Mračne nacionalističke ulice Sarajeva : Može Haaški optuženik za ratne zločine Mehmed Alagić, može suradnik fašista Mustafa Busuladžić ali ne može Srđan Aleksić četnik ili partizan Džemal Bijedić

 

Glavni grad BiH Sarajevo a tim i čitava BiH sve više srljaju u bespuće nacionalizma, pretvarajući ovaj nekadašnji grad zajedništva i multietičnosti u mračnu kaljugu islamizma i ‘očišćene’ jednonacionalne selendre.

I ne bi to bila uopšte ekskluziva u medijima koji su napumpani državnom lovom da u Sarajevu ne caruje famozna ‘trojka’, nekadašnja ‘šestorka’ predvođena SDP partijom bivših komunista i ‘osviještenih’ SDA preletača ‘Naroda i pravde’ hadžije Dine Konakovića, među kojima je ‘Naša stranka’ samo dodatna ikebana ove orkestrirane sklepane vlasti glavnog grada koja je fotelje i plate preuzela od SDA braće poslije prošlih izbora. SDP je u tom lancu najjača stranka koja baštini nasljedstvo nekadašnjih komunista i koja se permanentno diči multikulturom, zajedništvom, državom za sve bez obzira na vjeru i naciju, antifašizmom i sa svim onim što smo nekada imali u partiji komunista, međutim kako vrijeme odmiče ova stranka je zaradi fotelja i preraspodjele ‘političkog plijena’ u čistom ‘talu’ sa bivšim SDA nacionalistima, pokrivajući svoje mlake i bezlične poteze borbom za državu i građane povela glavni grad države u totalni mrak i zorno nam pokazala da nije nimalo skrenula sa puta Zlatka Lagumdžije ‘grobara demokratije’ i SDP partije. Naprotiv, kad ‘zagusti’ nacionalistima i fašizoidnim islamistima Dine Konakovića ili SDA braće, eto Nermina Nikšića predsjednika da podbaci leđa i da ih izvuče iz kaljuge.

Primjera ima na pretek, zadnji je ovaj sa ‘izlaskom iz pregovora’ oko Izbornog zakona sa međunarodnim predstavnicima u BiH čime se de facto i de iure SDP svrstao u prvi saff sa Bakirom Izetbegovićem, šutnuvši kao i Milorad Dodik nogom u zadnjicu ‘prijatelje’ i ‘partnere’ od kojih su zdušno tražili pomoć, najviše u vezi krađa u izborima a sad neće da se Izborni zakon mijenja. Jer je ‘država u opasnosti’.

Vidjeli smo kako je SDP u izrežiranoj predstavi oko izbora gradonačelnika Sarajeva Bogića Bogićevića hinjavo i perfidno eliminisala ‘svog Bogija’ za kojim je poslije ronila krokodilske suze a na njegovo mjesto dovela Benjaminu Karić, tipično ruglo od načelnice ‘doktorice Rimskog prava’ koja nas svakodnevno zasipa svojim glupostima i influencer-skim egzibicionizmom što postaje već temom sprdnje i ismijavanja po socijalnim mrežama. Poslije su došli na red Kazani (postavljenje spomen ploče za žrtve ratnih zločina nad Srbima bez navođenja počinioca a to je ArBiH i 10. brdska brigada) gdje je glagoljiva i na mahove nekontrolisana načelnica pokazala umijeće na kojem bi joj pozavidio svaki SDA poslanik uključujući i retardiranog ‘čakijaša’ Harisa Zahiragića, njeni ‘ispadi’ se svakodnevno nižu kao niske bisera, predzadnji put se ‘proslavila’ sa reagovanjem na crtež kalašnjikova na vratima jedne hrvatske porodice u Sarajevu optuživši za taj čin umjesto autora grafita terorizma-hrvatskog predsjednika. Čak iako joj je muž važan kadar u ekipi Sebije Izetbegovića ona ne smatra da je to od nje previše.

Biće toga još, mlađahna načelnica je prepuna fraza i fazona od kojih ti se smuči u želudcu a Sarajevo nepresušna njena tema sa onim ižvakanim šupljm frazama ‘katedrale, džamije i crkve’ ili one ‘Sarajevo evropski Jeruzalem’, no da njeni potezi nisu u domenu ‘ispada’ i da iza nje stoji SDP i sam predsjednik Nermin Nikšić potvrđuje i nasmijani ‘tweet’ načelnice u povodu dolazećeg praznika Božića kada je ‘čestitala kalendar’ izbjegavajući namjerno da spomene naziv praznika, nakon čega je SDP zdušno stao u odbranu svoje predstavnice u vlasti. Čime je SDP potvrdio onu narodnu ‘s kim si, onakav si’, i nastavio tamo gdje je stao Lagumdžija.
Poseban priča SDP ‘komunista’ i ‘antifašista’ su partizani i njihov nasljeđe od čega po svoj prilici SDP baštini jedino preuzete prostore i kancelarije koje renta uz naknadu i fotelje u vlasti, sve drugo je politička talašika.
Da nije tako, valjda bi SDP reagovao na vlasti Kantona Sarajeva koje su još septembra ove godine skoro u tajnosti provele ‘proceduru’ promjene još jednog naziva ulice u Sarajevu pa su tako glatko dali saglasnost a Opštinsko vijeće Novi Grad opštine na čelu sa Semirom Efendićem izglasalo da se ukinu ulice Džemala Bijedića i Srđana Aleksića te da nova ulica nosi ime ratnog generala ArBiH optuženika za ratni zločin Mehmeda Alagića.

Hajde i da svarimo Srđana Aleksića jer je ‘četnik’ i još jedan manje u Sarajevu, kako ga bošnjački mediji titulišu i koji po njima nije spasio Bošnjaka (Alen Glavović) koji tvrdi da jeste i dan-danas posjećuje oca ubijenog Srđana, već da je švercovao farmerkama na pijaci pa ga njegovi ubili (u Sarajevu je svaki Srbin četnik a ako nije to onda je ‘vlah’ i ‘nema tu šta tražiti’), međutim kako pojasniti Nerminu Nikšiću da mu ni Džemal Bijedić ne valja. Jer kao najjača partija u ‘trojka’ vlasti bi valjda morao da se ‘pita’ ili da reaguje. Tim prije što su mu usta puna partizana i antifašizma, još više zbog toga jer busanjem u prsa ruži i pljuje Dodika što ne prihvata Inzckov zakon o negiranju genocida i ratnog zločina ili što ređa ploče ratnih zločinaca po svojim ulicama, dok šuti na notornu činjenicu da je Alagić u Haagu suđen upravo za ratni zločin. I, eto opet, zaslužuje ulicu u Sarajevu, što će reći ‘naši nisu činili ratne zločine’, dajući prednost ratnom zločinu nad Džeminom antifašizmu.

Nikako. Njemu ne treba ništa pojašnjavati, zna on to odlično samo se ‘pravi’ neznalicom. Plus, ima Vojina Mijatovića pa ne mora dokazivati svašta nešto sa ‘multi’. Draža je vlast od antifašista. Lakše je da osvjedočeni fašista i suradnik okupatora Mustafa Busuladžić ima ulicu i školu, jebeš Džemala Bijedića i Aleksića, i njih će mo ‘oplakati’ kao i Bogićevića i sve će se zaboraviti. Jer smo ‘dobili načelnicu koja će nas učiniti sretnima’.
Kad je to tako, onda mi slike učenja fatihe komunistima i učesnicima AVNOJA, ZAVNOBIHa koje Nerminovi puleni (posebno ‘rumeni komunista’ Denis Bećirević doktor islamskih tema i poznati pisač pisama i uhljeb koji vjeruje u liječenje Kur’anom na daljinu) uče u povodu svakog praznika (zar to nije ‘pokrštavanje’ ateista partizana?) kao i njihova borba protiv antifašizma i u povodu rođendana države dođe isto kao kad Bakir Izetbegović plače i dovi na partizanskom groblju na Vracama.
Kao kad lisica plače ispred kokošinjca ili veselo neopisiva podpredsjednica SDPa Benjamina na Kazanima.

photo : predsjednik SDPa Nermin Nikšić i podpredsjednica Benjamina Karić, arhiv