bh palanačko i vjersko ludilo i opsjednutost Palestinom ima svoju istoriju, ona je više ideološka nego politička i stvarna i neće polučiti rezultate, postulat žrtve uz glorificiranje islama opet glavni adut države
Događanjima u Palestini i Izraelu, tamošnje žrtve i rat koji bukti sa prijetnjom da zapali šire područje Bliskog Istoka pa i dobar dio Svijeta, glavna su medijska i politička tema u BiH, sve drugo smo zaboravili. Silne ‘nevladine udruge’ potpomognute Islamskom Zajednicom BiH koja iz prikrajka posmatra zamišljeno, pretvorile su glavni grad BiH Sarajevo kao i ostale gradove Kantona u kojima vlast imaju bošnjačke stranke u pravo bojno područje, talasa se danima, niču skupi bilboardi sa osudom Izraela koji nariču o slobodi Palestine, po socijalnim mrežama vode se primitivne a vjerski nabijene bitke, Sarajevo naprosto liči na prostor Gaze ili Zapadne Obale.
Otkud ta opsjednutost Palestinom, odakle toliko naboja i emocija, prijetnji, uvreda i pljuvačine po Zapadu, Americi i Izraelu i odakle tolika svrstanost i privrženost jednoj strani u sukobu, zašto smo više zainteresirani sa svim događanjima vani nego kod kuće, zbog čega otvaramo diplomatske bespotrebne frontove sa dojučerašnjim prijateljimai državama i kuda to sve vodi državu BiH?
Ne razmišlja se o tome, u jeftine svađe i rasprave uključuju se i zvanični predstavnici vlasti, pitanja je previše a odgovora premalo. Međutim, jedno je jasno, BiH se sudeći po slikama i događajima opredjelila, oni koji još nisu osudili Izrael i njegove saradnike i pomagače, stavljaju se na odstrel po medijima.
Podsjećamo, teroristički Hamas je iz Palestine upao na teritorij Izraela i u vojnoj akciji ubio preko 1000 civila uključujući i žene i djecu te oteo preko 200 civila sa kojima sada mešetari a onda je uslijedila odmazda Izraela u kojoj se žrtve još ne mogu prebrojati, neke vijesti govore da su veće od 5.000.
Svako normalan ne može gledati mirno i bez stava ubijanje nedužnih i nevinih, međutim kod nas u BiH se sve svodi na jednosmjernu stazu i u stavovima koje mogu začuditi samo neupućene. Iako se za sva svjetska događanja ne pitamo ni zašto, ne možemo promijeniti ništa, niko smo i ništa u svjetskim globalnim događanjima, mi opet po pravilu uvijek igramo na kartu žrtve, i mimo svih pravila, radimo u korist svoje štete i guramo nos tamo gdje smrdi.
Tekbiri po Sarajevu, Zenici, Tuzli ili Bihaću i mahanje zastavom Palestine neće ništa promijeniti, neće ni grljenje Denisa Bećirovića sa ambasadorom Palestine ili naprđivanje sa uvredljivim i uličarskim jezikom Željka Komšića, posebno Palestini neće pomoći patetični i opasni performans sa suzama načelnice Sarajeva Benjamine Karić u njenom ‘Europskom Jeruzalemu’, s tim samo još dublje tonemo u glib vjerskog fanatizma koji je obuzeo čitavu državu.
Treba podsjetiti da je ovo ludilo počelo objavom Reisa Kavazovića a nastavilo se ignorantskim a već poznatim stavovima SDA i potom Željka Komšića, delirijum se ne zaustavlja. Reis je, kao svaki pravi političar u svom javljanju lukavo ‘osudio sve strane u sukobu’ sa dodatkom na žrtve Paletine, citirao je Kur’an ‘ko ubije i jednu žrtvu’ blah blah blah, ali je zato sve ostalo što je trebao reći prepustio suradnicima na terenu. Nekakvom Udruženju Palestinaca u BiH, silnim ‘nevladinim udrugama’ tipa ‘antiDayton’ vehabije Nihada Aličkovića i njemu sličnima, u to su se po zadatku uključili i predstavnici vlasti. Zaboravili smo Ukrajinu i ‘slavu’ tamošnjim borcima, a sjetite se koliko smo pizdili i čavrljali, prijetili, napucavali se ‘demokratijom’, Putinom, eto ga napada Bosnu, hvalili se sa pomoći, sa onim poznatim ‘mi najbolje znamo, mi smo bili žrtve’.
Za Ukrajinu samo paradirali samo zbog toga što je za Ruse navijao Milorad Dodik u suprotnom bi navijali za Ruse, po inerciji mi smo uvijek protiv njega, zbog Kosova smo pokazivali svoje ‘građansko lice’ iz istih razloga, a kada je u Mostaru i u Banja Luci izvješena izraelska zastava, bolji razlog nismo mogli dobiti za ovaj palestinski ugođaj.
Međutim, kad je u pitanju Palestina, Bošnjaci imaju dodatni motiv više, zbog čega nam se ovih dana čini da Palestinaca i Turaka u BiH ima više od Bosanaca a tekbiri odzvanjaju sve do Jeruzalema. Niko ne pušta suzu za žrtve terorista Hamasa niti za otete civile, samo se puštaju slike ubijene ili ranjene djece Palestine, taroristički upad Hamasa u Izrael se olako pravda Komšićevim ‘kontekstom od ranije’. Kao, trpe 70 godina, morali su.
Da se razumijemo, preko 80% (da se poslužim jezikom Bećirovića ili Benjamine, oni vole postotke sa interneta) ne zna ni kako su nastali Palestina i Izraela, ne znaju ni za UN ili Sporazum iz Osla, nemaju pojma o tome ko je vlast u Palestini, da li je to Hamas ili Abas, ali, zato znaju da žrtve zadnjeg bh rata stave u kontekst žrtava Palestine ili onih u Ukrajini. Ovaj emotivni naboj koji je BiH već svrstao na pogrešnu stranu ima svoju dodatnu dozu zbog čega nam država liči na Palestinu i stavovi koji se iznose, izvrću i protežiraju imaju više i veće veze sa istorijm i vjerom nego što su političkog ili ekonomskog karaktera, posebno onog sa ‘pravom glasa za ubijene’.
Ta veza je u istoriji koje se Bošnjaci nisu nikad odrekli a ima svoje uporište u islamu kojeg je Alija Izetbegović posijao pa iznikao korov rugobatne ‘građanštine’ sa kojom se država pokriva.
Da bi nam to bilo malo jasnije, treba se samo osvrnuti na II Svjetski rat a stim u vezi i na mnoge ulice i škole po Sarajevu koje nose imena poznatih nacističkih mislilaca i učesnika u nekadašnjoh Handžar Diviziji. Od Mustafe Busuladžića, Huseina ef. Đoze pa na niže ili naviše. Ta crna mrlja BiH i Sarajeva bez obzira ne prekrajanje istorije će ostati uvijek zapisana a u njoj je i ime ‘Velikog Jeruzalemskog Muftije’ Muhameda Emin El-Huseini-a. Opet moramo podsjetiti da je ovaj Palestinski Muftija bio u to vrijeme ‘naš uzor i idol’ i ne samo to, ostao je do današnjeg dana. Zato sada poslije toliko godina se pitamo šta je nama Palestina, umjesto da se upitamo šta je nama ovaj saradnik nacista ‘Veliki Muftija’?
Koji je kao ‘borac Arapa i muslimana protiv kršćana’ u vrijeme crtanja karata u to doba otvoreno surađivao sa Hitlerom, Antom Pavelićem i muslimanskim predstavnicima tadašnje vlasti, kako bi ‘spasio muslimane u BiH u u Sandžaku’ i koji je jedan od nazasluženji za stvaranje zloglasne nacističke muslimanske armade Handžar Divizije. 1943. je posjetio i Zagreb i Banja Luku a najviše se zadržao u Sarajevu sa našim ‘feslijama’ na glavi, čije face i danas slavimo po školama i ulicama Sarajeva. Kažu neke bošnjačke vijesti i portali da su se Bošnjaci još prije II Svjetskog rata borili u Palestini, međutim ‘Veliki Muftija’ je ostao upisan kao najveći naš idol. Kako je još u to vrijeme stvaranja Handžar Divizije dijelio pomoć ‘Merahmetu’, ‘naši’ sada imaju puno pravo da tu pomoć pruže i da se oduže.
Zato kad čujete tekbire po Sarajevu ili ostalim gradovima, znajte da su to tekbiri i za ‘Velikog Muftiju’. Koji je studirao na istom Univerzitetu kao i naš ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa i mnogi drugu učenjaci sada na funkcijama u Islamskoj Zajednici BiH.
Odatle izvire sav ovaj hrkljuš prema Palestini, a zgodno je i da uz to bacimo naš glavni adut žrtve na politički son BiH kockarnice.
‘Veliki Muftija’ je poslije završetka II Svjetskog rata bježao u Siriju pa u Berlin, na kraju je umro 1976. godine u Jeruzalemu ali njegova bitka protiv kršćana nije stala. Njega nisu htjelii ubiti ni partizani a mogli su, imali su ga, da ima imalo pravde i Boga, u to ime ne bi prezirali komuniste. Sarajevo ga je oduvijek cijenilo i poštovalo, sada to dokazuju čak i suze Benjamine Karić. Koja je magistrirala na temi izraelskih zajednica u BiH.
Muftija je završavao i neke vojne škole u Turskoj, zato Erdogan tvrdi da Hamas nije teroristička organizacija već oslobodilačka vojska.
Međutim, mi nismo Erdogan i takvo nešto ne bi mogli tvrditi a tvrdimo. Nama je Palestina u srcu a sa njom i Muftija i Hamas i bez Erdogana, sa njim to ide lakše i bezbolnije. Imamo srce ‘Velikog Muftije’, ali bi ipak trebali pripaziti kako nam kuca. Naime, Muftija je bio glavni suradnik nacista i fašista, može nam puknuti koji kapilar dok tekbiramo Hitleru, Artukoviću ili Paveliću.
Žrtve treba uvijek braniti, tu nema dileme, ali treba imati ukusa i granica i ne treba sa tim nekontrolisano pretjerivati. Da ne bi došli u situaciju u kojoj se našao Izrael, Židovi, Holokaust i sve što ide uz to.
Sada ih nazivamo cionistima, agresorima i teroristima, do jučer smo ih kao i naše žrtve žalili i branili.
Pamet u glavu dok još nije kasno. Palestina i Izrael su daleko, mi smo sasvim blizu.
photo : ‘Veliki Jeruzalemski Muftija’ Muhamed Emin El-Huseini počasni pozdrav Handžar Diviziji, arhiv
