parada ponosa i prekrajanje bh istorije uz Dan državnosti BiH 25. novembar : sve dok se Mrkonjić Grad u glavama bh vlastele naziva Varcar–Vakuf i dok se izjednačavajući partizana i pripadnika ArBiH dovi i ‘šehidi’ po Kovačima te kliče fašisti Busuladžiću umjesto učesnicima ZAVNOBIHa koji su listom očišćeni iz bh istorije ili se uče mevludi ispred Vječne Vatre a džemati širom dijaspore umjesto ambasada’tarlahaju’ ratnim zastavama i u maskirnim uniformama, sve dotle je Dan državnosti BiH čisti vjerski kičeraj i klasični državni šund za opijene ‘građane’.
Svake godine u isto vrijeme u BiH uz 25. novembar, servira se ista priča. Neispričana. Frizirana i retuširana.
Sretan ti praznik voljena državo! Sretan Dan državnosti Jedine nam Domovine svima onima koji je vole! Tako se kliče iz manjeg dijela države BiH (u Federaciji BiH i po džematima dijaspore), u većem dijelu BiH u Repubici Srpskoj taj praznik ne postoji, u Herceg-Bosni (koja postoji u sastavu FBiH ali je u Sarajevu ‘ne vide’) ovaj veliki bh praznik obilježavaju u zapadnomn dijelu Mostara tiho i stidljivo da bi bilo bolje da ga ni ne slave, u istočnom dijelu grada ‘ori’ i ‘gori’ kao u Federaciji.
Tako je bilo i ove godine, praznovanje na ovaj način je bolje ne gledati, bilo bi manje bolno gledati ovo retuširanje i silovanje istorije i ubijanje bh državnosti. Priča je klasična bosanska : jedni kažu ne postoji Zakon o državnim praznicima i zato se praznik ne obilježava, drugi kažu postoji – uporište nalaze u propisima koji kažu da, ako nema jedinstvenog stava o državnim praznicima – koristi se propis one, nekadašnje Republike BiH po kojem je 25. Novembar dan bh državnosti. Treći ga obilježavaju samo onoliko koliko im je potrebno.
Svake godine se uz ovaj dan serviraju iste slike i (ne)prilike tako da nam je ovaj dan, i ne samo on, ogledalo i države i državnosti, otužno ga je i gledati i učestvovati u proslavama iako bi bilo najnormalnije da u njemu uživamo jer je praznik itekako važan. U slavljenju i paradiranju najviše prednjači ‘zvanično Sarajevo’, glavni grad BiH, Islamska Zajednica BiH te ‘prvaci’ političkih partija. Njima su usta puna ZAVNOBIHa, patetične ljubavi i još bizarnijeg patriotizma, kontituiteta države BiH i njene cjelovitosti i opstojnosti ‘na svakom pedlju’, igrokaz je upriličen i u ostalim Kantonima i opštinama širom Federacije.
Za razliku od ranije, Vojin Mijatović i SDP BiH su u još vidljivom izbornom i postizbornom žaru proslavu dana državnosti lakrdijaški obavili i u Republici Srpskoj, autoprijevozničkom akcijom ‘patriota’ iz Sarajeva u neku halu na velesajmu u Banja Luci, dok su obavezne ‘državne hutbe’ (govorancije ahmedija po džamijama) zvanično uvele ovaj sekularni i državni praznik na minbere bogomolja u islamske okvire.
Po dijaspori, u maskirnim uniformama, sa beretkama i ratnim zastavama slavila se država po džematima, nekakvim ‘islamskim centrima’ i mejtefima, sve na tenane spominjući bezobrazno sve ‘one koji ne vole državu’ i njen praznik, onima koji ga ne slave. Bh abasade kao prepisane filijale nacionalističkih stranaka su na isti način i obilježile ovaj datum : nikako.
No, onog trenutka kad se ‘bh vlast’ slila na Kovače pa ozvaničila vezu između Mrkonjić Grada i ZAVNOBIHa sa SDA mafijom gdje su se učile dove Aliji Izetbegoviću, ‘cacama’ i ‘ćelama’ ratnim zločincima i profiterima kao da su tu u najmanju ruku sahranjeni sve sami delegati ZAVNOBIHa, svakom je postalo jasno da BiH odavno nije ni sekularna ni građanska i da će se ovaj praznik nažalost slaviti i očekivati sve manje.
Navikli smo mi da se Željko Komšić bošnjački član bh Predsjedništva iz reda Hrvata bukvalno ne vadi sa šehidskog groblja, ove godine i SDPovac koji ‘baštini multikultiralizam i naslijeđe antifašista partizana Denis Bećirević ‘novi’ član bh Predsjedništva skrušeno je dovio pored Komšića Aliji Izetbegoviću a u Vijećnici laprdao o ‘značaju’ stvaranja i očuvanja države i donesenim zaključcima ZAVNOBIHa, na koji način se kao i Abdulah Skaka bivši načelnik a sada SDA ambasador ‘ispišao’ na partizansku borbu (organiziranjem mevluda i Bajramskih veselica ispred Vječne vatre u Sarajevu) i priključio bošnjačkom mitu o izjednačavanju ArBiH i Titove vojske. Što je zvučalo kao kad bi u ato miješao ulje i vodu pa povikao ‘vidi kako vozim’, što je za SDP od Lagumdžijinih dana (Zlatko Lagumdžija, op. Cross) nešto najnormalnije u ovoj bezobraznoj stranci ‘građanske orijentacije’.
No da se samo malo vratimo u gradivo koje ‘baštini’ bh vlastela uzimajući bez srama u usta i Mrkonjić Grad i ZAVNOBIH, da vidimo koliko je njima ‘stalo’ do ovog praznika i kako ga doživljavaju.
Glavni grad BiH je odavno očišćen i od Mrkonjić Grada i od heroja koji su stvorili državu BiH. I Bakir Izetbegović i SDA bulumenta sa ahmedijama sve skupa priznaju kao središte stvaranja Bosne Varcar Vakuf, u njihovim mislima ne postoji ‘četničko ime’ partizana po kojem grad nosi ime, tu ne pomažu ni dove Bakira njegovim dajdžama partizanima na Vracama, tu više nema pomoći.
Gdje su, zna li ‘gazija’ Komšić ili ‘rumen’ Bećirević (SDA i IZ BiH dobro znaju) danas Vojislav Kecmanović, Fuad Midžić, Vaso Miskin, Ahmet Fetahagić, Jusuf Džonlić, Slaviša Vajner Čiča, Radojka Lakić…, kuda su nestali?
Predsjednika ZAVNOBiHa Kecmanovića Đede je odmah poslije bh rata na uličnoj tabli zamijenilo ime na Koševskom Brdu Nusreta Šišića Dede, komandanta ‘zelenih beretiki’, ratni heroj Fuad Midžić je zbrisan a umjesto njega je fašista Mustafa Busuladžić ‘bošnjački intelektualac’ poznat po svojoj suradnji sa ustaškom NDH, Jusuf Džonlić je očišćen i umjesto njega ulica je dobila milozvučno ime ‘Ćebedžija’, heroj Vasa Miskin se sada Sarajevu ‘zove’ Ferhadija, heroina i partizanka Radojka Lakić je na uličnim tablama ‘Kaptol’ … I tako dalje, listom i redom …
Znaju li ovi današnji ‘poštovaoci’ ZAVNOBIHa da su ova i mnoga druga imena koja su im uklonjena ispred nosa te zamijenjena begovima, hodžama ili nekim sličnim ‘intelektualcima’ zaslužna što oni danas od njihovog grandioznog djela prave lakrdiju i vjersku farsu? Bez kojih ne bi bilo ni ovo malo Bosne, njih pogotovu?
Zaključak je jasan, naravno da znaju, međutim oni se i dalje ‘češljaju’ i zaogrću državnošću koju zapišavaju a očekuju da je svi prihvate. Obrazloženje ‘a vidi šta rade u Banja Luci ili u Grudama ili u Mostaru’ ne pije vode, ovdje je riječ o državi Bosni, te zaključke ne sakrivaju ni u Banja Luci ni u Hercegovini.
Spajanje Vječne vatre i partizana sa Alijom Izetbegovićem i šehidima, glavna je nit retuširane novokomponovane istoriografije prema kojoj je borba vojske pod Izetbegovićevom komandom nastavak antifašističke borbe iz Drugog svjetskog rata, što ovaj cirkus čini još bolnijim i tragičnijim.
U ime samo ove istorijske činjenice, sramno je i pomenuti Mrkonjć Grad, kamo li proslavljati sve izbrisane njegove vrijednosti.
P.S.
Skoro sve biste heroja i junaka antifašista su ‘puzećom’ bolesnom opasnom akcijom vlasti i u suradnji sa vjerom uklonjene i ‘sačuvane’ duboko u parku iza zgrada daleko od očiju i ušiju, skoro sva partizanska groblja su ili zapuštena ili ploče slomljene, macole rade i noću i danju, zato umjesto slave i pandrcanja i naricanja za istorijom koja je nestala jedno kratko : ‘m*rš bando udruženih zločinaca’. Za početak popravite muzej u Mrkonjić Gradu koji je od zapuštenosti nestao, vratite tvorce države BiH tamo gdje pripadaju i prestanite od porodičnog groblja na Kovačima praviti državni festival. Ili bar naučite tačan naziv najvažnijeg državnog praznika, onaj tupavi ‘premijer’ Fadil Novalić ga je proglasio ‘danom nezavisnosti’.
photo : Članovi bh Predsjedništva Željko Komšić i Denis Bećirević na prosalvi Dana bh državnosti na Kovačima, 25.11.2022, arhiv
