FOTELJA KAO CRVENA LINIJA : Političari potežu ovu stilsku figuru kao pijani kauboji revolver ali ona je kao i svaki saobraćajni znak sklona promjenama i često ima suprotan efekat od svog značenja
* Svi političari Svijeta koriste ovu sintagmu. Ali šta ova stilska figura zapravo znači i koliko je održiva?
Za Kinu, primjera radi, ‘crvena linija’ je formalna deklaracija o nezavisnosti Taiwana, za Ameriku svaki državni interes, za Putina i Rusiju je to ulazak Ukrajine u NATO, za Izrael nuklearni spor sa Iranom, za EU je to snabdijevanje oružjem Moskve od strane Kine i tako redom. Joe Biden je ‘crvenom linijom’ nazvao kopnenu operaciju Izraela marta 2024. na Rafi, bivši predsjednik Obama je ovu figuru koristio čak 12 puta, dok još nije zabilježeno da ju je upotrijebio Donald Trump, sadašnji predsjednik.
Ova stilska figura je postala najupotrebljenija u politici, i osim predsjednika i diplomata kriste je i nižerangirani predstavnici vlasti, jer je to naprosto postalo moderno i sastavni dio političkog, da izvinete opštenja.
* Načelno, svi znamo šta to znači. To je jednostavno granica, linija razdvajanja. Između dvije trake na autoputu – ona je jedan od novijih saobraćajnih znakova i pored upozorenja znači i opasnost. U politici, to je definicija zaštićenog interesa i sa njom se obilježavaju geopolitički odnosi moći, zapravo to je linija očuvanja vlasti i moći.
Vrlo oštro i snažno sredstvo izražavanja, međutim često povlačenje crvene linije zna biti i paradoksalan instrument, budući da se u politici stavovi mijenjaju onako kako to diktiraju interesi vlasti pa prelazak ‘crvene linije’ se jednostavno zaboravi. Primjera radi, ‘crvena linija’ Joe Biden-a ucrtana Izraelu je ostala samo isprekidana crvena nit izrečena u govoru, čime je načisto izgubila kredibilitet. Takvih primjera ima mnogo jer poslije ucrtavanja te linije ako ‘protivnik’ pređe istu bez posljedica, odvraćanje od linije postaje kontraproduktivno.
* Donekle se, može razumjeti upotreba ove izražajne figure u političkom diskursu moćnih koji upravljaju i kreiraju svjetske geostrateške odnose, ali nikako ne mogu ‘svariti’ da ju često i prečesto koriste i ‘naši’ bh političari. Koji su u ljestvici svjetskog poretka niko i ništa, ne pitaju se ni u familiji ni u državi a glume moćnike i snažne političke face. I koriste je, valjda skontali da je to popularno i snažno, gdje god stignu.
Tako imamo ‘crvenih linija’ onoliko koliko nam je u datom momentu potrebno. Za Hrvate u BiH, to je izborni zakon i zaštita Hrvata, za Srbe Republika Srpska, Bošnjaci ih imaju nekoliko : država, ‘šehidi’, žrtve genocida, vjera, Ustav, Dayton, jezik, zakon … niz je nepregledan.
I neka ih, neka linija, međutim u BiH to postaje kao i sve drugo, nažalost’, u vođenju države samo saobraćajni znak i prekršaj. Degutantno, frazerski, populistički i promjenljivo u svakom trenutku, zavisno od situacije, kada puna crvena linija postane isprekidana i bezopasna crta. Sve u zavisnosti od očuvanja fotelje, interesa, love i dogovora. Tipično ‘naški’, balkanski.
* Po sistemu ‘samo magarci ne mijenjaju svoje mišljenje’, tako se i kod nas iscrtavaju ili brišu crvene linije. Već tri decenije iste face i isti flomasteri sa crvenom bojom.
Da se ne vraćamo daleko u prošlost, podcrtavamo samo zadnju crvenu liniju iscrtanu u izjavama ‘trojke’ u vlasti koja je izbačena na prijedlog osumnjičene bratske ‘trojke’ u Republcii Srpskoj da se pokrenu arbitraža i pregovori u vezi nametnutih zakona ovog entiteta u cilju rješavanja vrlo ozbiljno ugrožene pravne i političke situacije u BiH.
‘Ustav i zakon su za nas crvena linija’ – izbacili su u dahu Nermin Nikšić, Konaković i Forto a podebljao, prepisao Denis Zvizdić, novo čudo SDA bivšeg vrhovnika u redovima nove partije.
O prijedlogu Stevandića koji je ovu nezahvalnu ulogu preuzeo u ime Dodika i Viškovića, dalo bi se svašta reći. I da je poprilično zakasnio iako treba razgovarati, i da je, iako asocira na pregovore, pomalo ultimativan i trgovački (mi vama ovo, vi nama ono, mi vama povlačenje donešenih neustavnih propisa, vi nama ukidanje Schmidt-a i storniranje potjernica i istrage), isto toliko bi se moglo reći i o histeriji Bošnjaka putem medija i naslađivanju likovanjem (usrali se, prepali, liju suze, ‘dohakali’ smo im …). Ali, posezanje za crvenom linijom Ustava i zakona je ovdje baš onako đilkoški, naprđivački, bahato i totalno kontraproduktivno. Zato jer ‘od šta odpadalo, na to i gledalo’, zato jer kršenje Ustava i zakona BiH nije samo svojstveno Dodiku i njegovoj ekipi ‘odmetnika’, to je skoro ‘normalno’ pravilo svakog bh vlastodržaca, preuzeto od nekadašnje SDA mafije. Što više optužnica, presuda il kriminala, to bolja i veća funkcija.
Oni koji Ustav i zakon pretakaju u ‘crvenu liniju’ preko koje neće preći davno su izbrisali tu crtu i u temelju su i nezakoniti i neustavni. Oni koji su pod istragom (a velika većina njih jeste), krivičnim prijavama ili sa pravosnažnim presudama po kojima su osuđeni za korupciju ili drugi kriminal, ili su do guše u prepiskama ‘sky aplikacije sa teškim kriminalcima ili ogrezli u korupciji i nezakonitosti, mlataraju Ustavom i zakonom i iscrtavaju linije. Oni koji su uz pomoć VP BiH ‘Švabe Šmita’ i bivšeg američkog ambasadora u BiH (Murphy) kršenjem Ustava i zakona zasjeli u fotelje (podijelili ih, istrgovali međusobno) neregularnim i pokradenim izborima, formirali vlast koja zavisi od par kriminogenih ruku ministara ili poslanika djece ministara, ‘fatili’ se crvenih flomastera. Čak, formirali državne funkcije sa ovima kojima sada crtaju crvene linije znajući i njihov ‘background’ i porodično stablo. Sa crvenih obraza bez stida odašilju crvene ustavne linije… Uz obrazloženje da ‘smo svi jednaki pred zakonom’ a sebe izuzeli iz zakona.
Pa gdje to ima? Samo u Bosni.
photo : ‘trojka’ bh državne vlasti, Dino Konaković, Nermin Nikšić, Edin Forto, arhiv
