Hrabro narcisoidno srce Hadžifejzovića nekadašnjeg miljenika i suradnika SDA mafije i njegova tv ‘Face’ jesu odlučni i na pravom putu, ali brate patetično, bespotrebno, kontraproduktivno i kao što i sam voli reći – ‘šokantno’
* Kod Senada Hadžifejzovića poznatog bh novinara, voditelja i vlasnika tv ‘Face’ sve mora biti onako kako je i on sam ustrojen : najbolje, najpravičnije, šokantno i ekskluzivno, ukoliko nije tako-eto ti njegove narcisodine taktike koja, kako vrijeme odmiče, prelazi u pravilo i u bolest.
Ako nam servira dokumentarac na svojoj tv to je ‘ekskluziva’ i nešto ‘neviđeno’. Ako je to intervju (sjetite se onog famoznog ćaskanja u Beogradu sa Aleksandrom Vučićem 19.04. prošle godine) to je intervju svih intervjua, ako vodi decenijama tv dnevnik – to je medijsko čudo nad čudima.. I ‘centralno’ dok su svi drugi tv dnevnici onako ‘obični’, van centra.
Čak i kad je (i dok je) jezdio po dijaspori Amerike ranijih godina u toj nažalost bolesnoj percepciji njegove savršenosti a uz donacije dijaspore i džemata, Hadžifejzović je tu svoju samozaljubljenost pokazivao neskrivajući. Zbog njegovih javljanja ‘uživo’ nabavio je (ili ponio sa sobom) skoro isti studijski stol, prepoznatljivu repliku ‘hastala’ iz studia ‘Face’ i teglio ga kombijem po gradovima Amerike.
U tim svojim akcentima najboljeg i najsavršenijeg, po dijaspori je i u najavi bio kao kod kuće ; spektakularan ulazak u salu za snimanje, specijalni komentari i direktna obraćanja, ako je snimanje ‘na terenu’ i van studia, to je teatralno i lično mikrofoniranje sa tamnim naočarima, gel-frizurom i sa slušalicama na glavi, sportski odjeven kao da mu je dvadeset godina. Kad je emitirao dugo najavljivani intervju sa predsjednikom Srbije, niko nije smio ni zucnuti o sadržaju, o pitanjima ili nedaj Bože reći da je to standardan razgovor, ako se ko usudio progovoriti kritički o tome, u trenu bi nestalo uglađenog Hadžifejzovića i u ‘kameru 3’ stiže brutalan i uvredljiv ‘odgovor’. Kao onomad kad je odličnog i poznatog novinara Ozrena Kebu koji je analizirao njegova pitanja kritički, odmah onako sandžački i drčno nazvao ‘tamo nekom Ozrenkom’. Pičkom, da se poslužim Senadovim vokabularom.
* Šta hoću reći? Pa, to da volim njegove emisije, izbor gostiju, volim konkretne i kritičke intervjue, volim njegov osjećaj za pravdu i pravednost, cijenim da je dobar novinar od kojeg smo dosta naučili o bh lovlucima i korupciji vlasti i gledam ga često, ali pobogu sve ima i svoj početak i svoj kraj, i ima određenu mjeru. Nismo svi Senad. Ili jesmo?
Podsjećam, kad je izvjesni Abdulah Hajdarević, doseljenik iz Foče u Sarajevo ‘odranije poznat ’organima gonjenja maja 2021. došao na portu tv ‘Face’ sa namjerom da izruži i ‘napadne’ Hadžifejzovića, sedmicu dana Senad se javno na tv obračunavao sa tim debilom i njegovim nalogodavcima, kakav je ishod postupka tog ‘događaja’ još ne znamo.
Znam, mora se čovjek braniti i za svoj rad kupiti salve slave i podrške u javnosti i kod stranih ambasada, međutim da li baš to mora tako ‘senzacionalistički’?
Mora, nakon direktnog ‘napada’ SDA na njegov rad reagovala je čak i američka administarcija u svojim izvještajima o ‘stanju prava novinara i ljudskih sloboda u BiH’, ali čini mi se da Hadžifejzović jednostavno ne može bez ‘ekskluzive’ i od svega što se desi u vezi njega to postane ‘spektakl’. Jer narscisoidno i hrabro srce Hadžifejzovića ne može drugačije iako je to po meni bespotrebno i kontraproduktivno. Svi mi znamo da je sve do nedavno, dok nije ‘napao’ Reisa i dok se nije počeo baviti kriminogenom i koruptivnom hobotnicom Islamske Zajednice i SDA u vlasti, Senad uživao i podršku i slavu čitave BiH, čak i kad je kukao za sponzorima koji su ga počeli izbjegavati, međutim Hadžifejzović je morao biti svjestan šta ga poslije čeka i kulturno ‘dočekati’. Kako samo zbog tog ulaska u ring sa religijom i kriminalom u njoj tako i sa otkrivanjem i javnim prozivkama vlastodržaca koji su mu ‘do jučer’ držali ‘fige’.
* Podsjetimo, Hadžifejzović doseljenik iz Srbije, Sandžaka, dugo je bio miljenik SDA, i neprikosnoveni bard novinarstva, ljubitelj džamija i džemata, još u ratu je učestvovao sa SDA u nelegalnoj privatizaciji i fondovima otkupa ‘Alijinih certfikata’ gdje je bio u tim PIFovima za otkup istih skupa sa optuženim ratnim zločincem generalom Atifom Dudakovićem i presuđenim ratnim zločincem Sakibom Mahmuljinom ‘pobjeguljom’ u Tursku, sa Slovencima i štaznam sa kim već ne, svoju knjigu ‘Rat u živo’ prodavao je ‘kao halva’ po džematima dijaspore i sve je ‘ferceralo’ dok se nije ‘usudio’ dirnuti u srce bh građanske šerijatske države. Od tada čak ni njegov hadž i odlazak u džamiju skupa sa banditom ‘Hižaslavom’ Cerićem nisu mu pomogli. Postao je ‘Nenad’ jer tako Bošnjaci ‘brane’ državu, dobio je više neprijatelja nego što ih je mogao zamisliti. Njegov ‘Centralni dnevnik’ kojeg smo uvijek sa željom očekivali postajao je zbog obračuna tako iz mjesca u mjesec pravo ‘mahalanje’, ‘daj imena’, i mjesto izravnog optuživanja i javnog nazivanja lopovima i banditima vrhuške SDA.
* Vrhunac i Hadžifejzovića i njegovog rada smo dočekali nedavno, prije par dana kada je dobio prijavu RAKa (Regulatorne federalne agencije BiH za medije) na čelu sa direktorom Draškom Milinovićem zbog njegove jedne rečenice u pitanju srbijanskom analitičaru-gostu Dušanu Janjiću : ‘šta sa Dodikom’?
Gdje je RAK našao da je Hadžifejzović povrijedio pravila jer da je implicirao ‘šta’? Da li da stranci poduzmu šta prema Dodiku, da se on ‘smijeni, smiri, ubije’, dok Senad tvrdi da je rekao ‘smijeni, smiri, umiri’. E, tu se ona poznata samoljubivost i bizarna paranoičnost i narcisoidnost ukazala u punoj perfekciji a Senadov bošnjački vokabular je zablistao u punom sjaju. ‘Nisam tako rekao, Jebite se’.. i Dodik, i Draško i Bakir i… ravno u ‘kameru 3’. Za razliku kad se obraćao Reisu sa perijetnjom da mu ‘neće halaliti’ tj oprostiti i kad je plakao pred kamerama a što su naše prve javne suze u vezi zekjata (muslimanskog PDVa), ovdje je Senad bio samo malo više narogušen i samouvjeren. Ne kažem, ne znam šta je tačno rekao Hadžifejzović budući da se (zbog kašljucanja i stalnog grebanja obrva u toku razgovora, po čemu je poznat) zadnja riječ ne čuje razgovijetno i čisto, međutim tek onda u medijima nastaje pakao i sve gori. Hadžifejzović ‘loži’ i danima pušta usporeni snimak, nudi vještake, upinje se i rukama i nogama da dokaže da nije nikad u svojoj karijeri spomenuo riječ ‘ubiti’, RAK je drugačijeg mišljenja i zvanično ide sa zahtjevom da se provede postupak, čak je RAK i zaprijetio odmah prvog dana emitovanja i kazne, moguće i gašenje televizije, što je najveća (bespotrebna) straha Hadžifejzovića u ovom slučaju. Kao što znamo, on je i pored ugovora i sudskog postupka koji se vodi još u ovom gnijezdu na vrhu nebodera odakle smo mogli gledati Ramazanske topove, Tabiju i Sarajevo, tu je još uvijek ‘na silu’, i u sporu sa kompanijom ‘Bosmal’. I notorna je činjenica da hoće da ga otuda izbace.
* Šta će biti od prijave ostavimo to postupku i nadležnim organima, i moguće je, i najvjerovatnije je da Hadžifejzović nije rekao da Dodika treba ‘ubiti’ već ‘umiriti’, tako za sada poprilično nerazgovjetno zvuče usporeni odjeci Senadovog vještačenja na tv, ali Senad ne bi bi to što jeste da nije od toga napravio i dramu i cirkus. Danima i noćima sa njegovog kanala i čitave bh medijske scene odjekuje ono poznato ‘smiiirriii’, uuumiiiriii’, dok Senad u studio dovlači goste koji će što više oljagati i okaljati direktora Milinovića, koji je ‘nedjeljom najavio progon Hadžifejzovića’. Senad ‘Nesalomljivi’ za to vrjeme iz svih oružja direktno i ne birajući riječi i metafore okrivljuje Dodika, Bakira i direktora OSA ‘Osmicu’ i poručuje ‘neće vam uspjeti’.
Ponoviću, preslušao sam i ja ‘umirujuće’ analize pitanja Hadžifejzovića i sve su prilike da je zadnja riječ bila ne ‘ubije’ već ‘umiri’ ali neka o tome zadnju riječ daju forenzičari i sudski organi, međutim sam proces će opet u režiji Hadžifejzovića biti ‘spektakularan’ i ‘ekskluziva’. Jer on tako hoće. Nakon što je RAK zatražio ‘sporni snimak’ razgovora i njegovu izjavu, Senad se, umjesto da tu protokolarnost obavi normalno, poštom ili preko svog radnika, odlučio opet na nenadjebivu narcisoidnost i poznato sandžačko kurčenje. Odnio je to lično uz pratioca kao zaštitu i tv ekipu pa na portirnici od zaposlenih napravio šegu i cirkus, kao da su oni ti koji ga proganjaju.
‘Ja sam Senad Hdžifejzović’ (iako ga svi znamo, znaju ga i zaposleni u RAKu), ‘a gdje vam je direktor’, ‘kako to da ne radi sada a radi nedjeljom kad mene prijavljuje’, pa onda ‘stavi ovdje prjemni pečat’ i sve u tom stilu. Jadni radnici su ćutke i smireno obavljali ovaj posao, njih sve troje, bilo je to ponižavajuće za gledati. A kamere snimaju. Spektakl.
* Što se tiče samih značenja riječi ‘smiriti’ i ‘umiriti’ u našem govoru i jeziku, mislim da nema toga koji to ne zna. Međutim, naš jezik je pravo bogatstvo, jedna riječ se može upotrijebiti na više mjesta i uz više značenja, samo treba odabrati. Kada govori o Dodiku, dronovima i njegovoj politici razbijanja Bosne, (pitanje Hadžifejzovića gostu : “Kada govoriš da je Dodik lutajući dron, bajraktar i da je opasan kao takav, da može da izazove sukobe, ne misliš da bi Vučić trebao da reaguje? Šta ja znam, da ga smiri, smijeni, ali da reaguje i da reaguje neko sa Zapada. Evopa nikakva, njemačku ulogu si objasnio, ali Amerika? Da li bi trebalo da ga se šta, kako? Smijeni, smiri, umiri..”, RAK je našao da zadnja riječ u ptanju glasi ‘ubije‘), riječ ‘umiriti’ može dobiti i dodatne konotacije. I može se tumačiti na više načina. Neće se Dodik ‘umiriti’ uspavljivanjem i čitanjem priča pred spavanje od strane Zapada ili Amerike, možda ga Vučić može sa tim uspavati i umiriti ali ne i Zapad, zna se kako se takvi banditi ‘umiruju’. Ne prejudicirajući ishod postupka, treba reći da se i kurbani ‘umire’ kad dođe vrijeme, čak i jaganjci (film ‘Kad jaganjci utihnu’), dok za svakog ko umre ili ode na ‘onaj svijet’ na drugi način kažemo da se ‘smirio’ ili da je ‘našao smiraj’. Prema tome Senad je u svojim pitanjima kod ovakvih osoba i sugestija trebao biti dosta oprezniji. Ali onda on ne bi bio Senad.
Također, iako tvrdi da nikad nije u svom decenijskom radu spomenuo riječ ‘ubiti’, treba iskreno reći da je zato riječ ‘rat’ upotrijebio milon puta. A to nije daleko od ubijanja. Od poratne knjige ‘Rat uživo’ Hadžifejzović nije ‘odjavio rat u BiH’ nikada, godinama smo tu slušali permanentno njegovo pitanje svakom gostu ‘hoće li biti rata u BiH’, slušali prijetnje i čekali kad će u BiH ‘gruhnuti’, ratom nas je ta tv strašila dugo predugo, iako ratom niko nije prijetio izvana, sve su prijetnje dolazile iznutra.
Zato zbog svega ovoga, iako je Milinović kadar Dodika, iako je tu zasjeo sa RTRS tv gdje je fasovao na desetine i više kazni zbog neprofesionalnog rada tv Republike Srpske, Senad bi valjda bi trebao znati da su ga tu postavili ne samo Dodik i Čović, već i Bakir. I oni su za ‘umiriti’, njih psovka neće ni smijeniti ni uzbuditi.
Na kraju svih krajeva, jer evo već sedmicu dana u mojim ušima odjekuje Senadovo ‘umiiiiriii, ‘smiiijenni’, ‘smiirriii’, čak na svojoj tv provodi anketu građana telefonom šta je zapravo rekao, uz usporeni snimak što je pomalo i karikaturalno, dok u rubrici komentarišite šta god hoćete traži javnu podršku javljaoca (koji su redom i uvijek isti) za sve probeleme u BiH, ja više ni svom rođenom djetetu ne smijem reći daj dosta više, ‘smiri se’. Umiri (se). Ili : doći će mama pa će te, šta, umiriti..?
Zato Senadu prijateljski kao gledalac na daljinu poručujem : smiiiriiii, umiiirrrii (se Senade).
Dok se ne završi ovaj ‘skandalozni’ i ‘šokantni’ postupak. A onda šta, kako ? Raspali po ekskluzivi, uznemiri ih. Sve.
photo : Senad Hadžifejzović u studiu tv ‘Face’, arhiv
