Suad Arnautović kantautor muzike i stručnjak za izborno pravo te predsjednik CIKa zakonitost izbornih rezultata i svoje poštenje dokazuje pozivom na svjedoka Allaha
** Nije samo Bakir Izetbegović u predizbornim blasfemičnim nastupima oktobra ove godine za partnera i pomagača imao Allaha (‘njih 11 a ja i Allah sami’), i predsjednik najvišeg bh organa u izbornom sistemu BiH Suad Arnautović se pozvao na jedinog, neprikosnovenog i najvećeg svjedoka. Na pitanje voditelja ‘Face tv’ Senada Hadžifejzovića (koje je uzgred rečeno tendeciozno ali očekivano od njega zbog opsjednutosti sa predsjednikom SDA) da li ga je nazvao Bakir pa tražio da promijeni rezultate izbora koji su ionako spore i netačne informacije ovog organa učinile još konfuznijimi sumnjivijim, predsjednik građanske izborne Komisije građanske države BiH je ravnodušno i pun sebe odgovorio :
– Nije, Allaha mi, nije, djece mi! Nije nam niko naredio!
Poziv na ovog Svjedoka uz ruku na unutrašnjem džepu kaputa a koji gest je bh znak prepoznavanja političkih i vjerskih lopova lidera kao i mahalaša i lopova svih fela trebao bi svima nama dokazati poštenje i zakonsko postupanje u ovom, kao nikad od sada karikaturalnom a najvišem izbornom organu u BiH, u CIKu, i trebao bi predstavljati ‘tačku na i’ te otkloniti silne pritužbe i kritike na neregularnost CIKa koje su ove godine dostigle neviđeni i do sada nezabilježeni bezobrazluk i propuste. Međutim kao iskusni i specijalni teoretičar i doktor prava i zakona Arnautović je izgubio iz vida notornu činjenicu : svjedok na kojeg se poziva nije od koristi ni javnosti ni Sudu. Sudu jer se ne može ni vidjeti ni saslušati, javnosti jer je opštepoznato da se ovakve i slične izjave koriste kad su izgubljene sve druge opcije u dokazivanju nepostojeće istinitosti i pravičnosti.
Tako je ovo vjersko i na temeljima zloupotrebe vjere zaklinjanje pokazalo da Arnautović nije ništa drugo nego klasičan politički službenik u ovako važnim događanjima za jednu državu.
** Još kad je u izborni proces uveo i svoju punicu Sefiju i njene zasluge u njegovu pravičnost a što je naglasio gostovanjem na tv prije dva dana, nema se kuda dalje. Dobićemo (valjda jednog dana) i konačne rezultate po želji najmilije osobe svakog muškarca.
Iako su nam za demokratičnost, poštenje i promjene u izboru i glasanju oktobra ove godine garantovali i VP Schmidt, i Tužilaštvo i SIPA a posebno CIK na čelu sa Arnautovićem, pa svi bez stida slagali i ništa ne poduzimaju, iako su svaki bh izbori osim onih ‘prvih demokratskih’ iz 1990. (i tamo se kralo ali se imalo odakle izvaditi) oličenje cirkusa, političarenja, krađe i bjesomučne prevare, ovi od 02. oktobra ove godine su nadmašili sve do sada pobrojane a predsjednik CIKa kao ni jedan prije se zamotao u zakone i propise i filuje javnost nakaradnim citatima i izjavama kojima više niko ne vjeruje. Možda čak ni njegova punica. Kao što narod ne vjeruje da će se poslije stotine i kusur žalbi, prigovora pa i apelacija Sudu BiH bilo šta promijeniti. Jer, sad se jasno vidi : CIK je okupiran politikom i oprati se ne može a konačna verfikacija izbornih rezultata koja nam mora stići po slovu zakona najkasnije 2. novembra će takav ‘hrkljuš’ zacementirati i dobićemo jasnu i čistu pokradenu volju birača i vlast po želji vlasti.
Stoga smo zastupali teoriju da nam izbori zaista nisu nisu potrebni, bilo bi dovoljno da vođe nacionalističkih stranaka jednostavnom aklamacijom podijele fotelje, uštedili bi silnu lovu za korisnije svrhe.
** Ovogodišnji izbori su otpočeli naredbom VP Schmidt-a kojom je naredio da se dadnu pare za izbore, toliko naša vlast voli promjene da izbora ne bi ni bilo da nije bilo VP, a kad su već dobili 12,5 miliona KMa iako su prvobitno tvrdili da je dovoljno 10 miliona, onda nas je ‘krenula karta’. Teško bi bilo pobrojati koliko je sve nepravilnosti, nezakonitosti i povreda zakona učinjeno a CIK to skoro prihvatio normalnim, to će se jednog dana izučavati na pravnim katedrama ali daleko od katedri Viteza, Travnika ili Cazina, pobrojaćemo samo neke.
CIK je kasnio sa preliminarnim rezultatima čitavu sedmicu dana kao da nas ima 100 miliona, svaka politička partija je prije njih imala rezultate, birački odbori nakon što su ispred nosa CIKa istrgovali posao sa svojim delegatima su nastavili slijed ‘zakonistosti’. Nedostajale su vreće listića, čak i do 61 vreća fali, dopisivani su glasovi, glasali su mrtvi, imali smo tuče i hapšenja u dan izbora, bilo je i paljenja glasačkih listića, pojavili su se čak i falsifikati listića štampanih mimo CIKa, onda su na red došli stranački brojači. Za svo to vrijeme nama su iz Suadove firme svaki dan tvrdili da je svaki listić ispečatiran i registrovan, brojalo se ponovo i ponovo došlo do istih rezultata uz neznatne izmjene ‘koje ne utiču na izborni rezultat’, a sve je to nakon skoro mjesec dana neizvjesnosti, bruke i kriminala CIK uz neznatna dobrojanja potvrdio kao valjane radnje. Veliku većinu neriješenih nedostataka je prebacio onima koji se žale i Sudu BiH.
Poslednja javna sjednica CIKa je ličila na nadrealistički show program gdje je predsjednik Arnautović čak u Republici Srpskoj proglasio kandidata za mjesto podpredsjednika iz reda Hrvata pogrešnu osobu, Tačnije, proglasio je prvo jednog a onda drugog kandidata tako da smo imali podpredsjednika koji je to bio svega četrdeset minuta. Arnautović se pravdao ‘prezamorenošću’, ‘zakonima koji su mu svezali ruke jer on prati procedure’ i mahao je nekim njegovim neprihvaćenim prijedlozima promjena izbornih pravila kao najvećim opravdanjem za sve propuste.
** Tužbe i žalbe još frcaju, BiH evo ni nakon mjesec dana nema zvanične rezultate. I skoro da nema stranke, pojedinca i udruženja u izborima koji nije nezadovoljan osim uhljeba Željka Komšića (on se s pravom umirio nakon što je napadima i huškanjima za sada odgodio odluke VP Schmidt-a kojima ga je htio smijeniti), ne vidi se kraj prigovorima i napadima na CIK. U Republici Srpskoj za mjesto predsjednika su se pobjednicima proglasila dva kandidata, ponovljeno je izbrojavanje i opet smo na istom. Slijede silne tužbe i pritužbe ali sve će to kao uostalom i sve drugo u BiH ‘sleći’ i pokriti ‘ruzmarin i šaš’. Visoki bh predstavnik je ocijenio izbore skoro uspješnim i samo se čeka zvanična verifikacija demokratije, ‘lideri’ već uveliko vrše matematičke operacije i krčme funkcije, šta će na kraju ostati Sudu? Da sve to ‘aminuje’ jer je i on kao i CIK, za nijansu i gori i veći politički magacin, ili da neka sitna biračka mjesta protrese, međutim od promjena će ostati samo jedno veliko ništa. I potrošenih 12,5 miliona niušta.
Kad nam je već u građanskoj državi BiH sve u Božjim rukama, šta fali da to budu i rezultati izbora?
Još kad to potvrdi punica predsjednika, nema se tu šta sumnjati.
Svako ko gubi ima zakonsko pravo da bude ljut i nezadovoljan. Svako osim predsjednika CIKa. On je prezadovoljan. Osim što je predsjednik po mjeri, ima i zavidan razlog za povjerenje. ‘Proveo sam sve četiri godine u opkoljenom Sarajevu’ kaže predsjednik poslije čega na njega niko ne smijeni zucnuti. Kao kad Bakir kaže da je Asim Sarajlić ranjavan nekoliko puta pa ima pravo i da čini krivična djela.
Ako ga i jednog dana smijene sa ove udobne, skupo plaćene i politički obojene stolice, ima se on čime baviti. Skladaće pjesme i muziku, od toga se može još pristojnije živjeti.
Kao što znamo on nije samo doktor za izbore, on je doktor i za muziku gdje je veoma uspješan. Javno je optužio još davno da mu je Hari Varešanović ukrao poznatu pjesmu ‘Golubicu’ a ta pjesma nije jedina njegova tvorevina.
Život ide dalje. Važno je da punica nije ljuta i da je zadovoljna izbornim rezultatima.
photo : dr Suad Arnautović, predsjednik CIKa BiH, arhiv
