Islamska Zajednica juriša na kockarnice u BiH kao jednom od većih poroka (harama), ali joj zato nisu mrske donacije kockara, silovatelja, korumpiranih kriminalaca i sumnjivih biznismena.
Ovih dana je aktualna hutba (govor) protiv kocke i kockanja u BiH koji se po direktivi vrha Islamske Zajednice BiH čita u svim bh džamijama i u dijaspori i sa tim se otpočinje sa ‘ucrtanim planom’ borbe ove institucije protiv pošasti, što znači da je ovo tek medijski početak jednog čitavog projekta koji se s vremena na vrijeme mogao naslutiti u sličnim najavama sa minbere od 2012. godine.
Upravo sada, ovakav medijski nastup je karakterističan jer predstavlja svojevrstan pritisak na hrvatske političare u BiH u predstojećim pregovorima sa SDA oko formiranja vlasti, budući da je javna tajna da ‘hrvatski predstavnici’ odnosno HDZ drži većinu, skoro sve kockarnice i kladionice u svojim rukama a usljed nepostojanja zakonskih normativa o naplati poreza u igrama i kockama, naplata poreza ne ide u kasu države BiH već vlasnicima i državi Hrvatskoj što SDA hoće da promijeni. Zna se, također je javna tajna, da Islamska zajednica BiH i SDA ništa ne rade bez prethodnog dogovora i saglasnosti kada su u pitanju izmjene zakona, SDA insistira da se ovaj dio društva uredi po njenom modelu, da se oporezuju svi dobici, HDZ ima svoj način koji koristi godinama i ne uplaćuje državi porez.
Pravno posmatrano nema ništa sporno u ovakvoj inicijativi Islamske Zajednice BiH budući da smo država na prvom mjestu po broju kockarnica i kladionica, budući da je kocka zaista veliki porok i propast, te da su prihodi od kocke godišnje veći od budžeta Federacije ili recimo Kantona Sarajevo i da je sve više djece i omladine u ovim firmama koje niču na svakom semaforu, međutim moralno gledajući, Islamskoj zajednici se ima mnogo toga prigovoriti.
Hajde da ne sitničarimo pa da ne kažemo kako je to stvar za državne a ne vjerske organe, međutim mora se, jer to dvoje, država i vjera u BiH ne ide drugačije nego spojeno i sastavljeno.
Jer, eto, nedavno, ljetos su u Sarajevu donijeli propis na zahtjev Islamske Zajednice BiH da kockarnice i kladionice moraju biti udaljene od džamije i škole najmanje 1 km, pa se ispostavilo da se propis ne može ni primjeniti, morale bi se rušiti mnoge džamije i škole jer kockarnice i kladionice su posvuda gdje se okreneš.
No, idemo na ove najnovije ‘hutbe’ sa kojih poručuju da je kocka pošast, izvor svađa i netrpeljivosti, uzrok razdora u porodici, uzrok kriminala, gubitak imovine i svega ostalog što ne valja.
Tačno tako, uz silna citiranja Svete Knjige kako je bolje novac namijenjen kocki dati nekom u ‘sadaku’, ili se posvetiti učenju u džamiji ili kod kuće, precizira se kako se zapravo kockanjem ‘finasira Herceg-Bosna i Hrvatska’, što nas opet pored označavanja kako se radi o ‘šejtanskom poslu’ (đavoljoj raboti) sve polako uvrće na politiku. Jer, Lutrija BiH je također eklantan primjer klađenja i kocke ali pare ‘ne idu u Hrvatsku’ već liježu na račun države BiH ali se to ne precizira ‘hutbom’ kao kod kladionica u Hercegovini.
Svako ‘haram’ davanje i uzimanje je po islamu zabranjeno, tvrde autori ove govorancije, svako klađenje također ili podsticanje na opkladu, i ništa što nije ‘halal’ odnosno dopušteno nije prihvatljivo, kaže se u ovoj ofanzivi vjerskog klera i pri tom se citiraju silni hadisi (tumačenja Kur’ana), međutim, puno je primjera iz prakse da zagovornici ukidanja kocke nisu baš iskreni u svojim namjerama do kraja.
Povoda i razloga za ovakvu tvrdnju ima podosta jer je nemali broj primjera kada je Islamska Zajednica uzimala novac od osoba ili firmi koje su što tajno a što više javno označene kao osobe koje su novac stekle prevarom, ratnim profitom, nemoralom, kockom ili drogom, iako prateći i tumačeći i ‘hadise’ i objave Islamske Zajednice takve donacije ne bi smjele biti ni u mislima kod njih a kamo li u njihovoj sehari.
Da ne idemo daleko, primjer izgradnje Upravne Zgrade Rijaseta na Kovačima, taj ‘Skadar na Kovačima’ koji se gradi još od 2008. godine kada je položen kamen temeljac sa lopatom ondašnjeg Resia ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića, pravi je primjer ‘šejtanskog posla’ o kojem govori IZ.
Najveći donator od poznatijih biznismena u BiH je Fahrudin Radončić koji je samo u jednom ‘turnusu’ iskeširao 800.000 KMa, uz obećanje da će dati ukupno 2 miliona, a svi znamo, Cerić je to znao i zna ponajbolje da Radončićeva ‘merhamet donacija’ nije ništa drugo nego školski primjer ‘šejtanskog posla’, pa ipak su se svakodnevno susretali na ‘kahvama’ i hvalili dobročinstvo. Kada je 2010. ubijen Gadaffi (koji je obećao dati 5 miliona dolara da se objekat završi ali da mora nositi njegovo ime), i koji je davao i prije toga, sve je stalo, sada se užurbano radi na dovršetku ovog objekta, uz refinansiranje do 10 miliona KMa.
Radončić nema kladionicu ili kockarnicu ali svejedno, sa moralne tačke gledišta o čemu najviše govore ‘hutbe’ Reisata, njegove donacije su za Islamsku Zajednicu više nego ‘šejtanske’. Zna se da mu je lovu za pokretanje biznisa dao Alija Izetbegović i SDA, zna se da je na kraju sve navodno ‘otkupila’ njegova bivša supruga frizerka a on i dalje na vrhu Tornja i ‘Avaza’. Međutim, pusti ‘šejtane’ ko bi odbio takvu i toliku paru. I ostali bh ‘biznismeni’ koji su poduprli Cerića i njegove ‘Dvore na Kovačima’ također nisu posjedovali kladionice ali su ili korupcionaši ili ratni profiteri, mnogi i osuđivani, pa su stoga njihove donacije u Islamskoj Zajednici ruglo i teret oko vrata moralu i moralisanju isto kao i kockarski nemoral i porok. A ipak su ‘ukabuljene’, hoću reći priznate i kod Resia i kod Boga.
Nihad Imamović, recimo, suvlasnik ASA Grupacije poznat po aferama, zadnja je bila ona sa Razvojnom Bankom i kupovinom imovine Agrokomerca kad je ‘licitirao’ pa ‘odustao’, ili Edin Arslanagić, sada bivši direktor ‘Bosnalijeka’ optužen za milionske iznose zloupotrebe i pljačke, još ne osuđen, pa Selver Oruč i firma ‘Robot’ koja je procvjetala ratnim biznisom kroz sarajevski ‘tunel spasa’, Redžo Bekto ili Nedim Čaušević, Muhamed Granov ili Nijaz Orman ….
Mala je razlika između moralnog i nemoralnog kad je lova u pitanju.
Tako je sandžaklija sa adresomu Tuzli, Tasim Kučević, donacijom za gradnju džamije riješio sve svoje probleme pred Bogom uz zahvalnicu Islamske Zajednice BiH. Ovaj siledžija i kriminalac je 2010. osuđen na 14 godina zatvora zbog orgnaizovane prostitucije, trgovine ljudima, pranja novca i nasilja nad ženom u sudnici, a dobio je ‘zahvalnicu’ Islamske Zajednice jer je ‘donirao građevinski materijal za džamiju u Donjim Petrovicama te za mesdžid u mjestu Demirovići’.
‘Ima sud neka odgovara ako je kriv’, on je inače dobar čovjek i dobrotvor, kažu za njega. Naravno da je dobar, davao je i za crkvu, kad već čovjek ima odakle, a koliko je moralno, nećemo o tome, nije vakat.
Dobar čovjek je i svima nama poznati Naser Keljmendi, Albanac sa adresom i u Sarajevu, poznat po drogi, optužnicama za ubistva ili po kafićimima i tučama, i po vezi sa Radončićem, jer i on je dao a Islamska Zajednica primila (‘Allah da ga nagradi’) donaciju od 100.000 KMa za džamiju u Plandištu na Ilidži. Tu je kupio dvije kuće, gradnjom džamije je rukovodio poznati ‘hutbaš’ i ‘gazija’ Nezim Halilović Muderris, direktor ureda za hadž.
‘Mi smo dali zahvalnicu firmi koja je izvodila radove, od Keljmendija nismo ništa tražili’, pojasnili su svoju brigu o moralu i ‘šejtenima’ odgovorni iz Islamske Zajednice BiH i ujedno naglasili kako oni ne mogu jer nema načina da se utvrdi porijeklo novca donatora. Oni dakle, nisu čak ni čitali novine niti su gledali televiziju, Keljmendi je svaki dan u crnim hronikama.
Bogovi ne čitaju novine, njima to nije potrebno a nije ni narodu.
Na isti i sličan način se ‘tretiraju’ i donacije Islamskoj Zajednici u dijaspori. Ko uopšte smije i posumnjati u ‘dobročinitelje’ darežljivog srca i ruku čime se pune džamijski bankovni računi, kada se najveći prevaranti i lopine učas čekom operu i kod naroda i pred Bogom. ‘Ne blatite poštene vjernike i dobre ljude, neće vam biti oprošteno’.
Kockarnice i svaki oblik klađenja, izvlačenja brojeva i pobjednika po šerijatu je strogo zabranjeno. Tako kažu i ove najnovije ‘hutbe’. Bilo da se radi o loto lutriji ili konjskim utrkama. Ali, ako se organizuje ‘bingo’ u džamiji da se izvuče sretni odlazak na hadž, kao što je to učinila aprila 2017. godine jedna grupa ‘humanitaraca’ iz Zenice na čelu sa Aldinom Kajmakovićem, onda to svakako nema nikakve veze sa ‘šejtanima’ i sa izvlačenjem ‘sretnog dobitnika’.
Moral i nemoral su osobine naše duše i to je teško pojasniti i dokazati. Osim preko ‘hutbi’. A ima još zgodniji način. Neka se vlasnici kockarnica i kladionica odreknu malo od svoje dobiti i neka ubace šta u ‘merhamet’ pa će te vidjeti kako drugačije izgledaju ‘hadisi’ u praksi.
Ili, neka bar pristanu da plaćaju državi porez, SDA ne traži ništa nemoralno.
photo : Radončić Fahrudin (prvi s lijeva) i Cerić ef. Mustafa desno sa grupom donatora za Upravnu zgradu Rijaseta, na Tornju 2010, arhiv
