Niti smo važni niti smo snažni, ali budno bdijemo i pratimo stanje u komšiluku i šire i svuda pronalazimo Bosnu : na Kosovu, u Cnoj Gori, u Kini, Sjevernoj Makedoniji, Ukrajini, evo nas sada u Palestini …
Taj ‘bošnjački svijet’ kao pandan ‘srpskom svetu’, duboko je ušao u sve pore državne vlasti, do samog vrha u Predsjedništvu, bez ikakvih potreba i pobuda u zvaničnu bh politku smo uveli poznati slogan munafika i ratnog profitera ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i Islamske Zajednice BiH koja progovara i djeluje kroz njegova usta a prepisan je od Srba. : ‘nas Muslimana ima više od milijardu…’
Kao da smo toliko moćni, demokratski izgrađeni i važni da se sav Svijet okreće za nama, kao za ‘partnerima’, ‘prijateljima’ i ‘suradnicima’, da se ‘pitamo’ za bilo šta važno na ovoj Zemaljskoj Kugli, kao da ne znamo da pomoći ne možemo sebi kamo li drugima, prešućujući golu istinu. U globalnom kontekstu smo nevažni, minorni i ‘naši predstavnici u vlasti’ čisti su kepeci domaćih a posebno svjetskih događanja.
Navikli smo da se kod kuće u BiH razbacujemo svojim ispuhanim mišićima, frazama i balkanskim primitivnim ponašanjem učestvujući javno u razbijanju države na komade, ali nevjerovatnim bespućima političarenja, iako nas niko ne pita, tako se ponašamo i prema susjedima u okruženju i prema ‘ostatku’ Svijeta.
I stiče se dojam da permanentno virimo komšijama u dvorište. I ne samo njima, bilo šta da se desi negdje van BiH, mi u svemu vidimo Bosnu. Pa udarimo po tri decenije uigranom ‘štihu’ ; mi žrtve, mi ugroženi, mi ovako i onako, ne videći da je sav Svijet više utrnuo na te priče i da takva naša javna djelovanja samo štete nama samima.
Ako je kakav problem na Kosovu, eto nas da u Sjeveru Kosova prepoznamo Republiku Srpsku i opasnost po BiH. Ako su ugrožena kakva prava Bošnjaka u Sandžaku, Srbija ili na Kosovu ili u Sjevernoj Makedoniji, u Kini čak, opet reagujemo. Uplićemo se ishitreno ali namjerno zbog udvoravanja vjerskom kleru koji rukovodi sa tim stavovima, bez ikakvih osvrtanja da se miješamo u poslove druge države. Ono što svima uokolo zamjeramo, činimo sa zadovoljstvom drugima.
Kad je otpočela agresija na Ukrajinu, u tren smo tu prepoznali Bosnu. U Nagorno Karabahu, opet smo se ugledali, sad kad je zagrmilo u Palestini i Izraelu, postali smo Palestina. Borimo se za prava muslimana vani a kod kuće ne možemo i ne činimo ništa suvislo i pametno da svojima popravimo i život i državu, naprotiv.
Kada bi bili toliko uticajni i snažni da promijenimo stanje u globalnoj strukturi moći, da se nekako i razumije, ili bar kada bi to odrađivali izbalansirano i politički mudro moglo bi se i to prihvatiti. Ali kad se permanentno naslanjamo na naciju i vjeru pa na osnovu toga dajemo jednosmjerne ‘zvanične stavove’, ‘mišljenja’ ili komentare, onda je tim problem veći i bolniji. Zapravo, ovakvim ponašanjem gdje ‘vodimo brigu’ o ‘svojima’, mi smo nigdje. Ni na Kosovu, ni u Ukrajini a nismo ni u Palestini. Naprotiv, sve pobrojano je tu kod nas, kod kuće.
U zemlji kakva je BiH po svojoj organizacionoj šemi i popropisima, najbolje bi bilo da ‘zvaničnici’ ušute, kad već ne znaju govoriti. Međutim, šutnja im je nepoznanica, od galame žive i traju. Zato se broj naših ‘neprijatelja’ povećava iz dana u dan, zato nam je države sve manje. Kod kuće odavno nismo skupa i jedinstveni, sada smo posvađani sa čitavim Svijetom, kuda će mo sada? Ima li iko normalan u ovoj nakradnoj državi BiH da toj suludoj politici ‘stane u kraj’?
Dokle će nam vjera voditi državu i kada će mo shvatiti da je projekat ‘srpskog Sveta’ pao u svom početku, kako će završiti i politika ‘bošnjačkog’?
photo ilustracija : ‘srpski svet’ i ‘bošnjački svijet’, arhiv
