Ako će mo pravno gledati, ponovne uvrede izrečene u džamiji imama iz Prijedora Amira ef. Mahića su tipičan potez ‘povratnika u krivičnom ili prekršajnom djelu’, ali on se ne treba bojati kao njegov kolega Muharem Štulanović iz Bihaća, njemu su silne posjete u znak podrške od Reisa do bh ministara i člana bh pRedsjedništva znak da može nastaviti …
Ima jedna nova pojava u bh javnom životu koja se pretvorila u pravilo. Čim se desi neki belaj, krivično djelo ili napad na neko lice u ‘većem’ bh entitetu zvanom Republika Srpska, ide su ‘zijaret’. Što na našem arapskom jeziku znači ‘posjeta’. Spakuješ se, malo poklona i poneki ček iz kase, medijsku ekipu uza se, i eto rješenja. Još ako je povratnik, sa kojim pojmom mi označavamo i one koji su se vratili na svoje mjesto boravka prije dvije decenije, te posjete su još žešće i češće.
Nije nepoznato u našim običajima i tradicijama da se ljudi posjećuju u nevolji, da im se olakša tuga i bol, često posjete čine i državni uhljebi političari kada se desi kakava prirodna nepogoda ili katastrofa, ali ovaj ‘zijaret’ su kod nas osmislili iz sasvim drugi razloga. Da se posjetom da do znanja da posjećeni nije ništa ružno ni zabranjeno učinio, da se izvrši pritisak na organe gonjenja i javnost, čime se u startu razvodnjava svaka akcija pravosuđa i policije ili eventualnog krivičnog ili prekršajnog progona dok posjetitelji postanu u našim očima dušebrižnici, zaštitnici slabijih i nemoćnih, jednostavno melem za našu dušu. ‘Zijaret’ je također zamjena za grupno ispoljavanje neslaganja sa vlašću jer izgleda ‘pristojnije, demokratskije, zvaničnije’ i ovo pravilo je uveo Reisat i to samo zbog svojih nestašnih hodža ili zaboravljene sirotinje a kasnije su to preuzeli i političari pa oprihodovali.
Nema političkog ili vjerskog fićfirića u BiH osim Ramiza Salkića (on je Fatu posjećivao sa drugim nakanama, nagovarajući je da primi lovu a da crkva u njenom dvorištu ostane) da nije ‘zijaretio’ Fatu Orlović u Konjević Polju i sve dok crkva nije uklonjena iz njenog dvorišta, Fata je na doček gostiju trošila na tone kafe i rahat-lokuma, nakon što ju je posjetio Denis Bećirović nakon zadnjih izbora i pojeo donešenu tortu sa svojom facom na njoj, Fatu manje ili nikako ‘zijarete’. Nema crkve pa nema ni potrebe.
Koliko je ta posjeta snažna i važna, vidjeli smo na primjeru ef. Mahića u Prijedoru, koji je nakon ‘hutbe’ (političko razgovaranje u džamiji) i video-priloga februara prošle godine i svog neprimjerenog i huškačkog govora dospio u žižu javnosti i organa gonjenja Republike Srpske. Podsjećamo, on je tada srpsku crkvu nazvao ideologijom a Svetog Savu povezao sa fašizmom usljed čega su ga saslušali u policiji i očekivao se i krivični progon. Međutim, ‘zijaret’ je stupio na snagu. Ovog hodžu su posjetili i Reis Kavazović, i član bh Predsjedništva Bećirović, pa poznata po ‘zijaretu’ Duška Jurišić je zatražila zaustavljanje njegovog progona, Ćamil Duraković, da ne nabrajam dalje koji sve ministar nije kod njega došao da mu izrazi potporu i hodža Mahić se izvukao optužnice. ‘Đe’ ćeš onda takvu osobu optužiti kad mu u posjetu u znak podrške došlo pola Bosne, ne ide. Imam je dospio čak i na tv ‘Hayat’ gdje su mu dali prostora da pojasni šta je i kako govorio te zbog čega.
Onda je imam, koji je inače bio žrtva prošlog bh rata i stanovnik srpskog logora iz čega crpi svoje pravo na ovakve postupke otišao u ‘povratnike’, ponovio je isto. Izjavio je ovog puta nešto blaže kako oko njega ‘dušmani laju i grizu’, i opet se našao na ‘meti’ srpskih medija i organa gonjenja. Ne zna se šta će se desiti, jer ovog puta nije bilo posjeta kao u proljeće prošle godine, i uopšte ne ‘navijmo’ da se šta desi, samo bilježimo. Budući da je sa pravnoga aspekta lice koji ponovi isto djelo označeno kao ‘povratnik’ te budući da je imam odranije nazvan povratnikom na svoje ognjište, ovim je postao dvostruki povratnik. Umjesto posjeta, ovaj put su bošnjački mediji reakciju srpskih medija nazvali ‘skandaloznom’ i ‘metodom zastrašivanja povratnika’.
Jedan drugi hodža iz Bihaća – Muharem Štulanović je zbog svog političkog i vjerskog zanosa prošle godine u ‘hutbi’ Republiku Srpsku nazvao ‘genocidnim okotom’ i pozivao na zbijanje redova i bitke ali za čudo, iz centrale u Rijasetu nije bilo naloga za posjete. Na njegovu muku se nije osvrnuo ni Reis, nisu ni bošnjački političari poletili u Bihać, u posjeti Medžlisu Bihaća poslije toga Reis ga nije ni spomenuo, te osim manje podrške u bošnjačkim medijima nastojalo se to zaboraviti. I zaboravili smo, ali su u Republici Srpskoj podigli protiv njega optužnicu koju on kako reče na Sudu ‘ne razumije’ (ne zna se da li zbog ćirilice ili jer smatra da nije kriv) pa se potiho šuška kako ga je iz nekih drugih razloga Reis ‘pustio niz vodu’.
Čim ‘Ajtolah’ nekoga pusti, to znači da mu preostaje da sam pliva, zbog čega ga nije ‘zijaretio’ niko od važnijih bh faca vjere i politike. Čak ni Duška Jurišić, podministrica koja ove posjete ne propušta, iako je optužuju da naplaćuje dnevnice nakon tih putovanja.
Zato je ‘zijaret’ važan. Ujedno, ‘zijaret’ je i ‘išaret’ (predosjećaj).
Ko god nije vidio sretne i zadovoljne naše vjerske ili političke ‘lidere’ u medijima poslije posjećivanja, neka pogleda slike i album naše načelnicu Sarajeva Benjamine Karić kako ‘zijareti’ hodžu u jednom džematu u državi New York prošle godine koji je napadnut u džamiji, sa jedne od njenih ekskurzija, taj nije vidio ništa.
Neka pogleda, pa nek’ progleda.
photo : Reis Kavazović u posjeti imamu u Prijedoru ef. Amiru Mahiću, februar 2023. arhiv
