OVDJE SE NIŠTA NE DOGAĐA A SVAKI DAN PONEŠTO, ETO NAM PONOVO FAHRE I REZOLUCIJE: dosadna, monotna, korumpirana i blokirana raspuštena država BiH u kojoj je vrijeme stalo – izjednačavanje četnika i mudžahedina sa antifašistima, američki ambasador u BiH i VP Schmidt ne mrdaju iz Potočara ili Reisovih dvora, sarajevska influencer vlast svakodnevno čuči na turbetu Alije Izetbegovića, ‘zvijezde Grand politike’ zveckaju ratom kao i mediji, ‘baka’ Fata Orlović kao Lejla Filipović ili Razo Čolaković …
Sve je prolazno samo je neprolaznost vječna
Ljudi moji ‘da li je to moguće’ uzviknuo bi da je živ slavni sportski komentator Mladen Delić koji je postao upamćen po ovoj istorijskoj rečenici izgovorenoj kada se fudbalska reprezentacija Yugoslavije plasirala za EURO 1984. Koja se može uvijek, ama baš uvijek primjeniti i izgovoriti kada se govori o BiH.
U ovoj državi je vrijeme odavno stalo. Ostala je sirota ukopana u rovovima prošlosti i neizvjesne budućnosti, okovana nasljednicima ‘ratne trojke’ ratnih zločinaca (Izetbegović, Milošević i Tuđman) u vlasti, podijeljena upravo onako kako su njene ondašnje vođe htjele i planirale na tri okupirana nacionalistička teritorija na kojima suvereno pune tri decenije vladaju konstitutivni kriminalci i profiteri, bez nade i želje za boljom budućnošću, i čiji mandati se svake dvije, odnosno svake četiri godine obnavljaju karikaturalnim skupim izborima bez ikakvog smisla i rezultata za narod koji masovno nestaje, i u kojoj još jedino ‘međunarodna zajednica’ vidi svijetlo na kraju tunela i nekakvu nezavisnost, suverenost ili nedaj Bože EU zajednicu. Kroz tunel svojih interesa.
Od izbora sto putića
Još se izborni listići demokratski pokradenih izbora 2022. nisu ni skrasili u skladištima, štampaju se novi za lokalne izbore 2024. Državna vlast iako potvrđena partnerstvom ‘trojke’, Dodika i Čovića je u raspadu, Federacija blokirana, ‘trojka’ načisto izluđena i pogubljena a SDA/DF/Reis koalicija (skupa sa minornim lešinarima iz šibicarskih stranaka Efendića i Ogreševića) ‘bunari’ sa ostacima ‘duboke države’ i razvaljuje gdje stigne i koaliciju i državu, bh Parlament ne radi ali se plate i benefiti isplaćuju, evo sad će juni mjesec a još država nema usvojen budžet (a para ima koliko hoćeš) i država ‘radi’ na temelju privremenih odluka kao opština Fikreta Abdića, sprema se ulazak u još jednu virtualnu izbornu sezonu za bacanje para u niušta.
Pijana vlast još pijanija država
U ovoj državi i njenoj bezvremenskoj zoni i dalje se ne zna ko pije ali se zna ko plaća (narod), ne zna se idemo li ili nećemo li u NATO (nećemo nikud i nigdje), EU euforija oko ‘zelenog signala’ za otpočinjanje pregovora je trajala onoliko koliko je i značajna – nema je a nema ni EU na vidiku. Šta onda imamo i gdje smo?
Nemamo SDA ali imamo njene maligne izrasline u strankama ‘Trojke’ (SDP, Naša Stranka i NiP), imamo kao i prije i Dodika i Čovića. I Komšića i Džaferovića u liku nacionaliste SDPa Bećirovića, nema SDA ali imamo iste afere, iste borbene pokliče, iste referendume, odcijepljenja, začepljenja, spomeničarenja i slavljenje izgubljenih bitaka, mitova i retuša istorije, poigravanja sa kostima ubijenih. Bošnjački vjerski nacionalizam preuzima primat nad srpskim i hrvatskim. Pršte ratni naboji i tekbiri, bošnjačke i one druge ‘političke grand zvijezde’ haraju plaćenim medijima, najavljuju se nedovršene bitke preko kostiju žrtava, nekakvih ‘šehida’ i Allahovih bojovnika, formiraju se noćne straže, održavaju mitinzi, ‘brani se država’ iz svih oružja i oruđa, uključujući nekadašnje robote Bakira izetbegovića preobučene u dronove pijanog ministra ‘zajedničkih oružanih snaga’ Zukan Heleza.
Svaki dan se nešto događa a ništa novoga ni ohrabrujućeg.
Nema bajatih vijesti
Osim biznis akcija Reisa Kavazovića i njegove firme zvane ‘Islamska Zajednica BiH’, otvaranja džamija i ‘islamskih centara’ i dugih megalomanskih fabrika pranja novca i osim internet naprđivanja kriminalaca u vlasti, u BiH ama baš ništa ne asocira na prolaznost i vrijeme. Kad upališ tv ili pročitaš dnevnu štampu ili portale kao da ploviš kroz prošlost i u vrijeme unazad, vijesti su iste iz 2024. kao i one iz 1991/95. ili 2001. Skoro u ‘bobu’.
Željko Komšić – ta bh sramota i štetočina od političara je ili u džematima dijaspore ili na Kovačima gdje je već naučio sve šerijatske propise i običaje, tamo su svaki dan i Benjka Karić veselo opasna načelnica i ostala bulumenta iz vlasti sve sa načelnicima opština glavnog Grada, Milorad Dodik jedan dan ‘vari’ drugi dan ‘hladi’ svoju a Dragan Čović najveći optimista i krimos sa osmijehom iz Herceg-Bosne dotura dozirano svoju politiku.
Fašisti pobjeđuju kad–tad
I ovaj 09. maj, Evropski praznik obilježavanja borbe protiv fašizma, BiH je ovjekovječila na svoj način. Milorad Dodik maršem ‘Besmrtnog puka’ u istu ravan stavlja partizane i idola fašistu Dražu Mihajlovića, Komšić, Bećirović i ostala bulumenta sve sa fantomskim razbojnikom Ramom Isakom učenjem dove Aliji Izetbegoviću (čija ‘antifašistička prošlost’ je u najmanju ruku sumjiva) izjednačavaju tekbire, ‘šehide’ i mudžahedine sa partizanima i antifašistima, Čović se umirio i osluškuje dolazak izbora bez njegovih prijedloga izbornog zakona.
Američki ambasador u BiH skupa sa VP Schmidtom se bukvalno ‘ne vadi’ iz Potočara i iz Reisata, znajući šta i kako uraditi u vjerskoj nakaradnoj državi i kome se dovoriti, dok iza leđa kupuje dionice bh namjenske industrije i ‘straši’ Dodika sankcijama i hapšenjem. Hapšenjem prijete i Helez i Ramo Isak, iz Potočara nam stižu drugačije slike : ‘šehide’ i Potočare obezbjeđuju oni koje Ramo hapsi dok se Ramo sa svitom i sinovima slika dronovima sa kojima Helez prijeti dodiku i Vučiću.
Žalosna Lakrdija ili Bosna Vesela, kako god hoćeš.
Dan ‘D’, Rezolucija i Munirina kontrarevolucija
Čeka se dan ‘D’ kada će se u UNu izglasati Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Dokumet koji se kalio tajno uz pomoć Amerike, Potočara, Njemačke i Britanije (a po instrukcijama Njemačkoj iz Gulenovog ureda u Predsjedništvu i bh ambasadora Arnauta) a potura afričkim sirotanima kao što smo i sami, kažu, treba da zapečati sve priče o genocidu i njegovom negiranju i da donese pomirenje. Vraga, u startu je podijelio čak i Izrael i holokaust, bh priča se prelila u UN pa i tamo nastalo cijepanje. Prebrojavaju se oni ‘za’ ili oni ‘protiv’, agilni Emir Suljagić najavljuje kako bi moglo izgledati to miroljubivo pomirenje. ‘Upamititi ćemo sve, i one koji budu i one koji ne budu glasali, čak i one suzdržane’. Crna Gora je već upikirana kao neprijatelj zbog amandmana na Rezoluciju. Dodik najavljuje svoj dan ‘D’ poslije Rezolucije a priprema se za izbore po ušminkanim naredbama ‘Švabe Šmita’. Najkraće, kao, sve će biti riješeno tim ‘papirom’ traljave organizacije UNa koja je dozvolila genocid a 30 godina kasnije se brine o žrtvama, ali nažalost ništa neće biti riješeno. Osim što će se hrkljuš nastaviti po ‘starom’ sa malo žešćim začinima. Ako Emir Suljagić računa uspjeh Rezolucije u tome što će djeca u Africi u udžbenicima izučavati genocid u Srebrenici, onda ga treba i razumjeti. Međutim, za školske udžbenike u BiH nisam uopšte siguran mada ih je on već pripremio za štampanje. ‘Majka nad majkama’ Munira Subašić kao i uvijek ide dalje, tako je to sa Bošnjacima. Koji kažu ako bi Srbi priznali Rezoluciju i prihvatili je, u BiH bi nastao raj i pomirenje. Jok. Munira već priprema slijedeći uslov za pomirbu. ‘Stub srama’ će izgraditi u Potočarima i tu će izlistati izdajnike i ratne zločince Srbe, već je jednog silovatelja prepoznala u uniformi ‘RS’ Policije. Koja je obezbjeđuje i čuva dok se ona priprema za slijedeće mirenje.
Rezolucija će – to se mora reći – biti nova iskra za stare vatre i bespotrebna je jer ništa novoga ne donosi osim dodatnih bh problema, makar je hiljadu puta podržavali i sponzorirali Amerikanci. Ako Suljagić nezna, treba mu (se) reći. Ako mu je američki ambasador u BiH obećao to sa udžbenicima, ne treba puno na to računati. U Američkm udžbenicima istorije za srednje škole u državi New York, naime, još se izučava da je ‘u BiH bio građanski rat’ i ‘sukob tri vjerske skupine’. Za bh raju Mr. Murphy divani drugačije i zna ko je agresor na BiH. U ovim knjigama američkoj djeci se tvrdi ‘istina’ da ‘u doba komunizma pojedinci nisu mogli imati sopstvenu imovinu, auto ili stan’, u BiH Mr. Murphy neće tako govoriti. U Americi je Draža Mihajlović heroj i spasilac američkih pilota – u BiH Murphy osuđuje okupljanja četnika. I, tako uzima Bošnjake na kapljicu, uz naravno sadaka-donacije oružanim snagam, Policiji, te Reisatu, svima, a sve sa ciljem da ruski interesi ne pokvare američke. Hoće da se u BiH pita Biden a ne Putin.
izborni vašar a na vašaru – Radončić i baka Fata Orlović
Ipak, u ovom mrtvilu i nedogađanju, moraju se izdvojti dvije stvari. Uz nezaobilaznog političara Reisa, fakat tri. To je povratak sandžaklije i vlasnika ‘Avaza’ i tornjeva u Sarajevu Fahrudina Radončića na političku scenu uz dolazeće lokalne izbore i nova patriotska epizoda Fate Orlović. Krenuo Radončić sa promocijom i ‘sa novim idejama’, ali sa starom floskulom i pameću. Prvo ‘lagani’ intervju sa samim sobom a onda u studio dovukao staricu, ‘baku’ Fatu Orlović, kojoj po bosanski tepaju ‘nana Fata’. Nema te političke opcije ili kampanje koja neće zakačiti ili se očešati o ovu staricu od koje su politika i mediji napravili pravu šaradu. U kojoj i baba uživa. Zna se sve o njoj i crkvi u njenom dvorištu, zna se i kako se borila ali brate, uvukli su ženu u politiku u čemu se nikako ne snalazi ali je i ne odbacuje. Prave od nje Lejlu Fifilipović, Amru Džeko ili Razu Muhabetovku, nikako da je puste na miru o kojem je decenijama pričala da ga želi, razvlačeći je po tv studijam i novinama te slikanjem. Upoređujući je čak sa ‘bošnjačkom Rosom Parks’!? A Fata se nikad ne vozi autobusom niti ima blage veze o ugnjetavanju prava Afro-amerikanaca u istoriji Amerike.
Slika sa Fatom Orlović je postala alibi i simbol patriotizma i ona se, što je divno čudo, slika sa svakim, obožava slikanje a vijesti prate sve. Te kihnula, razbolila se, te izliječila se, te otišla na hadž (platila joj IZ BiH i dijaspora), daj bona Fato više otkači se toga, bljutavo je gledati. I slike sa Bećirovićem sa njegovom slikom na torti ili nekakve fotke sa ulickanim vehabijom Aličkovićem, sa ‘Hižaslavom’ Reisom, ma sa svakom političkom bitangom koja navrati na putu prema Potočarima po slike za svoj ‘fejs’. Sa njom se voli uslikati i visoki predstavnik i strani ambasadori, svako onaj ko poželi da se nađe u novinama. A ona je tu da patriotski prži i prosipa historijske rečenice koje joj se stavljaju u usta. Da li iko ima da joj kaže da je njena bitka za rušenje crkve bila ispravan i domoljuban čin, ali da se to ne bi desilo da međunarodna zajednica nije naredila rušenje. Osim ako crkvu ne bi ‘mahnuo’ Ramiz Salkić on je sve bio dogovorio sa Srbima i sa Cerićem ‘Hižaslavom’ da je proda. Fata je bila uporna u zaštiti svoje imovine, ali braćo Bošnjaci, dokle više sa tim mitovima? Fata kao Rosa Parks!?
Za ovaj politički i vjerski cirkus sa Fatom Orlović za koju su jednom u medijima rekli da ona ‘nije baka već nana’ i da se ‘u BiH vodio rat za naš jezik i identitet nakon čega u knjigama nestaju bake a dolaze nane ili nene’, više od Fate je kriva njena familija. Pobogu, ta familija živi u dijaspori Amerike, valjda je do sada mogla naučiti razliku između blamaže i prave brige za familiju?.
Opet jok! Fino i njima i Fati, ali dosadno više i degutantno. Posebno kad izdvoje i napišu nana Fata poručila ‘čuvajte mi Bosnu’. E, jebiga, nema druge nego Fatu na izbornu listu ili za, recimo, konzula u Republici Srpskoj.
Ako je sve spalo na baku Fatu, onda je tek vrijeme da stavimo prst na čelo.
Ili na obarač, možda? Tite mi, umalo onaj ‘antiDaytonac’ ljubitelj vesele Benjamine Karić – Aličković – Fati nije umjesto zagrljaja ponudio kalašnjikov sa kojim se paradno slika po Sarajevu. Sumnjam, obzirom na domoljublje i patriotizam, da bi Fata da su joj to ponudili – odbila ponudu.
photo : vehabija i sarajevski uličar Nihad Aličković i patriotski zagrljaj sa Fatom Orlović, arhiv
