Željko Komšić državne praznike uglavnom slavi u Austrij, puno mu liči na Bosnu a ima i dobre skijaške terene : Dan nezavisnosti BiH nažalost organiziraju i proslavljaju jedino džemati kroz ‘kulturne manifestacije’ ili ‘bosanske škole a zapravo mejtefi, uz goste državnike iz BiH i pokroviteljstvo Islamske Zajednice BiH, ponegdje se pojavi i bh ambasador. Kod kuće imamo tanke državne prijeme ali zato imamo Kovače …
Proslava državnih praznika BiH je umjesto dana radosti, veselja, državnosti i patriotizma, kod nas u BiH nažalost svedena na političku i vjersku promociju (vjera i politička partija nam je sve otela pa tako i državu), i to uglavnom u Sarajevu jer glavni bh grad je zapravo ‘Republika Sarajevo’, po dijaspori ove praznike nam je odavno preotela Islamska Zajednica BiH u suradnji sa SDA. Srbi se pozivaju na nepostojanje Zakona o državnim praznicima, Bošnjaci tvrde da je sve po zakonu jer je Zakon o praznicima preuzet od ‘one prijašnje države’, dok Hrvati slave ove praznike čisto onako, tek deklaratorno i vrlo ‘tanko’. Kad se sve sabere i kad se ovako konstitutivni oduzmemo, ‘ispada’ da nam ove za državu važne datume slave jedino džemati i silne ‘kulturne zajednice’ ili ‘bosanske škole’ po dijaspori a što mu ‘dođe’ isto. Kod kuće, opet, uz manje državnosti a više vjere, uz ove praznike slušamo himnu BiH i ilahije i nekakve hafize, govornici su iz domena bijelih ahmedija, kao što je notorni radikal ‘Muderris’ Nezim Halilović i njemu slični. U državim prostorijama sve je manje državnih praznika ali zato imamo Kovače. Tamo je familija Izetbegović sa vrhom Rijaseta uz svaki državni praznik.
Bh političari bošnjačke orijentacije često u povodu praznika odjure u dijasporu gdje ‘zaluta’ na proslavu poneki ambasador i uglavnom se sve svede na fin i koristan provod, na zastave, slatke govore i krkanluk, kod kuće dobijemo već poznatu i ustaljenu priču. Zbog koje nam se ogadi i država, političari su odavno ogađeni. Naravno, kao po običaju, ovakve situacije uz pomoć politike, religije i medija sve se svedu na ‘patriote’ i domoljube i na ‘izdajnike’, na ‘naš identite’ i ‘našu vjeru’, na pisanje pisama i ‘žestokih odgovora’, na vatrene govorancije, prijetnje, budnost i nepostojeće zajedništvo. Zbog svega toga, faktički državne dane proslavljamo više u dijaspori nego kod kuće, tako je u povodu drugih državnih praznika tako je i uz ovaj Dan nezavisnosti BiH 01. Mart.
Međutim, od svih bh aparatčika i uhljeba funkcionera, najveći ‘gazija’ i ‘patriota’ zlatno-dijamantni ljiljan Željko Komšić inače po rođenju bošnjački član bh Predsjedništva iz reda Hrvata, najtraženija je ‘roba’ u povodu državnih praznika, od ambasadora, tu je Sven Alkalaj u USA. Obzirom ko su sponzori i organizatori proslava, ništa čudno. No, od svih destinacija ‘naš predsjednik i ‘vrhovni komandant’ (kako se i sam u govorima predstavlja lažno jer svi znamo da mi imamo ‘tri vrhovna komandanta’) zlatni ljiljan’ Komšić najviše voli Austriju. Valjda mu ta država koja obiluje snijegom i planinama što on obožava liči na BiH, pa je tu kao kod kuće. Tim prije jer u gradu Salzburg i u Beču djeluje IZ i organizira takve fešte na koje je obavezno i uvijek ‘glavni gost’. I uglavnom se odaziva.
Podsjećamo, Komšić je i Dan državnosti BiH (!?) proslavljao u Austriji, u Beču prošle godine 05. decembra gdje je poveo čitavu svitu generala i vojnika, uključujući i svoga ministra Sifeta Podžića. I tada je kao i uvijek Komšić vazio o ‘slavnim bitkama’, o ‘četnicima’ i nepobjedivosti vojske, prijeteći i udarajući neprijateljima svih vrsta i sa svih strana kojima se uspješno dok je njega odupiremo.
Prošlogodinjišnji Dan nezavisnosti je slavio u Salzburgu sa istim sponzorima, ali preko skype konekcije, nije zbog obaveza mogao trknuti na skijanje. Ove godine su ga opet pozvali i Komšić se naravno odazvao, i održao vatreni govor, zaslađen tortom samo u njegovu čast. Neznamo da li je bila sa slikom kao ona Denisa Bećirevića kod nane Fate Orlović, ali osladi(l)o se.
I još nešto i ne baš nevažno. Ne zna se po kojoj logici i kakvom propisu, ali nama državni praznici ‘padaju’ onako kako nam se ćefne. Tako recimo ovaj Dan nezavisnosti se može slaviti i krajem februara a može i sredinom marta. Iako je ‘zvanično’ 1. Mart taj dan. Slično je i uz ostale praznike. Da li je to zbog termina kuhinje, sale ili termina gdje se proslave organiziraju ili zbog kalendara gostujućih političara, nije utvrđeno, ali je provjerena i dokazana činjenica.
Zato braćo, sretan vam februar i skoro čitav mart! Ma šta, sretna vam čitava godina za svaki slučaj, eto !
photo : plakat za proslavu u Austriji 2022, specijalni gost Željko Komšić, arhiv
