Bojkot Ćamilovog ‘ponosa i dostojanstva : Kako su se (is)krčmile fotelje u Srebrenici poslije lokalnih izbora 2020/2021 godine
Srebrenica je (bila) izdana onda u ratu, izdaje se i dan-danas.
Izdaju Srebrenice i kostiju žrtava obavio je (teška srca ali zdrave pameti) Alija Izetbegović, nakon nagovora u Turskoj potpisivanjem Daytonskog Sporazuma kada je skupa sa Harisom Silajdžićem i kriminalcem-bh ambasadorom iz New Yorka (Muhamed Šaćirbay) više razgledao brda i čuke oko Sarajeva na geografskoj karti (uključujući i šumske bunare) od Podrinja ‘kojeg nećemo nikad zaboraviti’, poslije toga, sva priča o Srebrenici je nastavak već viđenog u režji ‘potomaka i nasljednika’. I ‘autentičnih’ i jedinih vlasnika i žrtava i države, SDA bulumente i Islamske Zajednice BiH.
Pisali smo već o tome, podsjećamo, srebrenički performans traje predugo, i proporcionalno ‘ljubavi’ i ‘bitkama’ za ovu napaćenu enklavu iz Sarajeva i centra Srebrenice, sve je manje tamo povratnika (ne računajući mrtve) i bošnjačkog života, iako se već tri decenije ‘borba’ vodi isključivo ‘u ime povratnika’ kojih nema, a u stvari za račun političkih bezobraznih i bahatih ‘lidera’ i ‘čuvara’ Potočara.
Zahvaljujući tim neprestanim igrama, umjesto 17 poslanika u Skupštini Srebrenice od ukupnog broja 27, danas ih imamo šest.
No, scenario ne mijenjamo. I dalje je sve ostalo isto. Ne možemo smisliti načelnika koji ‘negira genocid’ , ‘nedamo ponos i dostojanstvo, jer to nam je sve što namje ostalo’, ‘bitka za Srebrenicu je bitka za Bosnu’, ‘idemo na Ustavni Sud’, ‘bojkotujemo izbore’, prihvatićemo mandate ali ne i funkcije’, danas smo došli do toga da smo velikodušno raskrčmili opštinske funkcije baš po mjeri i ukusu srebreničkih ‘lidera’, zaboravimo ono ‘nećemo halaliti haram je glasati za Vlaha’, zaboravimo ‘papir’ ispred i u ime Islamske zajednice koji kaže ‘bojkot izbora je jedino rješenje’, sve zaboravimo.
Puste i lažljive priče iz SDA kuhinje i političkog špajza Željka Komšića da je svaka suradnja ili koalicija sa ‘mrskim’ režimom Milorada Dodka’ pogubna za Bošnjake Srebrenice raspršila se u paramparčad jučer sklapanjem koalicionog sporazuma o učešću u vlasti, dok sa istog izvora lete rafali osuda na sve one koji smatraju da je ovim potvrđena bitka za opštinske funkcije, ‘Bošnjaci nisu imali izbora’, morali su ovako.
Pod hitno akciju i nevladinu udrugu ‘Moja adresa Srebrenica’ treba preimenovati po najnovijim rezultatima ovih zadnjih lokalnih izbora od novembra prošle godine.
U novi slogan i pod novim imenom : ‘Moja adresa-opštinska stolica’.
Ćamil Duraković je konačno dobio zvanično fotelju, budući da je bio ‘najžešći’ u ‘bojkotu’ i ‘očuvanju dostojanstva’, njega ovdje i potenciramo. Jašta, kad ga nije ni imao. Njegovo dostojanstvo je davno isparilo, može on kačiti na rever svoga skupog kaputa ne jedan već tri srebrenička cvijeta, džaba. Njegov plač za Bošnjacima se, evo, istopio u certifikatu predsjednika Opštine. Nema ga čak ni u lovu sa ‘gazijom’ Naserom Orićem, umjesto suza tamo se puca od zdravlja i sreće.
Ali, valja priznati, ‘bitka’ se isplatila, Ćamil može nastaviti sa pričom o genocidu i dostojanstvu, ima ga ko i slušati.
Uz njega su presretni čini se i Reis Kavazović koji je podržavao Ćamila i ‘bojkot’ izbora (što i nije iznenađenje, Reis uvije podržava SDA) , Bakir Izetbegović i Željko Komšić, jer, evo, nismo dugo čekali da se potvrdi zbog čega je bila onakva i onolika larma uz izbore u Srebrenici. Te kakav obraz imaju ‘naši’ politički ‘lideri’.
Presretni su, kako da ne i Hamdija Fejzić, dosadašnji zamjenik načelnika, ostao je u istoj stolici koju je je sa ‘negatorom genocida’ izdogovarao, Ćamil je da se zna postao predsjednikom Skupštine, biće još ‘sretnih i zadovoljnih’. Jer, ‘probošnjačkom bloku’ su pripale i ove stolice: mjesto načelnika Odjeljenja za opštu upravu, za društvene djelatnost, mjesto direktora dječjeg vrtića ‘Poletarac’, mjesto direktora Kulturni centar Srebrenica i poneki nadzorni organ u upravi, ima da se razveseli i bivši kandidat Alija Tabaković ili nekadašnji SDA ministar Sadik Ahmetović …
Čista ‘ćamilologija’, velim vam.
A zašto ‘Moja adresa-opštinska stolica” umjesto ‘Moja adresa Srebrenica’ ?
Pa upitajte SDA parazita Ramiza Salkića, inače ‘podpredsjednika Republike Srpske’, on će vam to bolje pojasniti. On je, naime, decenijama u ‘ime Bošnjaka povratnika’ na braniku odbrane i zaštite sa stanom u Tuzli, a sa funkcijom u Banja Luci. Čak se tamo okušao i kao kandidat za predsjednika ‘genocidne tvorevine’ čije ukidanje traži, gdje je kanio zasjesti i Ćamil Duraković, u ‘pauzi’ dok je izgubio mjesto načelnika.
photo : Ćamil Duraković i Alija Tabaković, arhiv
