Ima više načina da se ugurate na državna politička jasla, jedan od najlakših je ako slučajno imate političko prezime koje počesto zbunjuje
* Vlast je za sebe još prije rušenja komunizma dobro razradila propise i u njih je ugurala sve što će im trebati. Osim onog da je vlastodršce teško ili skoro nikako privesti pravdi zbog znane poslastice ‘dok se pravosnažno ne utvrdi’ ili još slađeg imuniteta, ima toga koliko treba. Jedna od finih poslastica propisa je i ta da mnogi dok su u pritvoru primaju punu ili djelimično smanjenu platu po godinu dana i više. Kad ih sud oslobodi a to redovno čini, država im dadne stotinjak hiljadica za ‘duševne bolove’. I ne samo za bolove, možeš misliti, oni naplate i za ‘rušenje časti i ugleda’ a leže u zatvoru jer su lopine.
Onda tu su famozne otpremnine kad po ‘zakonu’ primiš 30.000 KMa, odeš u penziju jedan dan a sutradan si na poslu u Parlamentu obradovan debelom platom i penzijom. Pa onda ‘bijeli hljeb’, kad te ‘po zakonu’ plaćaju do godinu dana a nisu uopšte vlast, dok ne nađeš posao, da ne gubiš lovu, pa članstvo po silnim upravama, komisijama ili agencijama ili odborima, to dođe onako ‘pride’. Kad ti neka druga od stotinjak partija ponudi više, postaneš ‘nezavisan’ kao i ona moja stvar. Ima se i za dodatnu lovu za ‘školovanje’ a kad ti država poplaća diplomu onda uz Pravilnik u firmi dodaš pored staža još i na doktorat četiri ili više stotina KMa. Čim postaneš političar poslanik eto još jedne šanse. Ako si dalje od 70 km od mjesta zasjedanja, slijedi ti naknada za stan koji ćeš unajmiti. Nema veze ako i putuješ na sjednice i ako nisi toliko daleko, samo doneseš potvrdu iz MZ da tu živiš i eto para. Skoro obavezno svi državni nabiguzi dobiju u Sarajevu stan, bilo da mu ga kupe ili da ga uture na listu ‘šehida’, boraca ili kakve druge sirotinje, svaki od njih za par godina ima po nekoliko stanova i garaža. Bisera Turković i Denis Zvizdić su pravi kolekcionari stanova. A onda pola sedmice u svom mjestu a ostatak dođeš u turizam. Političarima se plaća i ‘odvojen život’ od porodice, dok je sa ljubavnicom ‘na poslu’ da ženi može kupiti kakav skupi polon. Država za svoje pulene kupuje auta, plaća VIP stolice na aerodromima i žderačinu i piće dok čekaju let, daju se diplomatski pasoši, kreditne kartice i skupi telefoni, nema države na svijetu koja više pazi o svojoj vlastiod BiH. Jeftin ručak u državnom restoranu, dobra kapljica, po’so parajli a nije uopšte težak. Dođeš kad hoćeš, radiš koliko ti se ćefne. Zato nema ni većih ‘patriota’ od naše vlastele.
* Ima toga, velim vam, teško je sve propise isčitati, s vremena na vrijeme nam se ukažu i propisi i pojave a mi se onda čudimo. Plus, kad mediji malo zatalasaju oko tih kriminogenih zakonskih postulata, dobijemo uvijek dva odgovora-izgovora. Nema kvoruma (kao za akcize) i ne može se promijeniti propis, probali smo više puta, mi smatramo da nije moralno ali više je to u dnevno-političke svrhe, ona najveća zajebancija glasi ovako. Jeste, nije u redu, ali ja dajem skoro svu svoju plaću u humanitarne svrhe, tako ću i sa ovim što sam dobio.
I onda se pitamo, zašto svi hrle u politiku, na izborne liste? Kakvo glupo, da izvinete, pitanje. Za dobro radno mjesto se daje fina lova jer se isplati, za izbornu listu najviše. Zato snalažljivosti i šibicarenju nema premca, budući načelnici, ministri i predsjednici se snalaze na sve načine prije nego to postanu.
Jedno od najlakših je promjena nacionalnosti. ‘Po zakonu’ možeš biti danas Bošnjak sutra Srbin ili Hrvat, ili naopačke. Samo se na papir izjasniš, sve je ‘legalno’. Znali su ljudi kakve će propise donositi. Takvih primjera ima za manju knjigu, najčešće iz mraka izađu uz izbore. Rođake po propisima BiH možeš uvući u vlast bez da trepneš (izučavaj na primjeru familije Čampara i Zvizdića), nema u BiH ‘sukoba interesa’, sve je bitka za interes. Kad smo kod interesa, EU već godinama hoće taj propis ali ‘nema se kvoruma’, ako usvoje, ode lova. Odoše tenderi i lične firme.
* Jedan od njih iz vlasti se dosjetio kako da oprihoduje već postojeće političko uhljebarsko ime i prezime. Zove se Haris Silajdžić ali nije to onaj Alijin premijer ‘Hare’ zvani ‘aprilski paket’ ili ‘stoposto za BiH’, ali je baš u istoj stranci našeg starog lovatora Silajdžića i ‘stopedesetposto za državu’, u SBiH. Mladić se dosjetio kad se već tako zove da iskoristi ‘patriotsko’ značenje svoga identiteta. I, eto ga u vlasti, poslanik je stranke SBiH u Zastupničkom domu bh Parlamenta. Na izborima oktobra prošle godine je na plakatima ( namjerno) bez svoje slike, samo stavio ime i prezime ‘Haris Silajdžić’ i raja navalila. Da glasa za ‘patriotu’ i ‘domoljuba’. Mladi Silajdžić je prevario birače i glasače ali sada kao i pravi imenjak mudruje po medijima i donosi važne odluke. I mi smo ponosni na njega što nas zajebo. Šta ima veze kad voli svoju državu više nego je to normalno. Kao i svaki Sandžaklija u Sarajevu.
* Nije utvrđeno da li je šta prezime uticalo na mladog SDP poslanika Belmina Zukana u Predstavničkom domu bh Parlamenta, ali on je tu, kao što je Helez Zukan iz iste partije ali sa stolicom u ministarstvu oružanih snaga. Koliko ima tih Zukana?
Vedran Dodik iz Sarajeva je pak poznat više po prezimenu nego po poslaničkoj dužnosti. Dugo godina se vrti u lokalnoj sarajevskoj vlasti. Nema dodirnih tačaka sa zloglasnim Miloradom ali je Dodik pa ga isprozivali da je četnik ili ustaša, vlah, sve samo ne Bošnjak ili dajBože musliman. Međutim on im fino odgovorio još davno.
‘Nisam ni Srbin, ni Hrvat, zna se ko sam! Mati mi je Ajša, otac ‘slučajno’ Jasmin, dedo Sulejman Dodik! Neka pitaju one u džamiji sa kojim klanjam, pa će saznati o meni…!
Pazi sad, Dodik a klanja u džamiji, međutim, Vedran je mogao jeftinije i bezbolnije da dokaže ko je i šta je. Mogao je samo skinuti gaće a ne ovako. Ipak, ‘po zakonu’, ‘naš’ Dodik je slagao. Na web stranici poslanika ‘Saveza za stari grad’ preko kojeg je upao u stolicu vlasti gdje i danas da prostite ‘obnaša’, fino stoji ; nacionalna pripadnost – Hrvat. Ne znamo da li i dalje Hrvat ide u džamiju i šta kaže mati Ajša, zvanična stranica govori ovako. Rekosmo u BiH se može sve, propsi su ko hadisi i za svakoga, međutim, ako se već ljuti Vedran ili Dodik šta god da je, zašto mora i lagati. Ili se sramiti. Znamo mi kako se promijeni nacija. Odeš na iftar i od Srbina postaneš Bošnjakom. Dobiješ lovu i eto te pravog Hrvata ili Srbina. Školski primjer je US Kanton i SDPovi poslanici.
Prosto k’o politički pasulj.
* Ako kojim slučajem u medijima među političarima nađete ista prezimena, ne očajavajte. To je sastavni štimung nepotizma bh vlasti. Vlast nam je ‘ko familija’. Tako kad se samo spomene Tegeltija, ostaćete zbunjeni, imaju dva, ne vrijede ni za jednoga. Prvi je Milan i poznat je po aferi ‘potkivanje’ tj uzimanju love još dok je bio šef sudijama i tužiocima i na čelu VSTVa, otišao je odatle jedva su ga izbacili ali nije odgovarao. Kažnjen je onaj što ga prijavio, ‘snimao nezakonito’. Lopova. Svuda u Svijetu se ‘žviždači’-otkrivači kriminala nagrađuju, kod nas se kažnjavaju. Ovaj Tegeltija je jedno vrijeme bio savjetnik ‘pravog’ Dodika u Banja Luci a sad je direktor FK ‘Borac’. Pravnik a sve zna raditi. Njegov imenjak Zoran Tegeltija je onaj mlitavi šef minsitarskog vijeća od ranije, sada je direktor Uprave za indirektno oporezivanje. Tu ne mora ništa pričati samo brojati pare. Oprez kad čitate, nisu parovi. Milana će te poznati po zubima, ženi koju stalno slika i harmonici, Zorana po tome što nikad ništa ne kaže a vazda u vrhu politike. Izgleda da svira organu.
Sa istim prezimenima je teško svuda osim u politici. Tako jedan burazer Zahiragić zvani Adi je poslanik u jednoj opštini a drugi poznatiji Haris ‘čakijaš’, džihad-internet o bot SDA u Kantonu Sarajevo. Adi je brži na potezanju pištolja u kafićima, Haris je poznat po mišićima i zovu ga SDA bizon. Otišao je iz politike i jedan stari Škaljić, ostao njegov nasljednik Seid, poslanik. Kemo Ademović bivši direktor zloglasne bošnjačke udbe AID je pored sebe uhljebio i sina Jasmina Ademovića u stranci hadžije NiP. Čisto radi ‘genetske predodređenosti’ za funkcije, kako je mladog kuma opisao Dino Konaković. Stranke i vlast nam se, kako ono kaže na bosanskom ‘profesorica’ bez diplome i doktorata Sebija Seb Izetbegović ‘zanavljaju’, dinastije se nastavljaju.
A tek po Kantonima i opštinama, to je za priču, neku drugu. Nisu samo u Vel. Kladuši sve Abdići, sve su naše opštine na svoj način slične i li iste.
Da je Sebija Izetbegović muško, ili da njen nesuđeni zet nije ‘pimpek’, tek bi vidjeli šta ima reći Bakir Izetbegović.
photo screen ; Vedran Dodik web stranica ‘savez za Stari Grad’, arhiv
