Za raspad Yugoslavije, kasnije za rat u BiH i stanje poslije rata obavezno i uvijek krivimo Srbe ali činjenice govore da su i trezveni, uglađeni i europski Slovenci u svemu poprilično aktivno prisustvovali : od famozne VIII sjednice CK SK u Beogradu septembra 1987. preko ‘samosvojitve’ do ratnog zločina u Srebrenici, Alijinih certifikata, Ljubljanske štednje ili Janšinih ‘non-paper’ dokumenata o raspadu Bosne
* Istorija se poigrala sa državama Balkana, posebno sa bivšom Yugoslavijom najljepšom državom ikada stvorenom na ovim našim prostorima, istorija (iako’učiteljica života’) još se uz pomoć stranih velikih sila koje su planski tu državu razbile i uništile – igra sa ostacima te države i sa njenim narodima.
Nažalost, mi još nismo skoro ništa naučili, mi zapravo ne volimo nauku.
Silne knjige i dokumenta govore da je raspad Yugoslavije uzrokovala Srbija i velikosrpski element u liku i djelu Slobodana Miloševića no knjige su jedno a stvarnost drugo. Ima i toga, Srbija je u želji za očuvanjem Yugoslavije i stvaranjem Velike Srbije tu odigrala veliku ulogu ali ‘mig’ je morao i jeste došao izvana.
Znam, izgleda kao teorija zavjere to sa ‘vanjskim silama’ i neprijateljima međutim jednog dana kada se otvore arhivi u Beogradu a posebno oni u Bruxelles-u, Berlinu, Moskvi i Washington-u, možda se i obznane pravi razlozi, jer na prostorima nekadašnje Yugoslavije ništa se nije desilo i ne dešava se slučajno i samostalno, skoro sve je dirigovano ili naređeno izvana, velike sile poput Amerike, Rusije i EU su u tome dobrano učestvovale. Zbog samo njihovih nekakvih ‘geopolitičkih i strateških’ interesa i bez obzira na cijenu. Koju je platio Balkan.
* U ovom osmišljenom fašizoidnom ‘humanom preseljenju’, u krvavim ratovima koji su uslijedili na Balkanu nakon famozne VIII sjednice CK SK u Beogradu a nakon izbjanja afere Agrokomerc sve je popucalo po nacionalističkim zatajenim šavovima i danas imamo ono što nemamo. Nemamo ništa osim zbroj nekakvih kvazi državica koje su ništa do kolonijalne i vazalske skupine nacija i vjera i mafije u vlasti tih zajednica, gdje se još 30 godina poslije rata još uvijek ‘prebrojavamo’. I po grobljima i po puškama i ljudima, i još uvijek se nem ožemo dogovoriti ili utvrditi ko je kriv, jer su svi nevini. Ko je počeo prvi ako dočekao drugi ili treći. A svi krivi i to debelo.
* Jedna od bivišh država Yugoslavije koja je među prvima osjetila draž slobode, samostalnosti i rahatluka je Slovenija koja je inače i prije rata bila uvijek u prednosti : tu je država pratila propise i zakone, tu su više zarađivalo nego u ostalim državama, tu su se cijenila ljudska i vjerska prava, tu su banke radile sa devizama koje su u drugim državama Yuge bile zabranjene, tu se proizvodio skupi i kvalitetni namještaj od bh oblovine ili se sklapali televizori i veš mašine od materijala iz ‘ostatka’ Yugoslavije, riječju, Slovenija je i u toj zajednici bila da kažem korak ispred. Eto, i pored svega toga, ta i takva Slovenija je prva istupila iz bratske Zajednice nakon što ju je ondašnja snažna JNA jednostavno ‘ostavila na miru’ uz malo puškaranja i tv bitaka, kasnije je rat krenuo u Hrvatskoj pa se prenio u BiH.
* ‘Dežela’ je prva primljena i u EU, njoj je jednostavno suđeno da u svemu bude prva. Skoro da je među prvima priznala i BiH kao suverenu i nezavisnu državu, poslije Turske i Hrvatske, i niko ni za šta ovu državicu nije ni optuživao nitije proglasio krivom, zbog svega onog što se dešavalo pred rat, tokom rata i poslije. Ma čak joj je ne zamjeraju ni to što je među prvima autobuse Slovenaca pohrlilo poslije rata u Kuću cvijeća da ‘odaju počast’ Maršalu iz čije države su prvi nestali ili što ih je prepun Kumrovec u povodu svakog rođendan Josipa Broza kojeg su napustili, nama svima ostalima to je upisano kao neoprostiv grijeh.
Ne kažem da je Slovenija kriva za rat na prostorima ex Yugoslavije jer i nije i ne optužujem je niti imam pravo ali neke činjenice iz života koje su potvrdive i dokazane govore da je ona i pored svega ovoga u svemu bila i ostala prisutna a niko joj to ne stavlja na balkansku vagu. I koje kažu da je ona ako mogu reći tako, poprilično iskoristila i profitirala i na druženju u bivšoj Yugoslaviji a i poslije razdruživanja te da su međunarodni aršini različiti i drugačije pogađaju članice bivše Zajednice a drugačije nju.
* Evo, da krenemo samo od pomenute VIII sjednice CK SK kada ju je tadašnji predstavnik Slovenije skupa sa Stjepanom Mesićem demonstrativno napustio, i to je činjenica koja je nagovijestila kraj druženja. Poslije su Slovenci napravili pravu farsu sa državljanstvima ‘stranaca’ kako bi ih primili u EU jer nisu imali dovoljno domaćih i bila im slaba demografska slika, znamo da je Slovenija bila puna Bosanaca, Srba i Crnogoraca i većina ih je zbog potrebnog broja državljana promptno dobila državljanstvo, poslije prijema u EU mnogima je to osporavano ili oduzeto. Velika većina drugih i njihovih potomaka je morala sudovanjem tražiti držvljanstvo. A svi tu ili živjeli godinama ili tu rođeni pod imenom ‘čefuri’ što je pogrdan naziv za balkanske izbjeglice neslovence, taj naziv se i danas pripisuje svima koji nisu autohtoni Slovenci.
Evropa nije na to reagovala, ostavila je to domaćim sudovima ali je reagovala na dinarsku i deviznu štednju bivše Ljubljanske Banke koju su Slovenci poslije ‘razdružitve’ zadržali za sebe i to decenijama poslije, kada je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ECHR) naredio Sloveniji da obešteti stare devizne štediše Ljubljanske banke (LB) u Hrvatskoj i BiH onako kako su 90-ih godina podmirena i stara potraživanja deviznih štediša u Sloveniji- isplaćivali u mrvicama i godinama. Nekih 40.000 zahtjeva za izmirenjem štednje u visini od oko 300 miliona EURa Slovenija je jedva isplatila i to mrcvareći štediše i ignorišući sudske rokove, do kraja još taj proces nije završen, vrši sukcesivne isplate.
* Dalje, Slovenija nije napala BiH i nije tu ratovala ali je, gle ironije, prvi čovjek za genocid u Srebrenici Slovenac Franc Kos uhapšen 2010. u Hrvatskoj, koji je za taj zločin kojeg je počinio kao pripadnik vojske Republike Srpske ‘fasovao’ 35 godina zatvora zbog ubistva skupa sa suosuđenima oko 1000 Bošnjaka. Slovenija je, uvijek to ističe, veliki prijatelj BiH ali je u poznatoj pljački imovine države BiH putem privatizacije i ‘Alijih certificata’ aktivno učestvovala. Preko PIFova, fondova koji su otkupljivali ove papire za male pare od siromašnih imaoca certifikata a onda uz pomoć tih papira uzimala bh poduzeća ili ih preprodavala. Pisali smo o tome, podsjetićemo nakratko.
‘Kmečka družba za upravljanje investicijskih skladov”d.d. Ljubljana je tako samo na jednom PIFu pod imenom ‘ABDS’ surađivala i radila sa ovim imenima na otkupu i preprodaji certifikata : Matjaž Prinčić, Matjaž Gantar, Janez Zemljarič, Edin Arslanagić, Nedžad Branković, Naser Daca, Mehmed Drino, Atif Dudaković, Narcis Džumhur, Halid Genjac, Senad Hadžifejzović, Salko Hasanefendić, Šefik Lojo, Sakib Mahmuljin, Muhamed Šaćiragić, Amir Zukić. Povelika SDA ekipa je veoma surađivala sa bratskim Slovencima i aktivno učestvovala u pljački imovine neviđenih razmjera u kojoj su se fabrika i druge imovine građana te stanova dočepali Slovenci i SDA bulumenta i mafija, pa i pored toga niko ih nije ni prozvao niti optužio za te radnje.
* Poslije rata u BiH Slovenci su budući da u EU to ne mogu, osnivali mahom poduzeća po poreznoj oazi zvanoj BiH sa ciljem pranja novca i izbjegavanja poreza, brojne ‘afere’ koje su u jednom danu planule i ugasile to potvrđuju, pomenućemo samo neke. Afera ‘Tuš Trade’ u firmi Tuš d.o.o vlasnika Mirka Tuša donijela je vlasniku 50 miliona KMa profita na štetu prevarenih građana BiH i njihovih potraživanja a firma otišla u stečaj. Kontroverzni slovenački biznismen Rok Snežič koji je svoj posao vodio uglavnom iz Banjaluke, odigrao je ključnu ulogu u posuđivanju 450.000 evra Slovenskoj demokratskoj stranci (SDS) Janeza Janše ali bh vlasti su preko toga olako prešle, sve se završilo sa ‘šokantnim’ i ‘skandaloznim’ tekstovima u novinama. Ostale ‘slučajeve’ ne vrijedi pominjati ali zvaničan podatak da je samo u Banja Luci registrovano preko 200 slovenačkih i uglavnom fiktivnih biznisa govori mnogo. Jer su regitrovani po Sarajevu također i u ostalim dijelvima BiH.
* Slovenija je svakako ‘fatalna’ po državu BiH, kao da je naš usud. Osim što je tamo ogromna bh dijaspora, u odlivu svježe i mlade dodatne radne snage Slovenci su opet imali svoju ulogu : izdavali su vize a bh vlast radne dozvole nemilice, ‘Dežela’ je opet dobila jeftinu radnu snagu kao i prije bh rata. Fatalnost Slovenije je i tzv ‘non-paper’ koji se pojavio po pisanju medija iz radionice Janeza Janše slovenačkog premijera marta prošle godine u kojem je navodno isplanirana neslavna budućnost BiH i njeno razbijanje i kraj. Janša je negirao ali predsjednik Slovenije Pahor koji inače priznaje suverenitet države je o ‘razlazu’ BiH govorio još daleko prije Janše što upućuje na zaključak da Slovenci nešto o tome znaju.
* Slovenci su opet nedavno u BiH uzrokovali da tako kažem pravu medijsku istragu, senzaciju zaoštravanje odnosa između Srba i Bošnjaka, zapada i Bošnjaka, u medijima bliskima SDA stranci su prozivani čak i Amerikanci i Britanci. Dokumentarni fim Mirana Zupaniča ‘Sarajevo safari’ prikazan na nedavnom festivalu dokumentaraca tv kuće ‘Al- jazeera Balkans’ u Sarajevu je morbidna ratna priča iz bh rata koja govori o navodnim snajperskim ubistvima civila po Sarajevu sa položaja vojske Republike Srpske za koju svrhu su bogataši sa Zapada planski dovđeni na te položaje i ubijali civile kao u životinje lovu. Radi adrenalina i dokolice.
Srbi su odmah negirali i film i izmišljene događaje kako su rekli, Bošnjaci su likovali tvrdeći da je film ‘živa istina’. Film tvrdi da su u ovom lovu na ljude, žene i djecu učestvovali bogatuni iz Italije, Britanije i USA koji su dolazili u razonodu ubijanja nevinih ljudi. Vlade država pomenutih ‘lovaca’ nisu javno reagovale, bilo je sporadičnih političkih osuda i na tome je sve stalo.
Kažem, vam Slovenci su u dobrim odnosima sa BiH i naši prijatelji koji nas žele u istoj zajednici, u EU, ali su brate za nas baš onako – europski baksuzni.
photo ilustracija : Yugoslavija i njene nekadašnje države, arhiv
