Mrak država

Ratni profiter i ‘američki kontroverzni biznismen’ Muradif Pajt zvani ‘Mrak’ bivši suradnik i jaran SDA i Alije Izetbegovića te hadžije Hasana Čengića a ovih dana i ‘nezavisni istraživač za međunarodno privatno pravo’ skupa sa advokatom iz Bužima Ramom Atajićem ‘ekspertom međunarodnog prava’ u udruženom poduhvatu : ‘uzeti lovu i srušiti Republiku Srpsku’

‘Al-Jazeera Balkans’ je zakotrljala a onda je većina bh, bošnjačkih medija nastavila : za Republiku Srpsku i Srbiju sprema se veliki pravni proces ‘težak’ sa kamatama 90 milijardi dolara, maraka, nečega, bilo čega što će u konačnici dovesti do blokade njihovih finansijskih tokova, računa i aranžmana usljed čega će doći do nestanka ovog bh entiteta a nije isključeno ni da se odradi i ovako. Pošto nemate toliko para vi nama (Bosni) Republiku Srpsku, mi vama opraštanmo dug. Kao onomad nakon Prvog svjetskog rata kad je Francuska ratnu štetu naplatila od Njemačke izuzimanjem Alzasa i Lorene, Italija od Austro-ugarske, odnosno Austrije dobila umjesto love Južni Tirol, a Canada Labrador i New Foundland-a..

Akciju su već pokrenuli Muradif Pajt zvani ‘Mrak’ američki državljanin inače bivši suradnik Alije Izetbegovića i njegovog logističara hadžije Hasana Čengića, kontroverzni biznismen, ‘špijun’, ‘ratni profiter’  koji je s početka bh rata iz Zagrebačke džamije zbrisao za Ameriku sa lovom kojom je po dolasku u Ameriku odmah kupio zgradu i otpočeo sa biznisom, uključujući i nabavku 13 satelitskih telefona za Aliju i SDA zbog kojih će kasnije tužiti prvog ‘šehida’ u Bošnjaka, sada je penzioner u BiH sa američkim pasošem i ‘nezavisni istraživač za međunarodno pravo’ koji optužuje Sebiju Izetbegović da je od njegove žene doktorice u Zagrebu ukrala, plagirala doktorski rad, njegov glavni voditelj ovog procesa je Ramo Atajić advokat iz Bužima, nekadašnji radnik tkaonice ‘Saniteks’ Velika Kladuša i prevodilac za slovenački i njemački jezik, sada ‘ekspret međunarodnog prava’ koji će sve raditi ‘pro bono’, dakle ‘za džabe’, onako čisto sdaovski i patriotski.

Zvuči utopistički kao kad ‘akademik’ muftije Zukorlića izvjesni Kurtćehajić skupa sa ‘Hižaslavom’ Cerić Mustafom i direktorom nekakvog ‘Instituta za izučavanje genocida’ iz Canade Emirom Ramićem, također ‘akademikom’ iz Novog Pazara najavljuju isti ishod ali preko ‘mišljenja’ i ‘deklaracija’ UNa, međutim izborno je vrijeme a Bosna je mrak država a rušenje Daytona i Republike Srpske je mrak tema.
Sve je pojeo mrak
Da nije bilo Zagrebačke džamije gdje je stolovao ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa jedan od najvećih lopina i munafika ispod bijelih ahmedija odakle su se sve mirnodopske i predratne a kasnije ratne akcije u BiH pomno planirale i sprovodile u djela preko satelitskih telefona i da nije bilo bh rata, nikad ne bi čuli za Muradifa Pajta zv. ‘Mrak’, jarana Alijinog glavnog logističara sive eminencije SDA i face sa američke ‘crne liste’ Hasana Čengića iz Visokog, ‘teheranske veze’ za BiH, inače doskora dugogodišnjeg predsjednika najvišeg organa Islamske Zajednice BiH-Sabora IZ. No, kada je nakon prekinute suradnje sa Salemom Šabićem glavnim u SDA Hrvatske Pajt naprasno kidnuo za Ameriku da bi kasnije došla i njegova supruga inače doktorica u Zagrebu, za Muradifa Pajta smo saznali veoma brzo. Kada je pukla afera sa nabavkom 13 satelitskih telefona za Aliju i državu, čuli smo o njemu i više. Firma Muradifa Pajta ‘Mraka’ u Americi je na molbu predsjednika Izetbegovića kupila ove neophodne sprave a nakon nekoliko godina uslijedila je i tužba ‘teška’ skoro milion dolara jer su se troškovi gomilali a računi nisu plaćeni. Sud u Americi je presudio da Alija Izetbegović mora platiti ove troškove što je on odbijao obrazloženjem ‘vidi to sa Salemom Šabićem’ u Zagrebu pa smo onda čuli i kako je Pajt pobjegao sa lovom, kako je kriminalac, špijun, svašta smo čuli.

Presuda američkog Suda od februrara 2001. nikada nije ‘zaživjela’ jer je trebala biti potvrđena kod Sudova BiH da bi se lova naplatila, nakon višegodišnjih pokušaja Muradif Pajt je dobio konačnu odluku suda februara 2011. u Sarajevu da se odbija ratifikacija (potvrda) presude američkog suda i Pajt je ostao ‘suhog džepa’. Ovi telefoni koji su u to vrijeme u BiH bili jedini izlaz iz komunikacijskog mraka su raspoređeni širom BiH, jedan je ukopčan u kancelariju SDA u Velikoj Kladuši kod Mirsada Veladžića, zeta Čengića i glavnog kadrovika Alije Izetbegovića.

Koliko su bili važni ‘za državu’ mogu i sam lično potvrditi jer sam Veladžiću papreno plaćao par potrebnih kopija do Sarajeva i natrag radi upisa u advokatsku komoru, budući da druge veze nisu uopšte bile u funkciji. Uz napomenu : još jedan je bio instaliran u kabinetu Fikreta Abdića u Dispanzeru Polje koji je došao iz Sarajeva da proglasi Autonomiju ZB, nisam u stanju tvrditi ko je taj telefon postavio. Da li SDA ili Abdić lično, ali ono što znam to je činjenica da je ubrzo iz Velike Kladuše nestalo i Veladžića i telefona, u sumrak početka borbi među muslimanima Krajine, u dimijama u koje se ovaj ratnik SDA kamuflirao a autonomaši ga ‘nisu prepoznali’.

Upravo ovi telefoni su uveli razdor između starih ahbaba i osim što su pokazali kako je Alija u ime države sklapao privatne aranžmane pokazuju i one druge veze, o čemu će mo kasnije kad se vratimo sa Pajta na advokata Ramu Atajića i najnoviji ‘projekat’ u vezi presuda američkih sudova koji se ovih dana plasira u javnosti.

Od kontroverznog biznismena, izdajnika i špijuna do donatora Hillari Clinton i ‘nezavisnog istraživača za međunarodno pravo’
Pajt je ‘zaboravio’ satelitske telefone i milion dolara sve sa kamatama, ovih dana najavljuje novu buru sa drugim presudama američkih sudova ‘tešku’ sa kamatama 90 milijardi dolara.
Godinama je kaže vodio sudske sporove žrtava bh rata pa su tako na okružnom sudu Južnog distrikta New York 1993. godine pokrenuta dva  sudska postupka, na osnovu univerzalne sudske juristikcije poznata pod nazivom Jane Doe v. Radovan Karadzic, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), odštetni zahtjev 4,9 milijardi dolara, i Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih, broj1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), odštetni zahtjev 750 miliona dolara. Sa kamatama nakon skoro 20 godina iznos je porastao na blizu 100 milijardi dolara a presude su donešene ‘zbog izostanka’, budući da se Karadžić sam isključio iz postupka nakon Haaga pa je sud presudio na njegovu štetu, jer ‘nije zainteresovan za postupak’.

Sada nakon presude Karadžiću za ratni zločin Pajt uz pomoć ‘stručnjaka’ za pravo tvrdi da su se stekli uslovi da se ove presude naplate budući da je dokazan genocid pa je odlučio da ih ‘aktivira’ kako bi žrtve bile namirene u svom zahtjevu za materijalnu štetu. Iako Pajt tvrdi da je u ovim postupcima učestvovao kao ‘nezavisni istraživač za međunarodno pravo’, mediji ne navode a niti Pajt to iznosi odakle mu ta ‘titula’ i ko mu je istu dodijelio. Pravno, sud da bi neku osobu prihvatio u tom svojstvu mora imati dokaze da je osoba kvalifikovana ali o tome se ne govori. Nigdje nije ni zabilježeno da je Muradif Pajt pravnik ili stručnjak za pravo ni po bh ni po američkim procesima ali raji to ni ne treba, dovoljno je izgleda u bh državi samo to pustiti u medije. Ili nabaviti adekvatnu diplomu, to bar nije teško.
Iako sve upućuje da je zastupanje Pajta žrtava rata u američkom sudu slično onom zastupanju ‘punomoćnika’ Sakiba Softića Bakirovog opunomoćenika za Reviziju protiv Srbije koja je kao što znamo završila gubitkom prava žalbe ali je Softić ugovorom naplatio svoje ‘usluge’ preko ‘nevladine udruge’ kojoj je Izetbegović prebacio novac, ovdje će mo sačekati i valjda čuti konačan ishod ovog udruženog poduhvata da se još jednom, kao u slučaju postupaka koje vodi Munira Subašić ispred ‘Majki Srebrenice’ preko žrtava rata dođe do love. Eto, advokat Ramo Atajić je već izjavio kako ovo radi čisto patriotski, pro bono, tj. za džabe, ‘Mrak’ se o tome nije izjašnjavao.

Gledajući proceduralno, cilj ove akcije je slijedeći. Presude američkog Suda ratifikovati pred jednim od sudova u EU a onda to isto slijedi u BiH. Kao što znamo, nijedna presuda stranog suda se ne može izvršiti dok se ne ratifikuje pred domaćim pravosudnim organima. Znajući kako je ‘prošao sa telefonima’, Pajt je krenuo ‘izokola’. Prvo presudu ‘potvrditi u Evropi a onda tražiti njenu potvrdu u BiH.
Iako je pravosnažnost ovih presuda pomalo ‘pravno sumnjiva’, sam ovakav čin upućuje na to da od takvog postupka nema ništa. Obzirom na ustroj bh države unaprijed se može posumnjati da će biti nemoguće ili vrlo teško ratifikovati presude američkog Suda bez obzira čak da ih ratifikuje prethodno neki od sudova u Evropi. Tim prije što se radi o presudama ‘zbog izostanka’, dakle donešenim bez učešća tuženog koji se nije javio na regularan poziv Suda. U kom slučaju Sud nije dužan puno ni obrazlagati tužbeni zahtjev ni odluku. ali, isto tako, takva presuda se može lako osporiti i sve ‘vratiti u prvobitno stanje’ ako se dokaže da tuženi nije mogao ili je bio spriječen doći na ročište i na njemu učestvovati.

No, to je ovdje najmanje bitno, važno je da se ‘talasa’ i da se ‘zakuhava’, BiH bez toga ne može. Sada posebno kad su izbori, treba ‘zbijati redove’. Vidjeli smo da je već počelo ‘dopisivanje’ između Pajta i Vlade Republike Srbije, mediji su sastanak Dodika i Vučića odmah potumačili kao ‘strah’ u vezi najave naplate ovih presuda, kao što je i red u ‘igru’ se pokušava uvući i američka ambasada u BiH koja o tome za sada šuti, dok tajanstveno Bakir Izetbegović na tragu ovih presuda u zadnjem intervjuu opet najavljuje propuštenu reviziju protiv Srbije i mogućnost nastavka. ‘Ništa nije izgubljeno’ tvrdi Bakir iako je sve pojeo mrak. Alijin mrak.
Muradif Mrak je od ‘poznatog biznismena’ i donatora Hillary Clinton u njenom pokušaju da uđe kao predsjednica u Bijelu Kuću evo kao penzioner postao i ‘nezavisni istraživač međunarodnog prava’, najavljujući još ovakvih tužbi, za žrtve Srebrenice i sa Kosova.
Ramo Atajić i ‘Bosnian Dream’
Rijetki su oni koji se mogu pohvaliti da su odsanjali svoje snove kao što je advokat Atajić. Diplomirao u skroz kasnim godinama, doktorsku disertaciju ‘položio’ u Švicarskoj. Sve do pred početak rata bio u domovini, onda nesato pa se opet pojavio, prije toga radio u ‘Saniteksu’ Velika Kladuša, bavio se i prevođenjem. Bio je stalni angažovani prevodilac u Opštiinskom sudu za slovenački i njemački jezik.
Jednom prilikom dok smo razgovarali u njegovoj kancelariji prevodioca sam je nagovijestio da će jednog dana biti advokat i to se baš i ostvarilo.
Kako i gdje je završio pravni fakultet to samo on zna, njegovom diplomom pravnika se niko nije bavio. Moje lično mišljenje je da je validna koliko i onih nekoliko Osmana Muhamedagića ‘Osmice’, ili ova o stručnosti Muradifa Pajta, no u državi BiH to i nije nikakva vijest. Znam pouzdano da se osim prevođenja bavio i ‘utjerivanjem penzija’ za bh državljane koji su radili vani, to mu je bio glavni posao. Poznavanje njemačkog jezika mu je bio najveći izvor primanja, znao je i ‘pronaći’ staža u BiH onoliko koliko ti je potrebno.
Kada je uhapšen pred početak bh rata u Velikoj Kladuši to je bio šok. Pretresom njegove kancelarije nađeno je na desetine bjanko ovjerenih medicinskih nalaza uglednih doktora Doma Zdravlja Velika. Samo upiši ime, dijagnozu imaš i imaš invalidsku penziju. Imao je veze i na zagrebačkoj medicinskoj ustanovi ‘Rebro’, tamo je mogao dobiti nalaz za klijenta kakav god zatreba. Hapšenje Atajića je izazvalo paniku u organima gonjenja ali nakon par dana Atajić je nestao. Kako je dobio pasoš kad ga je tada bilo skoro nemoguće dobiti ne zna objasniti ni tadašnji načelnik Policije Husein Delić, inače sada savjetnik Fikreta Abdića i kako su ove zloupotrebe zaboravljene, ostalo je tajna, na Sudu nije procesuiran, tužilac nije bio zainteresiran, niti se ovi detalji pominju u njegovoj biografiji. No, iznenađenju nije bilo kraja. Atajić se ubrzo sa izbijanjem rata ‘pojavio’ kao advokat, kancelarije je otvorio u rodnom Bužimu, u Zagrebu, u Njemačkoji Austriji te u Sarajevu. U Bihaću je postao osnivač Univerziteta, predavač, čak je bio i član Komisije za polaganje pravosudnih ispita. Posebno mjesto u SDA srcu je dobio kad je preveo Kur’an na njemački. Ili sa njemačkog, svejedno. Poslovi su se sami nudili, jaran Veladžić i SDA su kao što znamo ‘drmali’ Okrugom Bihać, sada Kantonom i uz duž i poprijeko.

Brojni su korisnici njegovih usluga utjerivanja penzije koji su se žalili da ih je opelješio. Potpisali su ‘papir’ a onda Ramo uzeo zaostatke penzije. Ništa nisu znali šta piše na njemačkom a radilo se o desetinama hiljada ondašnjih maraka njemačkih.
Atajić je posao razgranao predavanjima i širom fakulteta i univerziteta po BiH.
Evo, na njega je u bh mraku ‘natrapao’ i Muradif Pajt zvani Mrak. Nije slučajno, Atajić je u odličnim vezama i jaranstvom sa Mirsadom Veladžićem, dočekao je i advokatsku penziju ali još radi. Malo više smo o njemu čuli u bh medijima, posebno u ‘Oslobođenju’ kako spašava imovinu BiH i kako ‘deset godina radi na povratu otete imovine’ a vlast se ne uključuje. Naravno, Atajić sa adresom u Austriji i Sarajevu nije rekao da i to, kao i ovo sa Muradifom Pajtom radi ‘pro bono’, za džabe. Jer, glavni mu je cilj u toj borbi za povrat otete imovine bio i ostao kako spasiti svoju zgradu na Jadranu gdje je imao desetine apartmana u koje su se slali radnici njegove nekadašnje firme ‘Sniteks’ Velika Kladuša na godišnji odmor.
Zbilja, on je svoj san dosanjao. Kažu da je u inostranstvu čak uređivao i časopis Bošnjak, kad je sve to stigao ne pitajte. Nit kako je dogurao do ‘stručnjaka za međunarodno pravo’. Ja bih recimo svakom onom ko u četrdesetoj ili pedesetoj godini života diplomira postavio sasvim jednostavna a logična pitanja. Koliko imaš jarana iz školskih klupa i da li ih poznaješ, koliko si proveo u studentskoj menzi a koliko nad knjigom te gdje si bio do starosti kad se zna da se studira u mladosti.
U Bosni su ovakva pitanja nepristojna, Atajić je svoju diplomu ‘zaradio’ negdje na nekom od ‘prestižnih internacionalnih’ fakulteta tipa Jezerski ili Bos. Otoka, ili u Travniku, svejedno, sada još i međunarodno pravo ‘taslači’ do detalja.

Kako? Pa tajanstveno. Sa istim ‘stranim stručnjacima’ sa kojima je reviziju protiv Srbije ‘gradio’ Bakir Izetbegović ali sada ‘bez Bakira’ (Francis Boylea i Geoffrey Nice).
On će ove presude Muradifa Pajta ratificirati’ ali ‘biće teško’ što znači unaprijed zna da je to nemoguća misija. Ali misija koja je aktualna u BiH uvijek sada posebno. Možda će neki od advokata koji rade u njegovim silnim kancelarijama to i pokušati odraditi ali Atajić je taj koji je ‘stručnjak’. Ako Republika Srpska nema lovu a zna se da nema, ‘može i zamjena za teritorije’. Uzet ćemo Republiku Srpsku. Kao Francuska što je, kao Italija, kao Canada…

Žalosno i smiješno. Ne zbog toga što je Republika Srpska ‘trajna kategorija’ kako tvrdi Dodik i što je želja Bošnjaka da ‘preko guzova’ promijene Dayton, već zbog činjenice da se ovdje pokazuje najelementarije nepoznavanje prava i međunarodnog privatnog i javnog a Boga mi i onog kod kuće. Od “najeminentnijih strucnjaka prava”.
Mrak države BiH. Neko je tamo davno ugasio svjetlo i još nam nije pojasnio odakle Muradifu Pajtu nadimak ‘Mrak’. Valjda će nam to sada pojasniti advokat i odvjetnik Atajić.

photo : gore-Alija Izetbegović i advokat iz Bužima Ramo Atajić, ispod-Muradif Pajt zv. Mrak, arhiv