Da li je Aki Aleksandar Rahimovski frontman ‘grupe ‘Parni valjak’ umro kao Makedonac kosmopolita ili ‘preselio’ kao musliman i zašto je imao dvije dženaze i jedan ukop?
Na zabrebačkom groblju velikana ‘Mirogoj’ 24. januara ove godine sahranjen je Aki Rahimovski, poznati Makedonac, ex yu i hrvatski pjevač, frontman popularne grupe ‘Parni Valjak’, rođen 05. juna 1955. godine.
Umro je 22. januara (Siječnja) 2022. godine u Sloveniji u Novom Mestu gdje je u zadnje vrijeme boravio.
Svi manje više znamo sve odlične pjesme ‘Parnog valjka’, znamo Akija i njegov specifičan glas i rok osjećaj koji nam je pao na dušu ali njegova smrt i sahrana su na ovim našim balkanskim prostorima donijeli već poznate naše religijske teme i dileme te kontroverznosti o kojima nije baš lijepo i zahvalno pisati ali ih ne treba ni ignorisati. Naime, evo ja ću reći : ne znam da li je Rahimovski ‘preselio’ ili je sahranjen, da li mu je bila sahrana ili dženaza? Ne jedna, već dvije čak?
Pitanja nisu samo bizarna i glupa i uz svo dužno poštovanje pokojniku ili ‘merhumu’ i njegovoj familji, traže odgovore, evo i zašto.
Mediji u BiH su o smrti ovog poznatog Makedonca i kosmopolita objavili tako što su u naslovima isticali kako je Aki Rahimovski umro i sahranjen kao musliman, po muslimanskim običajima (citirajući i islamski način kupanja i opremanja mrtve osobe, što je sve odrađeno Akiju Rahimovskom u ‘duhu naših običaja i vjere’), ‘poštujući’ navodno njegovu ‘želju’. Čak su mu i dvojica efendija imama u Novom Mestu kažu vijesti, klanjali dženazu, dok se na ukopu u Mirogoju ponovo prema pisanju bh medija pojavio i efendija iz Zagrebačke džamije Mirsad ef. Kreštić te vele obavio ‘sve što je potrebno po našim vjerski običajima’ odradio (‘učio dovu na kaburu’, tj mezarluku), a što ptvrđuje i muftija Zagrebački, dajdža Emira Suljagića ef. Aziz Hasanović.
Međutim, slike sa komemoracije, tekstovi u hrvatskim medijima, printana umrlica u Zagrebu te sam sprovod i slike pokazuju sasvim drugačiju vrstu ispraćaja pokojnika ili umrlog kojeg muslimani nazivaju ‘merhumom’, što sve skupa uopšte ne odaje bilo kakvu sličnost sa sahranom (dženazom) rahmetlije iliti umrlog. Odnosno, osim što se vidi da je sanduk pokriven makedonskom zastavom jer je Aki po nacionalnosti bio Makedonac, drugo ništa od islamskih običaja nije viđeno u medijima u Zagrebu niti na ‘Mirogoju’. Naprotiv, komemoracije, sprovodna povorka, govori i vijenci te umrlica, upućuje više na neki drugi običaj.
Naravno, pravo je svakog da izabere i vjeru i način sahrane ali o ovoj želji Rahimovskog i njegovom eventualnom prelasku na islam i promjeni imena nije bilo govora nigdje u medijima ranije, niti to ima u njegovom životopisu. Tako u zvaničnim podacima možete naći da je rođen kao Aleksandar Rahimovski u Nišu (njegovo ime poslije upućuje a skraćenicu od imena Aleksandar), da je Makedonac po nacionalnosti i drugo ništa osim pjesama i albuma Rahimovskog i ‘Parnog vlajka’ jednostavno nema. Čemu onda sva ta zavrzlama i ujdurma i zašto je njemu zapravo dva puta klanjana dženaza, u Novom Mestu i u Zagrebu, te obavljen pokop u Zagrebu, iako ponavljamo tu molitvu muslimana u Zagrebu nigdje nismo mogli vidjeti?
Zašto, ako je umro kao musliman, umrlica nije kod njega kao kod ostalih muslimana ili Bošnjaka (umrlica iz Novog Mesta nije printana u medijima, bar je nisam nigdje našao), zašto nije sahranjen na tabutu već u sanduku? Napose, nisam nikada čuo da je ijedan musliman sahranjen uz pjesmu Sinatre ili Rod Stewart-a, dok je uz zvuke tih melodija (‘My way’ i ‘I’m sailing’) i uz pjesmu iz rodnog zavičaja ‘Zašto si me majko rodila’ sahranjen veliki muzičar i pjevač Rahimovski.
Vjerovatno se odgovor krije u našim vjerskim i balkanskim mudrostima po kojima je to važnije od ljudskog života. Ko je ‘prešao’ na čiju stranu, i ko je ko. Do sad smo se na Balkanu ‘otimali’ i još se svađamo oko naučnika i pjesnika (Tesla, Andrić, Selimović..), u novije vrijeme je to postalo inn i kod pjevača. Vidjeli smo to i u slučaju sahrane Džeja Ramadanovskog ili Sinana Sakića, pisalo se i pitalo i to kako će biti sahranjen Šaban Šaulić, navodno se opredjelio da umre kao ateista, kažu.
Da li bošnjački mediji lažu ili lažu hrvatski, pitanje će ostati bez odgovora osim ako o tome ne progovori neko iz familije umrlog. Na kraju svih krajeva o tome smo se do sada načitali i previše, u čemu prednjače bošnjački mediji i tabloidi. Po kojima je i Tito sahranjen bez petokrake a umro čitajući Kur’an, i nema poznate ličnosti da nije poželjela da, kad već to nije stigla za života pređe, na islam poslije ili u trenutku smrti. Čak je musliman i Obama američki bivši predsjednik jer mu je ocu ime Hussein a on dok je bio u Bijeloj Kući obilazio crkve, onako, da se Amerikanci ne dosjete.
Valja istaći da je onda Aleksandar Rahimovski sahranjen kao Aki Rahimovski i da je bio toliko popularan, voljen i važan da su mu dva puta, ne računajući komemoraciju i sahranu na ‘Mirogoju’ muslimani klanjali dženazu. U prijevodu, toliko je važna i vjera islam, zapravo važnija od umrlog, o tome je riječ, iako će i već jeste Rahimovski ušao na listu velikana muzike.
Mene što se smatra, mnogo važnije su njegove pjesme i njegova dobrota duše, po čemu će mo i pamtiti Akija Rahimovskog i ‘Parni valjak’. Što će nadživjeti sve ove nedoumice koje su jedino nama na Balkanu potrebne.
Makar ih poželio pred smrt i sami pokojnik.
photo : detalji sahrane Akija Aleksandra Rahimovskog, arhiv Cross
