Kako je vehabija i ‘antidaytonac’ Nihad Aličković jedan (od njih nekoliko) iz plejade DF džihad-internet boraca Željka Komšića pokušao opravdati totalni krah zadnjih demonstracija protiv VP Schmidt-a u Sarajevu
Vjeruje se da nema toga u BiH pa i šire ko ne poznaje ‘guziju’ i vehabiju Nihada Aličkovića, vođu bizarnog i fantomski opasnog pokreta ‘AntiDayton’, navodno ‘nevladinog udruženja’ koje u Sarajevu djeluje legalno u Daytonskoj BiH više od deset godina.
U opisu poslova ove udruge nisu samo Bajramski paketići, ratni zabranjeni ljiljani i zastave, bošnjakovanje i dovljenje, podjela paketića i školskih torbi u režiji Islamske Zajednice BiH ovog sarajevskog ulickanog kabadahije, tip sa uglađenom frizurom i bradicom i sa tamnim naočarima je svuda gdje ne smije da se javno ukaže i postavi zvanična SDA ili DF vlastela.
Podsjećamo, ovaj mutni lik čitavu deceniju krstari Bosnom a i dijasporom po džematima ili okolo Haag-a (dok je trebalo) pravi čiste ali prave pizdarije, nerede i ekscese, širi mržnji i huška na rat i raspad države a država ga debelo plaća kao da nema pojma čime se bavi i kakve su mu metode i retorika. Čak se i sumnjivo nasmijana vedeta SDP licemjera Benjamina Karić zna sa njim uslikati dok onako propisno i građanski umotana i pokrivena obilazi sarajevske spomenike i stratišta samo bošnjačkih žrtava, dok se niko, ama baš niko ne upita kako može u BiH koja je održiva i postoji jedino na Daytonu javno djelovati ‘antiDaytonsko’ udruženje koje joj ruši temelje.
Naravno, to je zbog toga jer je i vrhu bh vlasti stalo do ovakve države kao i do lanjskog snijega, sanja se još uvijek ona ‘krijeposna islamska’ iz programskih načela SDA i Alije Izetbegovića, sve uz povike da Srbi i Hrvati ruše Dayton a Bošnjaci ga ne daju.
Ova ‘lola’ nakinđurena ratnim zastavama i ratnim uniformama je uvijek tu gdje se ‘nešto dešava’ i gdje treba napraviti belaj, dok mu bošnjački mediji posebno islamska tv ‘Hayat’ daju prostora kao da je prava politička mega zvijezda. Aličković, inače konobar po profesiji, je dibidus needuciran i njegovi ‘intervjui’ ili obraćanja su na nivou prosječng seoskog džematlije međutim veoma je podoban za odrađivanje prljavih poslova ‘duboke države’ Bakira Izetbegovića i njegove botovske agende. Tako je u poznatim i do sada najobimnijim demonstracijama u Sarajevu februara 2014. kada su gorjele zgrade ‘brat’ Aličković (kako on voli da mu tepaju Muslimani Bošnjaci i kako on njih naziva i ‘selami’) Aličković među prvim osumnjičenima uhapšen ali brzo pušten što upućuje da i službe bh bezbjednosti imaju uticaj na njega, isto tako jedan je od organizatora i nereda na komemoraciji u Potočarima jula 2015. kada je napadnut srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, što mu je također oprošteno.
Bilo je još ‘nestašluka’ ovog glumca patriote, bilo je puno onih ispred Haag-a gdje je sa ‘majkom svih majki’ koja mu je dodijelila Plaketu Munirom Subašić napadao Srbe sa srpskom zastavom ispred Haaške sudnice kao da je u Sarajevu, posebno onih u vezi hajke na Hrvate, on bi rekao kao i svi Bošnjaci ‘ustaše i UZPovce’ u vezi njegovih ‘performansi po Sarajevu, Aličković, čim ‘načuje’ da se nešto dešava pali ‘patriotski domoljubni alarm’. I, slijedeći poruke Reisa Kavazovića o ‘budnosti’ Bošnjaka nikad ne spava, čak ni na jedno oko. Samo djeluje.
Tako se desilo i u ovoj najnovijoj hajci i cipelarenju VP Christian-a Schmidt-a po scenariju DFa i Željka Komšića gdje su Bošnjaci u vlasti pokazali svoje pravo lice i demonstracijama protiv OHRa. Vidio Aličković da se konji potkivaju pa kao žaba i on digao nogu.
Još u onim ljetošnjim krajem jula kada su proteste zakazale i političke partije, među prvima SDP, ‘brat Nihad’ je kao po običaju uletio i preoteo i ozvučenje i mikrofon, želja za medijskom javnošću i zov ‘patriotizma’ su učinili svoje a Aličković kabadahija pokazao kako i na koji način djeluje.
U ovim zadnjim, drugima ili trećim po redu protestima protiv VP i OHRa od prije nekoliko dana, Aličković nije imao potrebe da ‘ulijeće’ i otima mikrofone i trasparente jer je i sam bio ‘jedan od organizatora protesta’. Iste je izrežirao skupa sa SDA botovima kod kuće i vani, posebno sa najpoznatijim botom Bakira Izetbegovića u Luxemburgu izvjesnim hodžom i osumnjičenim teroristom Yasminom Mulahusićem, sa Saninom Musom (predsjednik vjerske političke stranke u BiH ‘Vjera. Narod. Država’), pripomagali su kao i obično DF i SDa internet džihadlije Reuf Bajrović, Emir Suljagić, DFov jurišnik i bošnjački nacionalista Zlatan Begić i Sejfudin Tokić propali političar i poznato ime ‘gužve’ i talasanja na bh političkoj sceni. Upregao je čak i paraplegičara i rv invalida Muju Aganovića i pojedine face iz miljea Islamske Zajednice BiH.
No, za razliku od onih prvih, ove zadnje demonstracije u režiji Aličkovića su doživjele pravi fijasko te pokazale da je on zapravo bez političkih partija koje su ovaj put pod pritiskom međunarodne zajednice odustale od podrške i prisustva (izuzev par pojedinaca) – niko i ništa. Ali, odziv i struktura prisutnih su pokazale da je on bio i ostao majstor za kavgu i nerede, ništa drugo.
Najveći broj od najviše hiljadu prisutnih bio je iz reda vehabijskih zajednica i penzionera, pa je tako bilo jadno i otužno slušati i Aličkovića i još neke govornike, posebno invalida Aganovića kako vaze o ‘građanskoj državi’ o Daytonskom Sporazumu dok im transparente i parole drže osobe koje izgledom podsjećaju na najtamnije vilajete i države Bliskog Istoka. Posebna je priča govor vehabije Aličkovića kako ‘ne traži ostavku’ VP već traži ‘pravednost’ a ispred nosa mu svaka druga parola ‘Schmidt go home’. Da i ne nabrajam floskule tipa ‘aparthjed’, ‘Palestina’, ‘nacista Schmidt’ i njima slične te one ‘UZP’ i ‘nejednakost u Parlamentu’ koje je Aličković naučio od Bajrovića, Suljagića ili Begića, on pojma nema šta je donio i šta je odlučio Schmidt. Slijedeći upute profesora Begića ‘jastreba’ Željka Komšića, prisutnima su vezivali bijele plastične kese ili trake oko rukava čime je Aličković sa ‘braćom’ pojeftinio i zloupotrijebio žrtve u Prijedoru, iako sumnjam da on uopšte zna šta to znači.
No, nakon protesta vidjevši ‘pušionu’ od halabuke i protesta, Aličković je brzo iskonstuisao ‘aferu’ sa snajperskim metkom. Da se što prije zaboravi Schmidt i propali pokušaj drmeža po sarajevskim ulicama. Navodno, neko mu ispred vrata ostavio metak pa ‘brat’ pozvao policiju, pa kao dokaz priložio sliku metka ispred ulaza i potvrdu da je policija uzela nađeni metak. Nikakav to dokaz nije da je metak podmetnut, mogao ga je, vjerovatno i jeste, sam Aličković tu uslikati da bi skrenuo pažnju sa propale kavge sa ruljom ispred OHRa a ujedno da dokaže kako je ‘na pravom Allahovom putu’ i kako je spreman umrijeti za pravdu i državu, posebno kako je važan tip pa hoće neko da ga kokne. Njegovi patetični citatit muftije Zukorlića, Izeta Nanića i šta znam još koga, pokazali su svu dubinu njegove učenosti i vjerske napuhane zadojenosti da bi mu pozavidio lično i sam Reis.
Smijurija koja će upaliti jedino kod ovih i ovakvih koji su sa njim bili na protestima.
Slično je sa metkom i pričom o pismu u kojem je petak došao, svoje djelovanje opravdao i Emir Suljagić 2012. kada još nije bio ‘došao tobe’ kao sada (nije bio onda na pravom putu) i kada je pokušao kao ministar SDPa da pogura u proceduru Zakon o vjeronauci i vrednovanju vjeronauke u školama.
S tom razklikom što je tada Suljagiću metak poslao ‘Hižaslav’ ili neko od njegovih vehabija a ovaj ispred vrata Aličkovića je mogao samo ispasti iz njegovog džepa. I što je najpoznatiji direktor groblja u BiH dobio ‘obični’ a Aličković – snajperski metak.
photo : gornja slika – detalj sa protesta ispred OHRa, ispod – paradni i uniformisani Aličković Nihad sa slikom metka, arhiv
