Da nije možda nastupio ‘kijametski’ (sudnji) dan a mi ne znamo?
Znam da nije fino reći, ali brate ništa ne valja. Ni u životu ni u državi. Ne zna čovjek kako da se snađe i nosi sa tim.
Dobro, nije da baš sve ne valja, ali malo je lijepog i pametnog, skoro bezvrijedno pomena. Što bi fino rekao Ivo Andrić, “dođu tako ponekad vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati”.
Da li su to baš ta vremena došla? Sustigla nas, pretekla?
Ili je možda nastupio ‘kijametski’ (sudnji) dan a mi obamrli u svojim glupostima ni ne primjećujemo da je kraj svijeta, da smo gotovi?
Jedno je sigurno, ‘sve je pošlo naopačke’, kako je to fino rekla još jedna mudra pjesnička glava, Dušan Radović u istoimenoj pjesmi za djecu. Dodao bih : i za odrasle.
“Sve je pošlo naopačke, za vrapce i mačke, kad je jesen okačila svoje žute značke … Sve je pošlo strmoglavce za ptice i cveće, kad je sunce odustalo na krov da nam sleće. Kao da je žuto, ljuto,
kao da nas neće!”
Nema odavno ni Radovića ni Andrića, u eri u kojoj živimo, pametni su samo ‘pametni’ telefoni i pokvareni i imaginarni svijet koji nam se sa njima nudi. I kojeg živimo, ili bar mislimo da nismo umrli.
– Bratstvo i jedinstvo se sada zove suživot. Znači, ne živiš sa nekim koga voliš i poštuješ već živiš pored
nekog koga ‘očima ne možeš smisliti’.
– Kurve su se nekada zvale kurvama, danas ih zovemo starletama.
– Pederi su bili pederi ako su muškarci, žene smo zvali lezbijke /ili lezbejke. Tu vrstu uživanja demokratije
i slobode zakoni su kažnjavali. Danas u (pro)cvatu demokratije to je najpopularnija ljudska sorta bez koje
ne možeš ni na jedan kontinent, zovu se jednim imenom – ‘gay’ iliti homoseksualci, i za razliku od svih drugih
ljudskih vrsta imaju svoje parade pokazivanja, ‘parade ponosa’.
– Kriminalci u nekadašnja zaostala doba bili su jedsnostavno – kriminalci. Danas, takvu vrstu ljudi obično
zovemo ‘kontroverzni biznismeni’.
– Laž se oduvijek zvala laž, danas je uvriježeno definisanje lažova ‘snalažljivost’. Naročito u politici, za
nekog ko najviše laže, kaže se ‘vidi ga što je snalažljiv’.
– Demokratija je nekad označavala oblik vladavine u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili
indirektno većina njenih građana kroz poštene izbore. Danas, manjina i to izuzetno mala manjina donosi
sve odluke u ime države i većine ali kroz ukradene izbore.
– U zvaničnim vijestima, nekad se i to obavezno, ime kriminalca navodilo punim imenom i prezimenom,
danas se samo navode njegovi inicijali, ime žrtve boldiranim slovima. Znači, kriminalac je zaštićen, žrtva
nije.
– Nekada se u službenim listovima i u vijestima objavljivalo kakvi se krediti uzimaju na teret države i
koliko je država zadužena te za što će se zaduženje iskoristiti, danas se to objavljuje ovako ‘dobili smo
300 miliona..’ a gdje će se iskoristiti to zna samo država koja je ‘dobila’ lovu. Oni koji će to vraćati
nemaju pojma.
– Nekada su se na rukovodeća mjesta i na funkcije birali kvalifikovani i podobni, danas samo odani.
Podobnost je zamijenjena poslušnošću.
– Nekada se prepričavala mudra izreka milionera da je ‘samo prvi milion sumnjivo stečen’ i da tu zaradu
mora dobro ‘pokriti’ dokazima, danas milionere niko ne goni niti ispituje. Milijarderi su sada u modi.
– Nekada su Tužioci bili obavezni da provjeravaju svaku radnju koja bi mogla otkriti postojanje krivičnog
djela ili osnova sumnji, uključujući i glasine, trač ili prepričavanja, danas Tužioci čekaju napisanu i
dokumentovanu krivičnu prijavu. I opet ne postupaju po njoj.
– Nekada su muslimani išli na hadž u Meccu tek kad poštenim radom sakupe dovoljno novca, po povratku
bili su priznati i poštovani članovi svoje zajednice. Danas ovu muslimansku dužnost obavljaju ‘preko
veze’, preko spiskova uz plaćeni put, za drugoga, za dušu, pred dušu, po desetak puta, novcem sumnjivog
prijekla, radi prestiža i položaja, uz pomoć nagradnih igara, radi dokazivanja svoje vjere, čisto onako iz
obijesti jer imaju love, kad se vrate, niko ih ‘ne ferma’ ni zašto kao ni maturante sa srednjoškolske
ekskurzije ali oni i dalje misle i bezobrazno tvrde da su ‘prave hadžije’.
– Nekada su poslije lošeg izvještaja direktora poduzeća ili načelnika opština padale funkcije ako se
izvještaji o radu ne prihvate, danas se izvještaji uopšte ne prihvataju već se ‘primaju k znanju’ ili ‘ne
primaju’. Znači, ‘primili smo k znanju da ništa ne valja ali ti ostaješ, ti valjaš’.
– Nekada se šund ili kič u proizvodnji, medijima ili umjetnosti kažnjavao troduplim porezima, pa ‘ko voli
nek izvoli’, danas toga nema. Šund se sada naziva umjetnošću. Da se budale čude, kad ne razumiju.
– Nekada se znalo da je porez na skupa auta, jahte i avione daleko veći od poreza na kruh ili hranu, pa i
knjige, danas se svi oporezuju jednako. Čak, ima slučajeva da je veći porez na ishranu nego na bogate
užitke.
– Nekada su kriminalci bili pod istragama i zatvorima, danas je došlo drugačije vrijeme. Sve je više tužioca
i sudija pod istragom nego počinilaca teškog kriminala.
– Nekada su vijesti iz politike bile u dnevniku od pola osam odprilike negdje u sredini, izuzev vijesti o
Josipu Brozu, danas političke face zagađuju cjelokupnu minutažu, osim njih ništa drugo se neda na tv
vidjeti.
– Nekada su za jednog penzionera ‘radila’ tri ili četiri radnika, danas nema radnika pa za jednog penzionera
‘rilja’ samo jedan radnik, kakve su prilike i taj jedan će nestati.
– Nekada je ‘društvena imovina’ bila državna, od svih građana, svačija, danas je ničija ili je privatna i lična.
– Nekada je postojao propis ‘imaš kuću vrati stan’, danas : imaš tri kuće, evo ti još tri stana.
– Nekada si mogao svoje dijete pustiti da se cijeli dan i noć igra ispred zgrade ili kuće, danas ti dijete nije
sigurno ni u tvom dnevnom boravku. Nekada nije uopšte bilo pedofila, rijetki slučajevi su bili prava
medijska senzacija i poslastica za sudije, danas nema toliko djece kolike su njihove bolesne potrebe.
– Nekada su učitelji bili samo to, učitelji, danas su većinom vjeroučitelji.
– Nekada smo sa jednim pasošem putovali čitavim svijetom bez viza, danas kad imamo tri, četiri ili pet, ne
možemo mrdnuti iz svoje avlije. Počesto ni sa vizom.
– Nekada su fašisti bili fašisti, znalo se kako se sa njima postupa. Danas, oni znaju kako se sa nama
postupa.
– Nekad je vjera i ljubav prema Jednom Bogu bila u srcu i duši, danas je to postao naš matični
identifikacioni troznamenkasti broj. Znak prepoznavanja. Kako, ako je Bog samo jedan, imamo najmanje
Tri Boga, sveznajuća religija nije još dala obrazloženje.
– Nekada smo za samo par mjeseci mekteba u godini postajali moralniji i duševniji više nego što smo sada,
kad imamo toliko džamija, Islamskih Centara, Medresa i tekija. Sada … opet nema pojašnjenja.
– Nekada je religija bila odvojena od države, danas su religija i država sijamski blizanci.
– Nekada smo svojoj djeci za uspjeh u školi ili rođendan poklanjali nove farmerice ili nove čizme, danas im
poklanjamo ‘pametne telefone’, kola, velike grudi, po želji i veliku guzu.
– Nekada smo na prve zvuke naše himne stajali mirno i sa punim plućima pjevali do besvijesti, danas
nemamo ni himnu a ni glas nas baš najbolje ne služi.
– Nekada smo bili poprilično sretni i živjeli život, danas smo poprilično mrtvi iako živimo.
****
Sunce je baš ‘odustalo na krov da nam sleće’. Kao da je žuto, ljuto, kao da nas neće!”
photo : ilustracija, arhiv
