Simpatični i dobrodušni američki senator Bernie Sanders, njegove vizije i ‘američka pita’
*** Članak kojeg je objavio britanski ‘The Guardian’ pod naslovom ‘Najveća pobjeda radničke klase i generacija je na dohvat ruke’ a kojeg su prenijeli mnogi bh i američki mediji razgalio je dušu čitatelja, potprašio nade i vizije velike većine Amerikanaca, međutim kao i mnoge prije ovog, i ova kolumna američkog senatora Bernie Sanders-a simpatičnog i dobrodušnog borca za bolju Ameriku i za prava obespravljenih ostaje nažalost samo u okviru mišljenja (‘opinion’) jedne novine i nesvakidašnjeg političara, dobra poslastica, nešto kao tipična ‘američka pita’. Ukusno je, godi za stomak ali od toga se ne živi, sa tim se samo na tren uživa.
*** Sanders je ovim tekstom bombastično najavio da će bogati pojedinci i američke korporacije biti satjerane u ćošak i da više neće moći izbjegavati porezne i druge olakšice uz pomoć advokata i knjigovđa te kako će se predloženi izmjenama propisa i budžeta u Americi uskoro doći do poboljšanja prava radnika i siromašnih, djece i studenata, da će osiguravajuće i druge korporacije morati prema novim propisima ustuknuti pred pohlepom i grabljenjem novca bez kontrole tako što je Komisija (pododbor budžeta) gdje se i sam nalazi predložila dodatnu pomoć za siromašne, veće plate za radnike, izmjenu nekih radničkih prava i prava trudnica, svega tu ima.
*** Ovaj ‘američki Karl Marx’ kako su ga američki mediji već posprdno prozvali zbog njegovog permanentnog zalaganja za obespravljene građane Amerike i ‘previše socijalizma i komunizma’ nema nikakvih šansi u svojoj ‘sizifovskoj’ borbi ali Sanders ne odustaje, nekoliko je razloga za ovakve pesimističke prognoze.
Prvo, da bi njegova ideja postala ‘zakon’, mora proći oba Doma u američkoj zakonodavnoj vlasti gdje u jednom (Senat) većinu imaju Demokrate a u drugom (Kongres) Republikanci i u ovakvoj konstelaciji kontrole i uz činjenicu da većina Republikanaca neće to prihvatiti, unaprijed se može nazirati ishod ovakvog prijedlog. Osim toga, čak i baza senatora Sanders-a ni Demokrati nisu jedinstveni po ovim pitanjima koji su najveća opasnost po Ameriku, usljed čega je svoj prvobitni zahtjev u novcu budžeta Sanders već ‘skresao’ u startu pred Pododborom, po zahtjevu Republikanaca i prije upućivanja na glasanje. Od prvobitnih 6 triliona (6.000 biliona dolara) u prijedlog zakona upućena je ‘manja cifra koja je usaglašena’ ali se ne navodi taj iznos, osim što je Joe Biden ‘podvukao crtu’ na iznos ne veći od 3,5 triliona.
Dakle, već je otpalo pola neizglasanog budžeta, veliko je pitanje kolika će cifra biti na kraju ‘usaglašena’, Republikanci neće ni da čuju za ovakav prijedlog, zapravo neće najvjerovatnije ništa.
No, nisu samo Republikanci ‘loši dečki’ a Demokrati ‘anđeli’, to je sve dio političkog performansa između ove dvije jedine partije u vlasti u Americi koje kao i svuda, ‘umiru’ za svoje građane i raju a zapravo je pelješe i pljačkaju.
*** Da se ne ide dublje i dalje, dovoljno je samo ovo reći. Još dok je bila nominacijska bitka za predsjednika ili podpredsjednika u Obama-inoj eri, Demokrate su umjesto Bernie Sanders-a isturile Hilary Clinton, u ovom zadnjem rošomonu sa Donald Trump-om, opet je Sanders pomaknut a serviran Joe Biden, razlog je bio : ‘suviše miriše na socijalizam’.
Ili, da je htio izvikani i na sve jezike hvaljeni Obama koji je iz iste stranke kao i Sanders, mogao je manje biti represivan prema pokretu ‘Occupy Wall-Street’, pokretu koji je nastao 2011. na svemu ovome što Sanders zagovara, ali vlasti su ga bešćutno i krvavo ugušile, nema ga, osim web stranice koja još obećava ‘med i mlijeko’ ništa drugo se ne dešava.
*** Iako je sve što Sanders navodi tačno, iako nekoliko bogatih pojedinaca Amerike ima više bogatstva u svojim džepovima nego sav ostatak naroda i građana, oni i dalje bestidno grabe kapital i zaokružuju vlast nad Amerikom, njihovi advokati i lobisti drže Washington DC i svoje predstavnike u vlasti koje obećavaju ono što planira i Sanders ili Joe Biden.
Da se ne varamo, Washington DC drže bilioneri i milijarderi, isti oni za koje Sanders smatra da će dići ruku i glasati, tu ‘slatku priču’ slušamo u Americi već decenijama i više, Wall-Street je najcrnja slika Amerike ali je to odraz vlasti i ogledalo nemoći. Ili tačnije, željene nemoći. Ja bih bio za nijansu optimista u očekivanjima Sanders-a kada bi recimo, i bez izmjene budžeta kojeg predlaže i bez natezanja oko donošenja ovg propisa, samo već postojećim zakonima natjerali bogate da ako neće da smanje svoje prihode u korist siromašnih, da bar ne uzimaju i ne dobivaju od države.
Čitav mandat Donald Trump-a je potrošen u nabjeđivanju mogu li ga ili ne mogu natjerati policija i tužilaštvo da bar prikaže koliko plaća poreza na prihode, odnosno koliko neplaća, još ništa od toga, a zna se da svaki obični građanin ovaj porez mora platiti, inače ide u zatvor. Tek toliko o moći da se bogatima stane u kraj.
*** Trump nije jedini, dođe čovjeku da povrati kad sluša kako Bill Gates ili bogatun Warren Buffett bezobrazno tvrde kako plaćaju taxu (porez) manje od njihovih službenika, dok silne milijarde tobože poklanjaju dobrotvornim udrugama iako ih samo prelijevaju iz svojih u džepove supruge ili djece a knjigovodstveno to prikazuju kao pomoć. Zakoni su napravljeni za njih i oni to mogu, za običnog građanina je nevažno da li je Bill Gates poklonio supruzi Melindi 30 milijardi dolara (njenojFondaciji) ili kolegi sa vrha liste bogataša, to je čista zajebancija.
Isto je i sa facebook mogulom Zuckerberg-om, on je tek unazad nekoliko godina počeo plaćati taxu sve do tada je dobivao pomoć od države. Dok su ‘programi’ za obračun povrata poreza svake godine sve više izloženi ‘promjenama’. Država naštimava. Imaš povrat onoliko koliko ti program pokaže, džaba tvoji ‘rashodi’ i troškovi.
Dakle, ne trebaju bogati ništa poklanjati siromašnima na ovaj američki način uz izigravanje propisa, neka oni samo plaćaju porez kao i svi ostali, država će onda imati odakle dati i siromašnima.
*** Priča senatora Sanders-a je ljudska i zahvalna želja i nakana, međutim pričati o tome kao završenoj stvari smiješno je i žalosno. U svakom gradu Amerike na svakom raskrću je nekoliko desetina siromaha koji prose i traže (‘Bilo šta, anything, za porodicu, za njih) dok se bilioni slivaju u fond za sirotinju i nestaju bez glasa. Kod doktora džaba ideš, i operaciju i ljekove, sve ti određuje osiguranje, doktor te samo obavijesti da nije odobreno ili jeste. Za zube moraš izdvojiti koliko i za novi auto, nema ih bez dvadest do tridest hiljada dolara, studenti otplaćuju svoje kredite doživotno jer su kamate kao u kakve banke ili korporacije i sve bi to Sanders da ukine ali Ameriku to podsjeća na Marx-a i komunizam i to treba uništiti u korjenu. Nema logike da ti je boca dobrog antibiotika više od hiljadu dolara i da Amerikanci trče u Canadu ili na Kubu da kupe lijekove, bogati se ne sikiraju oni to plate jednostavno, siromašni ili umru ili dobiju antibiotik koji ništa ne znači za ljudski organizam a košta 1 dolar. Vidi kakvo demokratsko osiguranje imamo, ej.
Sanders se u reformi promjena u zdravstvu zalaže za model Canade gdje svi zaposleni izdvajaju jednak iznos i zdravstvo je jednako za sve i u svakoj bolnici, Amerika odbacuje taj ‘komunistički’ model iz sasvim razumljivog razloga : nedaju osiguravajuće kopanije, propašće. Karl Marx eto može bar malo ‘svratiti’ u Canadu ali nema mu mirnog opstanka u Americi, no Sanders ne odustaje.
Prijedlog da će trudnice dobiti svoja prava, radnici koji čekaju na povećanje plata i po 50 godina, čista je utopija, zna li Sanders da Marx ne stanuje ovdje?
Naravno da zna, i on je dio ove vlasti gdje su ovakve ideje utopija i pusta želja, ali od njegovih pisama nikog neće zaboliti glava, a biće lijepo to pročitati.
Sindikati u Americi štampaju kreditne kartice a porodilje na posao dolaze odmah sutradan po porodu, dok je štrajk ovakva slika : šest policijskih kola i petorica radnika s okačenim transparentima na vratu šetaju u krugu od deset metara. O čemu to piše senator?
*** Država je u poznatom famoznom ‘bail out’ ekonomskom kolopletu (2009-2013) i bolnom cirkusu George W Bush-a i Barack Obama-e svesrdno pomogla Wall-Street i tajkune, bilioni dolara od naroda su dati korporacijama i bankama da ne bi propali jer ode i država, dok su oni stotine miliona dolara samo bonusa pored plate ’ćapili’ od tog sirotinjsog kolača’, dok ih je država izvlačila i spašavala. Jer su toliko moćni da ne smiju propasti (too big to fail), dok stopa poreza stalno raste, para uvijek fali. Sanders ne poriče da su porezi, nameti na građane preveliki ali ne odustaje da od poreza građana pomaže te iste građane, jer od bogatih pare oteti ne može. Uz poreze i taxu, vrijedi dodati i ovo. Amerika je borbu za svoju nezavisnost od Engleza otpočela revolucijom ali ne zbog visine poreza kako istorija piše, već zbog toga što pare idu Englezima. Sada kad je sva lova u džepu nekoliko najmoćnijih, nikom to ne smeta, ‘Occupy WallStreet’ je živi dokaz.
*** Dakle, ono što je započeo Bush dovršio je Obama i stranka Bernie Sanders-a, prema tome nisu samo Republikanci ‘loši dečki’, ima ih i među ‘anđelima’.
Stoga ovakve zapise senatora doživljavam samo kao ‘američku pitu’. Uživam u poslasticama jer mi je kako reče Sanders ‘na dohvat ruke’. Sve ono drugo o čemu piše, nije ni blizu mene niti najmanje liči na pobjedu.
photo ilustracija : Karl Marx, u okviru : Bernie Sanders američki senator na inauguraciji Joe Biden-a u Bijeloj Kući, arhiv Cross
