Bivši ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i sadašnji poslanik u bh Parlamentu skupa sa suradnicima optuženicima oslobođen je za korupciju u prvostepenom postupku Suda BiH, ko će osloboditi bh tužilaštvo i sudstvo od istog krivičnog djela u kojem se valjaju godinama?
I neka je, ‘naš Mekto’ već slavodobitno pozira i najavljuje nove ‘fejs’ doskočice na svojoj socijalnoj mreži koju bh medji prenose čim Mektić ‘klikne’. Čovjek je zaista patriota, istinoljubac i rijetko otvoreni bh političar omiljen u narodu, međutim bez obzira na ovakvu odluku Suda i na činjenicu da treba sačekati konačnu presudu (koja neće biti drugačija ali eto, red je i zakon tako nalaže), presudu vrijedi dijelom prokomentarisati.
‘Hajde de’ da ne ulazimo detaljno u dijelove optužnice i u ocjenu dokaza na Sudu, treba istaći nekoliko stvari zbog kojih je ova pobjeda korupcije nad bh pravosuđem ne samo čekivana već i ‘Pirova’. (Ono po legendi kad si ostvario pobjedu ali ne i strateški cilj).
Prvo, to je samo još jedan hiljaditi po redu predmet Tužilaštva i Sudova iz domena korupcije koji će ući u statistike kao ‘riješen’ broj i slučaj, posebno u predmetima ‘velikih i moćnih kapitalaca’, kakav je sigurno Dragan Mektić bivši ministar sigurnosti (2015-2019) i sada poslanik u bh Parlamentu na način da je sve završeno oslobađajućom presudom kao ‘potvrdom o poštenju’, i utrpaće se u isti broj uspješnih ‘slučajeva bh korupcije’ sa onima u kojima se kradljivac dva metra drva (bio ranjavan u ratu ili samo običan borac, nema razlike osim ako se ne prezivaš Sarajlić ili Prevljak ili Izetbegović, ili…) ili policajac na granici za 20 KMa mita osudi na zatvorsku kaznu, dokaz više da pravna država radi.
Drugo, iako mi je lično drag i simpatičan, iako je još prije potvrde optužnice izjavljivao kao i svaki bh političar da se radi o ‘politički montiranom procesu’ i ‘osveti bh smijenjene Tužiteljice Gordane Tadić, iako je jedan od rijetkih bh politicusa koji javno proziva nepravde, korupciju, nepotizam i posebno nerad Tužilaštva, sama pobjednička slika ispred Suda BiH mi je onako ‘šuhveljiva’ i kao što već rekoh – ‘Pirova’, mada debelo i sa razlogom očekivana.
Ne zbog slike državne i dobro plaćene advokatice Nožice Senke u krznenoj bundici koja je skupa sa Vasvijom Vidović pretplatnik odbrane svih bh državnih kapitalaca u slučaju da se nedajBože optuže već zbog nečeg drugog. Naime, sama činjenica da je na slici sa jednim od optuženih koji je prvo postao ‘radni kolega’ a onda i saučesnik u optužnici za korupciju sve je ‘pojeftinilo’. I optužnica i zjave pa i presuda.
Riječ je o Edinu Garapliji koji je optužen kao direktor svoje firme ‘INZA’ (Institut zaštite od požara i eksplozija’, ostali optuženici su pored Mektića bili još i Igor Golijanin šef Mektićevog kabineta te Samir Agić kao pomoćnik ministra Mektića) i čija faca uz bivšeg ministra i poslanika nikako ne ‘ide u prilog’ Mektiću, ma kako bio ‘nevin’ u ovom predmetu, ali su dokaz da je u BiH sve što je nenormalno i nelogično, upravo suprotno.
Jer da nije tako, tip Garaplija ne bi mogao sa bh mnistrom ni kafu popiti a kamo li sklapati poslove ili sjediti u državnom ministarstvu i to još sigurnosti, bez obzira da li je ili nije bilo štete po državu blizu 200.000 KMa kako je prvobitno tvrdila optužnica prilikom sklapanja posla u nabavci protivpožarne opreme za što su ovi oslobođeni bili osumnjičeni.
Ima velik broj razloga za ovakvu tvrdnju, pobrojaćemo neke i najbitnije. Garaplija je dobro poznat bh javnosti po svom kriminogenom opusu i ‘backgroundu uspješnih poslova’ prije nego je postao ‘ekspert za požare i eksplozije’, i to kao uposlenik brutalne udbaške bošnjačke službe AID koju su ‘stranci’ rasformirali i koja je BiH nanijela zla da se to ne može opisati, ali je još uvijek i biće još dugo u samom vrhu bh državnih tajni. Zbog svog učešća u operaciji ispitivanja zloglasne jedinice ‘Ševe’ koje su osnovane po naredbi Alije Izetbegovića i Alije Delimustafića u ratnom Sarajevu sa namjerom da izazivaju haos i opravdaju ‘dejstva’. Ti dečki iz ‘Ševa’ gađali su snajperima po Sarajevu svoje građane i Srbe da uznemire javnost i optuže druge a šicali su i na pripadnike UNPROFORa, njima se pripisuje i nikad razjašnjeni atentat na Sefera Halilovića komandanta ArBiH kada su mu ubijeni žena i šurjak u njegovom stanu. 1997 godine je osuđen na 13 godina zatvora za otmicu i pokušaj ubistva člana te grupe ‘Alijinih ptičica’ Nedžada Herende koji je jedva spašen i izvučen iz šahta gdje je bio bačen i prebačen u inostranstvo, nalazi se i danas u Holandiji (jedan drugi Nedžad ali sa prezimenom Ugljen je ubijen a za njegovu smrt se polujavno optužuje Garaplija i Kemal Ademović, sadašnja nada i uzdanica stranke Dine hadžije Konakovića ‘Narod i pravda’). Pred smrt koju je najavio u novinama Ugljen je optužio i Bakira Izetbegovića u ‘Slobodnoj Bosni’ i ‘BH Danima’, te Kemala Ademovića. U ponovljenom postupku ova presuda Garaplije je ‘pala’ kao i mnoge druge u vezi tajnih operacija samog bh vrha uključujući Aliju i do danas su ‘normalna tajna’, Garaplija je dobio samo onoliko koliko je bio do tada u pritvoru – 5 godina, i postao slobodan kao ’tica Ševa’.
Ali ni to nije sve, u Haagu na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je kao svjedok odbrane, pojašnjavajući ‘ulogu’ ove jedinice ‘Ševa’ čije delatnosti su uzrokovale mnoge granate i bombe po gradu Sarajevu, pa nikako ne ‘sjeda’ u vidokrug normalnog insana da se bh mnistar nađe u ovakvom društvu, a našao se. I nisu se ‘samo našli’, i surađivali su. Po optužnici, za nabavku sporne protivpožarne opreme glavni je bio Garaplija, ostali su parafirali potpisima kupovinu, koja je evo, kaže sud sva bila po zakonu. Tužilaštvo je tvrdilo da je šteta bila velika, Sud je rekao da optuženi nisu krivi ali niko ne kaže gdje je nestalo blizu 200.000 KMa i ko je oštećen. Logično! Nema šase da ministar sigurnosti ne bude upoznat sa ovakvim činjenicama i da ne zna s kim surađuje i sklapa poslove međutim, ovdje se kod nas poteže i ‘nova sudska praksa’, kao kod one kad se provali džamija pa nestane lova. Sadaka došla, sadaka o’šla, koga briga za tuđe pare. Naime, pare su za kupovinu opreme stigle iz EU iz IPa programa a u ministarstvo BiH Graplija je zapravo ušao preko Hrvatske, jer je ona vršila realizaciju i utrošak para. Mektić će šeretski reći ‘on nije bio moj uposlenik’ on je tu u ministarstvu ‘samo sjedio’. Da, ali zajedno su ugovori potpisani i to sa frimom iz Rijeke i sa firmom Edina Garaplije ‘INZA’ i tu je kraj ove vesele bh priče. Dakle, iako vjerujem da Mektić nije uzeo pare za sebe, neko jeste, krivično djelo podrazumijeva štetu ili korist sebi ili drugom, u ovom slučaju oštećeno je ministarstvo sigurnosti jer nabavka nije provedena zakonito.
Garaplija je sa svojom ekspertizom i stručnošću stizao i do Beograda i tamo je firma djelovala, svuda gdje su stizale pare iz sadaka-donacija, međutim, slika Mektića sa ovim tipom je zastrašujuća i po još jednoj činjenici koja nije pravno dokazana, neće najvjerovatnije nikad ni biti a koju je iznio advokat Faruk Balijagić u ‘Avazu’. Naime, zbog slučaja ‘Ševe’ uz koje se veže i AID, Alija i Grapalija, povezan je duboko i ‘slučaj’ ubistva vještaka, inžinjera i profesora Sulejmana Redžića 2013. godine kada je nađen mrtav 10 km daleko od svoje kuće. Tužilaštvo i SIPa su ‘utvrdili’ da se radi o slučaju samoubistva, dok porodica nastradalog vještaka tvrdi da je on ubijen. Zato jer je vještačio u predmetu ‘Ševe’ u pokušaju ubistva djelatnik AIDa Nedžada Herende i vještačenjem doveo u vezu AID i Garapliju koji je Herendu istraživanjem umalo ubio. I sada, takav tip se sa vrzma po ministarstvu sigurnosti i sa ministrom i zamjenikom te šefom Kabineta sklapa ugovore onda a sada se slika i uzvikuje kao i Meketić : ‘vjerujem u sud i pravdu’.
Meni to dođe kao onaj vic-istina 80-tih. Kada su srpske službe uhvatile jednog Albanca sa Kosova u onim poznatim demonstracijam kao prethodnicom ‘otcijepljenja’ pa ga pitali da li je učestvovao a on sve negirao. Kad su pustili video i njega u prvim redovima siroti Albanac je slatko uzvikuno ‘ćivša nona, otklen moj đemper na demonstracija’. Ne zna i nije ništa znao s kim je demonstrirao, ništa kao ni Dragan Mektić o svom poslovnom partneru. Osim ovih ‘nepoznavanja’ suradnika Mektić se često viđa sa nabildanim vehabijama i njihovim teretanama što mu daje dodatnu dozu bh patriotizma, pored one opravdane kao velikog kritičara lopova Milorada Dodika. No, valja reći da se ni kao ministar osim po ‘fejsbučenju’ nije baš proslavio. Jedna od njegovih naredbi je bila da se ‘preoru’ parkovi u Sarajevu gdje su boravile izbjeglice iz Syrije i Afričkih zemalja (zbilja gdje ti ljudi, poslije Ukrajine više ih niko ne spominje, nisu ni ekonomski ni sugurnosni problem) što je i učinjeno, a bilo je i onih bezbroj obećanja za preseljenjem izbjeglica u Krajini, na ledinu kod Bos. Krupe, na Medeno Polje, na Prdi Polje, bilo koje Polje, svašta je bilo a ništa odrađeno nije. Posebno će ostati upamćen po izjavi koja je ostala prazan ‘fejs’ Mektićev uradak kako će se pobrinuti da se preko 400 arapskih nelegalno rgistrovanih firmi u BiH razriješi i ugasi a do danas niko ni palcem ni k*rcem nije mrdnuo, nit’ uopšte znamo išta od toga. Osim što se bh grunt po centru Sarajeva i okolici te širom BiH ‘dila’ nemilice, dok niču ekskluzivna naselja ograđane zidovima i dok se rasprodaju važni objekti od izvora Bosne do atraktivnih planina.
Zato neka ‘Mekte’, možda osim Gordane Tadić uspije još šta uraditi u bh Tužilaštvu ili Sudstvu. I neka ga zbog jarana Garaplije. Proljeće je, džemre udarilo, počinje ‘ševin’ poj.
Još samo da zapjevaju u Tužilaštvu i u sudstvu pa da onda dihnemo u slobodi.
photo : ram za moju sliku ispred Suda BiH, u sredini Dragan Mektić okružen advokaticama, drugi s desna je Edin Garaplija, arhiv
