Fatmir Alispahić i Boris Šiber urednik Federalne TV : ‘nehotimično nacionalističko proseravanje’

 

 

*** Znao sam da će Senad Hadžifejzović ugostiti Fatmira Alispahića, prvog poratnog bh Bošnjaka optuženog za verbalni delikt koji je ‘ukinut’ ali ga ima u zakonima, ovaj Srbijanac, Sandžaklija sa neizmjernom ljubavlju prema državi Bosni odavno je providan i lako je saznati njegov ukus i odabir.
Dovoljno je samo pratiti društvene mreže i internet medije, odmah saznaš ko je Senadova ‘ekskluziva’.
Ako je slučajno Srbin po nacionalnosti a ‘žestoko’ tvittnuo Dodiku, eto famoznog ‘face’ stola za ćaskanje dva sata. Ako još uz to naglasi da je Bosna njegova država, sigurno si u ”centralnom’, ako nagovijestiš da u Bih ‘rat samo što nije otpočeo’, Senad te neće promašiti – on je u ratu već tri decenije. Ako si Bošnjak a ‘opališ’ po SDA stranci ili Draganu Čoviću, sijelo sa medijskom zvijezdom Sjenice (Sandžak, Srbija) na BiH medijskom nebu ti neće izmaći.

*** Fatmir Alispahić novinar, književnik, publicista pa i politički angažovan tip medijski je interesantan zbog svog posebnog stila. Nacionalista je ali zna i da ‘originalno ubode’ svoje i svoj nacionalizam, narcisodian je kao i Hadžifejzović tako da ne oprašta lako i ne bira sredstva, pametan i školovan i u mnogo čemu kad je u pitanju novinarstvo-među prvima je. Često osporavan i napadan, on se ne osvrće, ide dalje, Senadu je ‘dobrodošao’ zbog dvije stvari : optužen je za raspirivanje naionalne, rasne i vjerske mržnje nakon čega je izjavio kako je žrtva sistema i prvi ‘slučaj’ verbalnog ukinutog delikta, međutim mnogo više zbog toga što je serijom svojih tv priloga u emisijama ‘Defter hefte’ razotkrio težak kriminal u Islamskoj Zajednici BiH koju optužuje za otuđenje od naroda i pljačku love i vakufa u ogromnim razmjerama. E, tu je Senad ‘piškio’ od sreće hinjeći tobože kako ništa ne zna ‘kako ćeš ti to’, ‘da li baš imaš dokaze’ i sve u tom stilu iako se vidjelo da mu sandžačko srce osvetničko udara od dragosti, samo što ne iskoči. Naime, njemu je ta tema od Reisa Kavazovića kojeg Alispahić nazva kriminalcem do šurovanaj sa SDA etnokratijom ‘kao kec na desetku’. On je o tome poodavno načeo Reisat ali je ubrzo tema ‘zekjat’ kod njega nestala a Senad se uplakan ‘okanio’ Reisa, da bi raHat mogao raditi. Alispahić mu je dao i ekskluzivni podatak : od 14 miliona KMa koliko Rijaset ukupi ovog muslimanskog poreza za siromašne godišnje, samo 1 milion ide njima, ostalo sve ide na bogovske plate i privilegije ahmedija.
*** Priznajem, i sam sam uživao slušajući Alispahića nekadašnjeg (umalo) glasnogovornika Rijaseta (jednu od objavljenih 14 knjiga Alispahić je posvetio ‘Hižaslavu’ bivšem Reisu Ceriću, koji ga sada naziva ‘iblizom-sotonom ili đavolom), a sada ‘glavnog neprijatelja IZe’ koji čak nagovješatava ne samo rušenje ovakve korumpirane IZ već uspostavljanje nove, bošnjačke. Otuda, nije uošte teško zaključiti zašto je Fatmir optužen. Zbog migranata nije garant! Iako je huškao na mržnju prema migrantima, na njihov progon (mlatite ih gdje stignete, proklet bio svaki Bošnjak koji pomaže migrante), on je na optuženičlkoj klupi jer je ‘barnuo’ u osinje gnijezdo : kriminal SDA i Reisa ef. Kavazovića.

Dakle, tačno je da je ovo suđenje Alispahiću pokušaj gušenja njegovih dokaza o sprezi kriminala i vjere u BiH, međutim Alispahić je ovaj lopovluk u IZ zakotrljao i teško da će se  njegovom osudom to zaustaviti.

*** Međutim, jednim od priloga u zadnjoj emisiji ‘Defter hefte’ br. 375 od 10.10. ove godine, Alispahić je dokazao da je bez obzira na sav svoj background u duši ipak teški muslimanski nacionalista i da je njegovo bošnjakovanje samo u novoj ambalaži, ali nema granica. Naime, pod paskom borbe za BiH i bosanski jezik, on je u emisiji pustio bizarno pismo jednog gledaoca FTV i još bizarniji odgovor Borisa Šibera, urednika, inače sina ratnog bh generala Stjepana Šibera (‘Alijinog Hrvata’) u ‘multietničkoj ArBiH’, čime je ovim prilogom posjetio gledoace kuda ide BiH i kako bi trebao izgledati njen medijski prostor.

Priča ide ovako, a oduševila je Bošnjaka Fatmira. Neka dječija emisija na federalnoj tv u kojoj se takmiče djeca išla je u  program jučer, trčali su Emina i Jusuf. Voditeljica kojoj ne zna ime je vikala i bodrila djecu ‘ajmo’ ajmo, umjesto ‘sa poznatim bh slovom’H’ ‘hajmo, ili hajdemo’, što je izazvalo bijes ‘jednog gledaoca’, inače učitelja u penziji Hasana Gradiščića koj je napisao pismo FTV. Pa ih izružio kako vrše ‘posrbljavanje Bosne’, ‘sakate naš jezik’, ‘dokle se ulizivati Srbima’ ‘sram vas i stid bilo’. Onda je, što je posebno oduševilo Fatmira te je ovaj prilog i objavio, urednik ftv Boris Šiber sin poznatog bh generala poslao pismo izvinjenja učitelju, pojašnjavajući da se takve ‘nehotimične’ greške neće više ponoviti, da se ne radi o posrbljavanju Bosne ali da je greška učinjena od strane voditeljice koja je ‘uživo’ bodrila djecu povicima ‘ajmo’ umjesto ‘hajmo’ kako se govori u BiH, izražava žaljenje, voditeljca je upozorena jer takvo što ne bi dozvolio ni njegov pokojni otac a ne bi ni urednik’.

Alispahić je sav oduševljen ovakvim odgovorom ubacivši u fazi čitanja pisma da je njegov mišljenje da u BiH žive i Srbi i da i oni imaju pravo na svoj jezik ali da je ovakav način komuniciranja gledalaca i tv urednika pravi način ispravljanja grešaka.

*** Ma koliko god se trudio Alispahić pobjeći ogradom o jeziku ‘i Srba’ od svog nacionalističkog bolesnog bošnjakovanja-ne može pobjeći, ovo sa bh jezikom mu nije ni zadnji ni prvi put.
Sjećam se kako je u tekstovima napadao srpskog komentatora koji je prešao na islam, svog ‘kolegu vehabiju (IZ tvrdi da je Alispahić neformalni vođa vehabija) Mustafu Marjana Mijajlovića dok je ovaj prenosio utakmice bh reprezentacije na ‘srpskom jeziku’, bilo je na čistoj ćirilici ovako ‘ajmo Bosno i Hercegovino’  umjesto ‘hajemo’ ili još bolje prije toga, dok je ovu svoju naci-bošnjačku tezu utvrđivao pričom kako se u djetinjstvu osjećao frustriranim jer je u školi u bh ondašnjim udžbenicima postojala samo ‘baka’ a on nema niti je imao ‘baku’ već ‘nenu’ ili ‘nanu’, što mu došlo kao poručeno da takvo pisanje nazove ‘jezikom genocida’.

Povod je bila pjesmica  Muharema Omeragića “Moja baka” koju je Alispahić morao ‘nasramotu’ naučiti jer u BiH nikad nisu postojale ‘bake’, već zna se ‘nene’ i ‘nane’ a da je u pravu to je dokazao još jednim primjerom ‘genocida’ u jezičnoj kulturi BiH, ali ne u ondašnjoj komunističkoj već u ovoj ‘jedinstvenoj i suverenoj’ BiH, iz jednog priloga o nekom dječaku koji je ostavljen ‘baki’ Muniri da se brine o njemu. Kavoj ‘crnoj baki’ kad takvih nema i nije ni bilo, cvilio je Alispahić, žaleći što se ‘nana’ Munira krsti ‘bakom’ više nego za djetetom kojeg biju roditelji a ‘baka’ Munira brani, dokazujući da se genocid vrši sistematski nad našim jezikom od strane i srpskih i hrvatskih neprijatelja države i Bošnjaka.
‘Desetine hiljada Bošnjaka dali su živote da nam se nene više ne bi zvale bakama, da nam se bosanski jezik više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo bili slobodni u izražavanju svoga identiteta. Ako te slobode nema, onda su obesmišljene žrtve, onda je besmisleno sve..’
Znači, bake su krive, pizda li Him materina, zbog njih se ratovalo i ginulo, a mi mislili zbog nezavisnosti i sloboda, dabogda pocrkale opet ako već nisu, što su rađale i izrodile takve genocidne tvorevine. Što nisu bile i ostale ‘nane’ ili ‘nene’ pa bi sve bilo čisto i potaman, možda ni rata ne bi bilo. Ne bi bilo čak ni ovog… kako se ono na čistom bh jeziku kaže ‘nehotimičnogog’ ‘ajmo hajdemo, koje više podsjeća na hrvatski, kad smo baš kod bh jezika ali kad ide uz ispriku može se tolerisati.

Da su se slučajno djeca umjesto trkanja igrali loptom, ‘nehotimična’ voditeljica bi sigurno napravila i treću ličnu i ne bi opstala sa opomenom već bi otišla tamo gdje i treba. Naime, na bosanskom se kaže ‘Hloptati se’, a ona iako upozorena ne zna ništa drugo nego da se genocidno ‘lopta’. Ni ne sluteći da osim revnosnog i patriotskog penzionisanog učitelja koji ne može od penzije da preživi ni prva tri dana u mjesecu, ima još neko ko budno bdije nad onim za što smo se borili. Da nam se djeca ne ‘loptaju’ već ‘Hloptaju’, da nam se nane ne zovu bakama, da vičemo haj’emo umjesto ‘ajmo’, da nam udovica ne bude nikada to nego ‘Hudovica’ ili sevdalinka da bude ono što je uvijek bila : ‘sevdaHlinka’… Jer ako nije tako, zbilja, zašto smo se onda borili. Hloptali i zaHebavali.

photo screen : emisija ‘Defter Hefte’ Fatmir Alispahić, arhiv