjavio da je njegov ‘idol u politici Emir Ramić’ bivši ministar SDA za pranje novca povratnika i osvjedočeni nacionalistički jastreb stranke, Reisa i bratije, i kad se slavodobitno prošetao sa Bakirom Izetbegovićem po Banja Luci spašavajući ga od propasti, njemu ne preostaje ništa drugo nego da ‘Ljubin grob’ preimenuje u ‘Ljubin mezar’ ili ‘kabur’ i da se konačno ‘vrati na pravi put’. Kao što je to na vrijeme učinio još jedan ‘partizan’ a ‘gazija’ Željko Komšić. Ili još bolje, kao Zlatko Lagumdžija, na kojeg sve više liči Nermin Nikšić.
photo : Nermin Nikšić (u krugu na slici) sa Vojinom Mijatovićem, Jablanica maj 2024 , u okviru – Nikšić u poznatom komunističkom izdanju, arhiv
