Koliko je važno pucati i stražariti, ratovati dabome, kaže ‘Sveta Knjiga’ a provehabijski bošnjački portal ‘Saff’ na to podsjeća, pomaže Palestini i jača svijest kod kuće, slika uz tekst je iz bh rata

 

U nezapamćenoj svjetskoj tragediji u ratu na prostorima Palestine i Izraela, gdje je od 7. oktobra ove godine kad se zbroje žrtve smrtno stradao čitav jedan grad sa najmanje 12.000 stanovnika (od čega najviše djece i civila dok vođe rata kao tv zvijezde svaki dan na tv, žive i zdrave, počesto se jave i iz Londona ili Parisa), svi smo dužni dići svoj glas za zaustavljanje rata i ubijanja.
I fakat, glasovi vrište ali ništa se ne čuje. Niti su velike sile zainteresirane za diplomatske pregovore, niti su Arapske zemlje, muslimani jedinstveni, niti ikome bilo šta znače rezolucije ili deklaracije UNa…

Po ulicama van ratnog područja se talasaju kolone protestanata, vijore zastave i parole, skuplja se humanitarna koja će upitno sva i stići do cilja. Zove se telefonom, prikupljaju se donacije, Svijet se opasno polarizovao i obezdušio. Za to vrijeme po ulicama Gaze i ispod ruševina izvlače se mrtvi i ranjeni, šalju se vapaji za pomoć.

Kod kuće u BiH, sve se svelo na paradiranje ratnim bh zastavama i zastavama Palestine, maštovitim parolama, srceparajućim izjavama, i sa otvorenjem lova na ‘svakog onog ko ne podržava Palestinu a podržava Izrael’. Ima i onih koji bi išli ratovati kao što su Šerif Patković, nekadašnji komandant 7. mudžahedinske brigade ArBiH a sada SDA poslanik, išao bi i federalni ministar policije Ramo Isak, čekaju zvaničan poziv Hamasa (Ramo je prezauzet i hapšenjem Dodika), kako su to pojasnili na skupovima. Sa pristojne udaljenosti, poređenjem ArBiH sa Hamasom i tragedijom Bošnjaka u bh ratu i sa velikom figom u riječi i u džepu, sakupljaju ‘lajkove’ i ‘sevape’.

Međutim, ima u BiH i onih koji je ‘sjede skrštenih ruku’, pomažu na pravi način. Tekstovima, pričama, tumačenjima vjerskih propisa. Prihvatili se Svete Knjige pa grme kako je ratovanje naša dužnost i obaveza, što smo mogli zaključiti i po silnom ratnom folkloru i vjerskim ratnim pokličima ‘tekbir’ naših demonstracija za Palestinu i izjavama pojedinih političara

‘Noć provedena na straži na Allahovom putu vrednija je od noći Lejletul-kadra’- kaže naslov kratkog ali poučnog teksta, pa ko hoće da zaradi ‘džennet’ neka se prihvati puške i neka ide ‘na stražu’. Zapravo preciznije, vele da je Poslanik po jednom ‘hadisu’ rekao kako je ‘stražar koji stražari na mjestu koje je izloženo opasnosti tj. na granici muslimanske države, bojeći se da se nikada ne vrati svojoj porodici.” zaradio više ‘dženneta’ nego onaj ko posti u ‘najpriznatijoj noći Ramazana’ i ide pravo u raj.
Uz sliku sa bh ratišta, čime je opet karakter bh rata sveden na vjerski. A čitavo vrijeme u ove tri poratne decenije tvrdimo kako je ArBiH bila multietnička i građanska vojska i da je vođen odbrambeno-oslobodilački a ne nikako neki drugi rat.
Poučno i korisno. I logično. Što bi u prijevodu značilo hvatajmo se oružja, pa u bitke i na stražu, šta se čeka!?

P.S. Nisu samo ‘onako’ i bez veze pripadnici Petog Korpusa ArBiH nosili u džepu plastične ključeve od ‘dženneta’ dok su ‘oslobađali’ Veliku Kladušu. Ovakvi ili slični logističari su im otvarali vrata raja. Slične ključeve i brave imali su i u drugim Korpusima, logističari su bili uglavnom efendije i hafizi.

prijevod sa bosanskog na arapski jezik, učimo bosanski :
– tekbir’, ratni vjerski poklič Allahove vojske, korišten u ArBiH, koristi se i u drugim prilikama
– džennet, raj
– hadis, citat iz Svete Knjige
– sevap, dobro djelo
– hafiz, osoba koja zna Kur’an napamet
– Lejletul-kadr, najvažnija noć u Ramazanu, muslimanskom prazniku

photo : naslovnica portala ‘Saff’, arhiv