Bećirović, Mandić, Čengić … svaki bošnjački političar dolazi po preuzimanju dužnosti u Potočare i donosi ček ili drugi poklon a piše mu se da je donirao Srebrenici i povratnicima: Suljagić otvorio ‘Centar za edukaciju’ u Memorijalnom Centru gdje će štampati udžbenike za djecu i studente iako je to posao za državu a ne za direktora groblja?
* O MC Potočari i (ruko)vođenju njegovog direktora Emira Suljagića visokorizično je pisati, posebno kritički. Ili nedaj Bože spominjati donacije, odmah zaradiš pasku ‘izdajnika’, ‘četnika’ ili ‘dušmanina’, ‘blatiš šehide’ i ‘prljaš njihovu krv’. Dolaskom ovog bivšeg političara svih boja i fesova za direktora najpoznatijeg bh groblja o Potočarima sa osmijehom pišu i revizori sa čijim rukopisom Suljagić poslije maše kao sa čistom diplomom, kao da mi u BiH ne znamo kakvu moć imaju takvi izvještaji i kakve su naše diplome.
Naravno nije uputno nikako spominjati silne donacije, raspitivati se koliko je ‘ušlo’ a gdje je ‘izišlo’ na milione love, majke Srebrenice, Muniru Subašić posebno možeš samo kao ‘heroine’, iako svi znamo da ‘majka’ putuje na posao decenijama u darovanom skupocjenom džipu iz Sarajeva gdje ima zavidnu imovinu koju čak i iznajmljuje. I da je više u avionu nego u Potočarima.
* Ali, nacijo, ovdje treba kada su u pitanju davanja i donacije razdvojiti dvije stvari : davanje za povratnike i Srebrenicu i donacije za MC Potočari, međutim namjerno se to uvijek spaja i sastavlja. Pa ‘ispada’ da je Srebrenica od svih ratnih i poratnih donacija ‘progutala’ najviše para ali u realnosti, malo ili ništa od toga je završilo kod povratnika ili opštine Srebrenica. Dok se o Potočarima može pisati i razmišljati kao o districtu. Zato je tajnovitost bh donacija koje se mjere u milijardama gdje Srbrenica zauzima vidno mjesto, zauvijek tajna i tabu tema. O tome neće ni Reis koji najviše zna jer su uglavnom donacije išle preko Islamske Zajednice, šute Tite mi i Parlament i sve ostale budžetlije. Jednom prilikom je Ćamil Duraković, u borbi za mjesto načelnika kada su ga onomad ‘ostavili na cjedilu’ bio zaprijetio ‘ja kad progovorim o donacijama Srebrenici trešće se u Sarajevu’, međutim Ćamil čim se dohvati fotelje zaboravi što je rekao jučer. Logično. Ipak, davati za Srebrenicu i dalje je u očima Bošnjaka davati u MC Potočare iako to nije nikako za izjednačavanje, dok se spisak onih koji traže za Srebrenicu iz godine u godinu proširuje nama je ‘farz’ tj. obaveza davati u takvim situacijama.
Tako, pored četiri udruženja (žene, majke, pa opet majke i žene) od kojih se ‘pika’ samo ona Munirina udruga usljed čega se često ‘majke’ i posvađaju pismima preko medija, imamo od od ove godine još jedno – ‘Udruženje djece Srebrenice’. Koje naravno ne vode djeca ali svako će reći pusti, šta te to briga’, kako ti nije žao djece… Naravno da mi je žao djece, intimno žao mi i Srebrenice a posebno povratnika jer neznaš koje od njih dvoje više iskorišten ili ispolitiziran. Toliko se dalo Srebrenici a i danas ono malo živih koji su se vratili caruju u kućama bez struje i vode dok je Srebrenica i bez bolnice i bez hotela, i bez ijednog zanatskog obrta. Nakon što je u Haagu utvrđeno da je tu počinjen i genocid, žao mi i njega : otimaju se i brendiraju ga (Suljagić ga ‘brendirao’ bosanskim) kao da se radi o domaćem bh proizvodu za tržište a ne o tragediji jednog naroda. Kao da se radi o vinu marke Srebrenica koje naši bh političari uopšte ne piju, njima su slađe svjetske skupe sorte, a ne o pravnoj i utvrđenoj kvalifikaciji zločina kojeg ‘izučavaju’ na sve četiri strane Svijeta silni ‘instituti’ i ‘fondacije’
* Dolaskom Suljagića u Potočare (i on je više u Sarajevu i u Bratuncu nego na direktorskoj stolici), ovaj centar je postao ‘prepoznatljiviji’, Emir je što lovom koju ima u izobilju što politizacijom mrtvih i Potočara popravio ruševnu zgradu fabriku akumulatora koje je upisana na tapije Reisa i najavio niz programa i poteza, preokrenuo ‘čurak naopako’ pa se umjesto svakodnevnih bljutavih, nacionalističkih i islamofobnih osvrta i twittova povratio u ‘normalu’. Sa svakim dobro pa će ti biti najbolje. Prvi je to osjetio na sebi visoki bh predstavnik Schmidt kojeg je Suljagić bukvalno srao i cipelario mjesecima sve dok ‘Švabo Šmit’ nije odplatio svoju slobodu. ‘Nametnuo’ je zakon po kojem je Suljagiću dao odriješene ruke da potroši 6 miliona KMa februara ove godine, pare koje su bile namijenjene za komemoraciju uz 11. juli svake godine, nakon čega je Schmidt postao ‘službenik EU’ umjesto ‘Hitler koji je došao da Bošnjacima uvede aparthejd’.
Istovremeno je Reis Kavazović inicirao ‘dekaraciju o Srebrenici’ marta ove godine po kojoj se predsjednici političkih partija obavezuju davati Srebrenici a koju su potpisale SDA, SBB, NiP dok je SDP odbio potpis što je izazvalo svađu koja je trajala sve do neki dan kad su se Nermin Nikšić i Reis ‘izlizali’ i pomirili, EU i Amerika su pojačale ‘dozu’ donacija, opštine i Kantoni su davali i prije pa su tako ‘programi’ Suljagića oživjeli i procvjetali. Štampaju se knjige, otvaraju ratne sobe muzeji’, izučava se genocid ne samo u BiH već i u Somaliji i Etiopiji, svuda po svijetu i o tome se štampaju knjige, djeca obavezno idu na ekskurzije u Potočare, Suljagić je spiskao podosta love ali lova stiže. Potočari kao prava fabrika ‘kulture pamćenja i sjećanja’. Ko to ima ‘muda’ da ne dadne kad Emir pozove. Na kraju krajeva, sva bošnjačka politika je tu mantru prihvatila kao i ‘Hižaslav’ Cerić pa sve krenula karta. Cvijetić na rever, čekovnu od opštine ili Kantona u džep sa pečatom pa u Potočare. Onda dova i slika i eto ti uzornog i ‘probošnjačkg’ državnika, eto mu pokrića za sve druge budalaštine i psine koje čini svakodnevno trošeći i pare i obraz države. Jer postaje patriota čim ‘daje za Srebrenicu’ iako lova nije mrdnula dalje od Suljagića. I nije njegov aveć državna.
Suljagić je zaposlio Bog i on samo znaju koliko ‘naše mladosti’ u BiH i u dijaspori, istoričare’, ‘analitičare’, ‘političke aktiviste’, otvorio dodatni ‘Muzej sobu’ sa parama ‘prljavog i zločestog Zapada’ tačnije iz kase američke ambasade, daju i Britanci i ‘lopov i EU probisvijet Sattler’, sve ta ‘zapadna gamad što nam ruši državu’, Bakira i Željka Komšića, ali donaciji se ne gleda u kovertu već u iznos na čeku.
* Tek, kad ove naše političke ‘hijene’ krenu ka Potočarima čim im se ‘potvrdi mandat’, to je poslastica za oči i uši. Tako smo vidjeli prošle godine rumeno-zelenog učača dova na partizanski način Denisa Bećirovića, on se sa nanon Fatom uslikao ispred torte sa svojom facom kao da nam nije dovoljno ružan svaki dan na tv ili u novinama, poslije Fate slijedila je dova u Potočarima i ono obavezno ‘Srebrenici se mora pomoći’. Iako nije ni provirio u Srebrenicu sve mu je oprošteno. Tako je i načelnk Srđan Mandić opštine Centar ‘na molbu Suljagića’ doletio u Potočare sa ‘novim terencem’ i registracijom za direktora, a novine su prenijele kako načelnik pomaže Srebrenicu. Suljagić sa opštinom Srebrenicom ima samo geografske veze, ali tako se kaže, tako zvuči bolje i domoljubnije. Ovaj novi džip nije, kao ni Munirin ni zavirio u povratnička naselja osim ‘po potrebi’, neće se valjda direktor groblja vozati ‘baciklom’, ali ‘zlatni ljiljan’ Srđan’ je ispunio ‘naš farz’.
No, ne lezi vraže, Suljagić kaže da ‘neće stati’, MC ima da blista. I neće, kad ti je megaloman graditelj sa tuđim parama Reis učitelj, ne možeš biti loš đak nikako. Zaposlio je on sebi i glasnogovornicu ali se sirota ne čuje od Emira, niko je nikad nije čuo šta govori, međutim ono što se sada čuje su ideje Suljagića da štampa i udžbenike za bh đake i studente. Da uče istoriju o Srebrenici. I to je ok, kad već printa knjige i izučava genocid u Somaliji i Etiopiji zašto ne bi i o Srebrenici ali Emir je u visinama. Vjerovali ili ne, čak je oformio ‘Edukativni centar’ u okviru Memorijalnog Centra.
Koje su nadležnosti i čime će se baviti takav centar valjda možete zaključiti iz samog naslova. Sada imamo dva centra, jedan u drugom. Tu će se educirati djeca kad dolaze na ekskurzije i štampaće se udžbenici za đake i studente, i to nije loše, ali, braćo i sestre, to su državni poslovi i o njima ne odlučuje dirketor groblja. Ili se meni samo čini?
Ovom idejom Suljagić je uspio nagovoriti visokog predstavnika o ‘proširenju djelatnosti’ MC Potočari i ‘namet’ od 6 miliončića, što je izjavio i sam Schmidt, kakve su prilike ovaj ‘centar’ će se pretvoriti u izdavačku i štamparsku djelatnost. Dok ne postane ‘bošnjački centar holokausta’ ili District Potočari, kako je zaplanirano. Osim knjiga o genocidu već je odavde izišlo nekoliko knjiga Emirovih ‘suradnika’ i uposlenika Suljagića, dvije je svoje lične odštmpao. O trošku ‘edukativnog centra’, nego.
P.S. Prije para dana mandat načelnika oštine Stari Grad preuzeo je Irfan Čengić SDP zeleni skakavac Bakira Izetbegovića. Kao i Denis Bećirović prvi radni zadatak i posjeta bio mu je – pravac Potočari. I ček na 50.000 KMa po ugovoru potpisanim sa predsjednikom odbora za obilježavanja u Potočarima Hamdijom Fejzićem i Čengićem, završio je u stolu u Potočarima..
Vijest za medije je glasila kako treba i kako se moraju pomagati Srebrenica i povratnici. Što je, da ironija bude veća, formalno-pravno i ispravno. U Srebrenicu se samo vraćaju mrtvi u Potočarima.
photo : Irfan Čengić i Hamdija Fejzić, potpisivanje ugovora na 50.000 KMa za Srebrenicu, arhiv
