Jeste, drag nam je Ramazan, ali ima i nešto draže : u Sarajevu poskupili somuni i naknade pjevača ilahija i kasida, u Istočnoj Hercegovini teravija sa mobitelom, posvuda neviđena zloupotreba djece.
Sa početkom Ramazana, krenula je i pripremljena medijska festivalizacija ‘najdražeg’.
Nakon danima najavljivanog posta, doktorskih savjeta o korisnosti gladovanja ya srce i kolesterol, hutbi, Reisa i njegovih ahmedija sa pozivom na skromnost i ‘ibadet’ te pomoć siromašnima, nakon priča o topovima, vozovima i balonima, somunima i močama te turističkoj ramazanskoj estradizaciji ovog islamskog praznika, krenula je i medijska agresivna priča. Pune džamije a opet se klanja ispred, da se vidi, da svako vidi i uslika, prave se saffovi umjesto u bogomoljama napolju, na radnim mjestima od BiH do New Yorka, poseban akcenat se daje na džamije na prostorima Republike Srpske koje posjećuje lično Reis Kavazović, od Čajniča do Trebinja.
Krenulo nas, sve je puno ‘traži se karta viška’, ništa od proklamovanog praznovanja i merhameta kod kuće u krugu porodice.
Već viđena slika i prilika, da se svako impresionira i da požuri, da ne čeka. ‘Prva teravija’, ‘Druga teravija’, onda će ‘prvi ifatr’ pa treći i stodvadeseti’, pa ‘pa 27 noć’, pa ’29 noć’, znamo šta nas čeka.
U moru vatrometa, posebno po Krajini, balona i opštenarodnog veselja, primjećuje se da se djeca sve više i sve bahatije koriste u vjerske svrhe. Već planetarno poznata slika sarajevske načelnice sa djetetom u ratnoj uniformi i beretki obišla je Kuglu, načelnica se poslije počela slikati sa korpicom u ruci i sa djecom na ulicama Sarajeva, zastaće tek poslije Bajrama. Bombončići, hurme i čokolade i vesela dječja lica posvuda.
U sekularnoj državi kakva je BiH po Ustavu i zakonima ova zloupotreba djece iz vrtića i osnovnih škola nije dozvoljena, međutim kada zna se da u školama vladaju islamski vjeroučitelji i direktori po mjeri Reisa i SDA mafije i da je svakom bh bošnjaku političaru slika iz džamija adut za uspjeh u raji i na funkciji, ovakvih scena sa izvođenjem djece i kupovinom njihove pažnje poklonima će biti još više, ovo je tek početak.
Slike učiteljica sa djecom podsjećaju više na prizore iz Afganistana ili Pakistana, međutim vjera ne bira sredstva, zna se odakle sve počinje : od djece. A za ‘one druge’, nečiju ‘drugu djecu’, baš im se fućka. Uostalom, takav ugođaj je i u parlamentarnim klupama i na tv, svuda.
Iz silnih slika po džamijama u Republici Srpskoj se vidi da tu nema vjernika, jer tamo nema niti je bilo povratnika a silne izgrađene džamije zjape prazne, ‘pale su’ uz slike ‘prvih teravija’ i promotivni novinski tekstovi, ništa se ne prepušta slučaju, prate se i ‘prve’ u Sarajevu i u ostalim dijelovima BiH.
Na slici žena koje su odvojene od mužjaka koja prikazuje vjernice u molitvi, na jednoj vidimo kako simpatična džematlijka ‘surfa’ po svom pametnom telefonu. Ne ispušta ga iz ruke, pusti teraviju, može šta važno propustiti.
U Sarajevu bilježimo ramazansko povećanje cijene somuna koji se specijalno pravi uz ova praznik. Puste priče o merhametluku, sirotinji i muslimanskom ‘ibadetu’ pale su pred trgovačkom logikom biznismana. Sad je prilika, to se ne propušta. Znajući za glad vjernika u ovom mjesecu prema ovom somunu, cijenu su sa 70 pfneninga podigli na 1,20 KMa. A raja poludila za somunom.
Dakle, jeste drag nam je Ramazan, ali ali ima i nešto draže. Sad će po inerciji u visine i ramazanski restoranski i hotelski halal menu, kao i silni najavljeni koncerti ilahija i ostalog vjerskog sadržaja.
Umjesto slika iz džamija i selfie parade vlasti, kad su već vjernici kakvim se predstavljaju, vlastodršci bi trebali reagovati i natjerati trgovce da smanje cijene ili da ih bar ‘zaključaju’ dok praznik traje. Mogao bi se i Reis oglasiti o ovom bizniu uz Ramazan, ali to su samo puste želje.
Umjesto toga, slušaćemo i gledati ovo. ‘Dobro nam došao najdraži’. Ili, što bi rekao SA-vehabija u svojoj pismenoj kompraciji ‘brat’ Aličković – ‘više najdraži’.
photo : sa mobitelom na prvoj teraviji, arhiv
