Utica NY – Koga obezbjeđuje odjeljenje kaznenog pravosuđa države New York donacijom od 100.000 dolara : bivšu crkvu – džamiju, sebe ili Opštinu uz džamiju?
Kako se dijete od šest godina u priči hodže Memića ‘samostalno i hrabro’ odlučuje trajno pokriti hidžabom?
Kratka istorija bošnjačke mudrosti : od krsta do polumjeseca
Bivša Metodistička crkva konvertovana u džamiju je objekat naslonjen na samu zgradu Opštine Grada Utica NY i jedan je od četiri muslimanska bh vjerska objekta u prečniku od dva kilometra. Gdje, by the way imamo ravno šestnaest bh kafana. Zgradu predviđenu za rušenje je nekadašnji načelnik David Roefaro vlasnik jednog od nekoliko Pogrebnih društava u našem gradu poklonio bh emigrantima ‘Bosancima’ kojih u ovom gradu ima malo više od 6,000 (od čega preko 2000 je sa prostora Zapadne Bosne) koji su je donacijama i neviđenom medijskom halabukom ‘presvukli’. Zid od cigle se obavezno morao pokriti ‘staco’ fasadom u ‘duhu naše vjere’, dva omanja dimnjaka su pretvorena u munare, u borbi za glasove i stolicu Roefaro je čak i dječje igralište poklonio crkvi džamiji a onda je ‘Bošnjake’, jer se oni tako nazivaju – krenula karta. Jarboli ispred ulaza i zastave kao na ambasadi, načelnikovo bajramovanje i političarenje, sve već poznato, čak i ispijanje kafice sa notornim kriminalcem Muhamedom Šaćirbayom koji se tu svako malo vremena dovuče da nas podsjeti na herojske dane i bh mitove.
Crkva je molitvom postala džamija iako je krst u temeljima i familija Mehmedovića (otac i sin) ju je ljubomorno čuvala dok nije pukla muslimanska tikva, svađa između dva tabora, pa dvije provale i ‘nestanak para iz kase’, a onda bratski raspič kao u bh političkim partijama. Mehmedovići napuštaju crkvu i kupuju sebi privatnu kuću-te je farbanjem prednje strane fasade u zeleno pretvaraju u džamiju, nekadašnji član odbora krajiška lola i bekrija Bajro Smajić je uradio slično. On je na temeljima svoje izgorjele kuće sagradio novu novcijatu džamiju (West Bosnian Islamic Association) koju je nazvao ‘autonomaškom’, kasnije kad je obavio hadž prestrojio se na Reisa i njegovu dozvolu. I još, uz pomoć sina u stranci Demokrata dobio je dozvolu za manju raketa – munaru. Četvrtu bh džamiju su preuzeli Arapi a opštinske vlasti su prigrlile ovu u centru (poslije Roefaro-a nastavio je načelnik Palmieri) i uz opštinu pod imenom ‘Bosnian Islamic Association’ se već godinama odvijao sav život Bošnjaka i Bosanaca ako ih uopšte ima, kao da u drugima nema muslimana. Bošnjaci su je prozvali ‘Gradskom’, ostale su ‘na selu’.
Derneci, druženja i političarenja džamije i opštine
Proslave svih bh praznika a posebno vjerskih, bile su vidljive jedino na ovoj crkvi džamiji koja je pored dobivenog prostora okupirala i onaj opštinski. Državna pozornica uz džamiju i fontana na ulazu u opštinu permanentno su bili zauzeta ‘druženjima’, zastavama, roštiljima i već poznatim džamijskim političarenjima dok su gosti iz domovine uz nakandu stizali redovito. ‘Dizala’ se čak i bh zvanična zastava ispred Opštine uz ‘Dan nezavisnosti’ dok su muslimani roštiljali i slikali se sa ljiljanima, dobro i jednima i drugima. Mi njima glasove za načelnika (ovdje se recimo od 65.000 stanovnika postane načelnikom sa 2.500 glasova, zbog te izborne apstinencije načelnici su skoro po pravilu u talu sa nacionalnim manjinama), načelnici nama grantove i ljubav prema našoj vjeri. Slatko. Crkva-džamija je među prvima renovirala kafanu u džamiji i kupila novu kuhinju, pa onda igraonice, flipere i mini košarke, pa oživjela muslimanske pizza party terevenke, hidžab party dječje veselice, prikazivanje ratnih bh filmova, sve sa ciljem da se što više djeca i džematlija privuku i zadoje vjerom.
Novi načelnik ne nosi ‘zelenu kravatu’, da li je ‘naš’?
Odlaskom Roefaro-a i Palmieri-a po svoj prilici su stigla ove godine ‘neka druga vremena’. Radikalni hodža Amsal Memić koji je ovdje došao nakon službi po Švedskoj i Sarajevu uposlio je hanumu kao ‘mualimu’ i vječito je u politici Reisata, SDA i lokalnoj politici grada utica NY, ovdje zarađuje a u Sarajevu stiče titule. Magistrirao je na temu “Korištenje savremene tehnologije u mektepskoj nastavi na području Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike” i uređuje facebook i web stranicu džemata. Dolaskom ‘novog načelnika’ Republikanca (Mike Galime) koji se poklopio sa nestankom sa scene nakon sramne pljačke para iz donacija ‘nezavisne nevladine udruge’ BACA’ o čemu smo dosta pisali, kojim udruženjem je rukovodio Amsal hodža Memić preko predsjednice Hanke Bićo Grabovica učiteljice u privatnoj ‘charter’ školi turskog disidenta Gullena, stale su i sve javne aktvnosti ove udruge, zapravo džemata Memića u bošnjačkom političarenju. Koji je u udruzi imao četiri člana svoga džematskog odbora. Najmanje 20.000 dolara (sakupljeno putem ‘gofundme’ aplikacije )navodno uz projekat ‘Sebilj’ koji se trebao graditi u parku u Utica NY, nestalo je bez traga, nakon što je lokalna tv objavila ovu vijest ‘novi odbor’ nije ništa poduzeo niti poslušao savjete avokata da prijave pljačku. Sa blokadom love, blokorao se i patriotizam. Nema derneka uz 1. mart, uz Dan Armije, uz sve što s slavilo i u BiH, ostaje da vidimo šta će biti sa ‘šetnajam za Srebrenicu’ gdje smo viđali ljiljane, uniforme i pištolje o pojasu, sve je utihnulo čak i famozni tekbiri.
‘Nepoželjna donacija’ države
Upravo uz dolazak novog načelnika odjeknula je i vijest (jer hodža to odlično radi sručnjak je za Mersys Test iz svog magistarskog rada) kako država NY daje ovoj crkvi-džamiji ‘grant’ nešto malo veći od 100.000 dolara da se džamija obezbjedi. Da se opremi novom opremom, od vrata i prozora do savremenih kamera. Hodža je ovu donaciju odjela za kazneno pravosuđe oglasio kao veliki uspjeh i sada objavljuje ‘tender’ za pokretanje postupka utroška para. Iako je to zapravo ‘nepoželjna donacija’, zbog sadržine i vrste donacije, hodža se ipak hvali na ‘sva usta’ uspjehom i ‘razumijevanjem vlasti’ za ‘našu stvar’. Naravno, on zna zbog čega ovolike pare država odvaja ali neće reći, narodu to treba pojasniti.
Ova džamija je uz sami ulaz u Opštinu pa se vlast dosjetila da konačno ‘uvede reda’. Bilo je i prigovora domicilnih građana jer od ‘slavlja’, roštilja i veselica ne možeš prići u zgradu Opštine, čak su dovlačili na ulaz Opštine i montažni vodeni tobogan dok je sa pozornice grmio i arlaukao kakav lokalni pjevac uz dobru ‘hediju’. Čime jednim metkom pogađa ‘dva zeca’. Pomažu muslimanima i čuvaju vjersku bogomolju a ujedno se dobro obezbjede. Sama činjenica da se moraju postaviti striktne kamere i kompjuteri koje će naravno moći kontrolisati vlasti govori u prilog tome da je vlast ovim obezbjedila sebe i Opštinu. Čime će imati priliku da kontroliše i eventualne derneke, ulaske i izlaske, druženja na ulasku u državnu zgradu a isto tako i ona u crkvi-džamiji.
No, kao što biva kod nas u politici, tako je i u džamiji. Sve, čak i ono što i nije za slavlje, postane ‘uspjeh’.
Meho zove Hanku, Hanka javi se!
Prema vijestima na ‘face’ džemata, glavni koordinatori ove akcije sa tenderima su hodža Memić i izvjesni doktor filozofije (navodno online doktorat?) Meho Buljubašić, koji je zapravo dugogodišnji učitelj u privatoj turskoj školi odakle je u politiku i džemat u javnost izronila Hanka. Dakle, jaran i ahbab Hanke Grabovice koja je izigrala Bošnjake i BACA udrugu da ima čak i mjesta za krivičnu istragu od koje su u džematu i u ‘novom odboru’ odustali. Kako se radi o donacijama, bez zahtjeva vlasti neće ništa ni poduzimati ako udruga to ne traži. Ostaje nam da gledamo nekadašnje slike makete ‘Sebilja’ Hanke i njenog pajde podpredsjednika, slike sa žurki sa načelnikom i prežderavanjem Hanke po restoranima i sa njenih putovanja, da pamtimo njene bitke za šehide i Srebrenicu koje je ovjekovječio lični i plaćeni Hankin fotograf Nedim Mujić, čak i slike sa načelnicom Benjaminom Karić koja je Hanku i načelnika Palmieri-a nagradila ‘zlatnikom’.
Što se tiče ‘tendera’ za bezbjednost crkve-džamije, sve je u rukama Mehe i Amsala. Doktora i magistra, zato navalite.
Međutim, za razliku od ranijih džamijskih tendera kada su poslove dobivali rođaci Mehmedovića iz druge Savezne Države pored stotine građevinskuh firmi zemljaka u našem gradu, ovdje će to biti malo ‘suptilnije’. Biće više kontrole i manje prostora za ”ćapiti’ na što smo navikli. Ali ne treba brinuti, mi smo ‘najpametniji’ i ‘najsnalažljiviji’, nešto će kanuti, gdje god se prosipa tu i kapne.
A da će crkva-džamija biti poslije završenog procesa sigurnija, u to smo stoposto sigurni. Na novim kamerama i senzorima će se moći uhvatiti čak i vehabije koje su ranije bile nevidljive.
ANTRFILE
Hodža Amsal Memić je stručnjak i magistar za elektroniku i web dizajn, međutim i ta njegova titula je samo u domenu vjere islama. I džaba mu je, evo i zašto.
U silnoj želji da što više male djece indoktrinira i privuče u džamiju i mekteb (čime u startu ignoriše edukacioni sistem Amerike), njegov najveći ‘uspjeh’ je što će u novoj gradskoj bolnici muslimani moći tražiti i dobiti halal hranu i što će ostati upamćem po svakodnevnim žurkama za djecu i omladinu. I što nam ‘Bosanci’ po slikama iz džamije i po ulicama grada liče na državljane Irana ili Afganistana. Stalno su tu nekakva druženja, gosti i jarani hafizi kojima plaća predavnja, organizuje mektepske turnire i dijeli plakete za arapska pisma te pušta filmove o Srebrenici i bitkama u bh ratu uz pizze i chips slastice, čak je tražio i noćenja djece u džamiji kao da se radi o hotelu. Van džamije voli Ameriku i njen sistem, u džamiji ruši taj sistem na sve načine. Ipak, nedavnom objavom u vezi pokrivanja djeteta od 6 godina pokazao je šta mu je cilj i plan i pokazao je neviđenu budalaštinu.
Objavom i slikom djeteta na ‘fejsu’ džemata kako je dijete sa šest godina starosti (Z.D) ‘pokazalo odvažnost, odlučnost i hrabrost na koju se trebaju ugledati odrasli’ jer je ‘sa svojih 6 godina samostalno djevojčica odlučila da trajno nosi maramu hidžab’, pokazao je da ništa nije naučio osim vjerskog ispiranja mozga i zadojenosti islamom, drugo ga ništa ne zanima. Naravno da to nije ‘odluka djeteta’ već namjerna želja roditelja čiji predak (Sejo Durmišević) je za života ‘drmao’ ovom crkva-džamijom koji su svojoj djevojčici upriličili kao nagradu ‘hijab party’ da se još koje dijete zamota, to zna svako normalan osim magistra hodže i ‘da ih Allah nagradi’ veselih roditelja. Koji su tek u Americi spoznali snagu hidžaba i islama.
Dijete od 6 godina samostalno ne može otići u zahod a kamo li donijeti ‘ovako važnu odluku’.
No, kad već po istom receptu iz BiH i uz ovakav agresivni islamski marketing na hadž idu i djeca od 5 mjeseci, što ne bi i mala Z. mogla imati hidžab na glavi.
Da se sa njim igra umjesto sa lutkama koje su glavno oružje i oruđe djece njene dobi.
photo : hodža magistar Amsal Memić razmatranje godišnjeg izvještaja džamije, arhiv
