NAČELNIK HORVAT ‘ŠEHIDI’ A DUNJA ABDIĆ ‘RONI SUZE’ : August u Vel. Kladuši – Opštinari Velike Kladuše oteli ‘Krajiški Teferič’ od dijaspore i pretvorilii ga u ljetnju šemu ringišpila za istresanje novčanika dijasporcima, svi zaboravili zašto je i zbog čega ustanovljena ova manifestacija koja još tavori ukrug po američkim gradovima svakog augusta mjeseca
* Vječita ‘trilema’ za opštinu Velika Kladuša i dobar dio Krajine ostaje i dalje enigma : jednima je august mjesec ‘oslobađanja Velike Kladuše’ i dolazak slobode, drugima je to vrijeme ‘dostojanstvenog povlačenja’, da ne kažem bježanije, kada je na desetine hiljada Krajišnika pobjeglo od ‘slobode’ Dudakovića i vlasti Sarajeva. I to ne jednom već dva puta i oba puta u augustu mjesecu. Velika Kladuša i dobar dio Cazina su bukvalno očišćeni u nezapamćenom egzodusu od strane ‘oslobodilačke vojske’ optuženog ratnog zločinca generala ArBiH ‘Dučea’, narod je završio u halama ‘Agrokomerca’ i na Turnju prvi put, drugi put u dolini blata u selo Kupljensko u Hrvatskoj.
Iako se već tri decenije uzgaja mit o ArBiH ‘koja nije nikog napala’ i koja nije ‘osvajala tuđe kuće, ulice i imovinu već branila državu i svoje ognjište’, ispostavilo se da je vojska V Korpusa taj mit davno urušila. Nisu kladuščani ili cazinjani osvanuli u Bužimu ili Bihaću već je bilo obratno. Velika Kladuša je bukvalno opljačkana, kako firme tako i narod, u ovom ratu Krajišnika poginulo je nekoliko hiljada na obje strane, na kostima ubijenih ispisano je na stotine knjiga i magistarskih i doktorskih disertacija, narod se ‘mirio’ desetak puta do sada (‘mirio’ ga čak i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić ratni zločinac i profiter ispod ahmedije, donosilac ‘fetve’ sa muftijama u Bihaću protiv ‘autonomaša’ koja nikad nije zvanično ukinuta) ali i dalje priča o augustu ostaje neispričana do kraja. Šute glavni, još živi akteri, posebno Fikret Abdić i Atif Dudković a narodu se svakog augusta ubacuje po neka ‘koska pomirenja’, da se zaboravi ovo zlo nakon kojeg je kažnjen najviše taj narod a posebno opština Velika Kladuša. Koja je i danas ‘kažnjena bojna’ među opštinama BiH.
* Rasut po čitavom ‘dunjaluku’ narod Krajine u Americi, pojedinci u dijaspori, došli su na odličnu ideju osnivanja i održavanja ‘Krajiških Teferiča’, kako bi se podsjetili na svoju zlu sudbinu, na poginule i invalide te kako bi bar jedan dan u godini augusta mjeseca imali osjećaj i vezu sa domovinom. Ne zna se tačno, jer po običaju kod nas se ništa ne zna, da li je to bila ideja Izeta Dizdarevića, poznatijeg po nadimku ‘Aga od Čikaga’ i njegove udruge ‘Stari Grad’ ili ju je osmislio nekadašnji urednik i vlasnik radia u Chicago IL ‘San’ Amir Dizdarević, no ideja je zaživjela prvim ‘Krajiškim Teferičem’ 1997. godine. Od tada, pa i danas Teferiči ‘idu ukrug’ iz grada u grad po državama Amerike.
Bile su to prave manifestacije susreta, emocija, sjećanja na egzodus Krajišnika, skupljali su se novci za invalide, održavale folklorne večeri i prezentacije biznisa, organizirali sportski turniri. Ljudi su putovali stotinama milja da dođu i da se susreću, dolazili su čak i vlastodršci iz političkih partija na ove skupove. Sve dok nisu umjesto na sjećanja na mjesec august, ove manifestacije zbog poznate ‘naše nenadjebivosti’ prerasle u svađe, zbog čega se osim toga ko će biti organizator i namlatiti šta love donacijama, ulaznicama i pjevaljkama i ‘pjevcima’, zaboravio glavni cilj osnivanja Teferiča. Došli smo tako u fazu da imamo po dva ‘Krajiška Teferiča’ u istom danu u istom gradu, što je uzrokovalo padom posjećenosti dijasporaca.
To bi se nekako i prevazišlo da se u Teferiče nije upetljala vlast Velike Kladuše. Vidjevši veliku zainteresiranost ljudi, tadašnja DNZ stranka Fikreta Abdića predvođena načelnikom Admilom Mulalićem 2003. faktički preotima ‘Krajiški Teferič’ odlukom organizovanja paralelne manifestacije u augustu mjesecu u Velikoj Kladuši. Ta opštinska manifestacija će kasnije prerasti u ‘Kladuško ljeto’, klasični seoski vašarski preskupi drmež koji traje do današnjih dana. Cilj je bio jasan : privući što više dijaspore ljeti i istresti im džepove, ne gledajući koliko to šteti ovoj manifestaciji u Americi. Od tada pa i danas, niko se više ne sjeća egzodusa niti našeg belaja, sve se svelo na drmež, konjske utrke, lokalne i one druge preskupe pjevače, sofre i tancanje folklora, dobili smo poznatu narodnu veselicu, zabavu i namicanje para. U Americi poslije toga ‘Krajiški Teferiči’ bukvalno tavore, ljudi se više odlučuju putovati u zavičaj, malo ko zna više i gdje se održavaju i kako završavaju. Navodno je prošle godine bio u gradu Vaterloo država Iowa, ove godine bi trebao biti u St.Louisu, država Missouri. Ili tamo gdje odluče ‘viđene kafandžije’ koje su spremne još uložiti u ovaj biznis od patriotizma.
* Prethodna familijarna vlast Fikreta Abdića u Vel. Kladuši je sjećanje na tragediju naroda uz ‘Krajiške Teferiče’ običavala potvrditi Šabanom Šaulićem i pjesmuljkom ‘Ne ruši se gnijezdo lako, dok je Babo živ’ (a vidjeli smo da se srušilo) uz masnu lovu, pa uz Miloša Bojanića, Viki Miljković, čak i babu Hanku Paldum, novosklepani načelnik Boris Horvat poznatiji kao ‘Boro trista (mu) lonci’ je otišao korak dalje. Eno ga u haremu centralne džamije u Vel. Kladuši ‘šehidi’ sa kolegama SDA iz opštinske vlasti, čime nas podsjeća na august i egzodus. I neka ga, ne treba ni njih zaboraviti, međutim da li je baš ‘Krajiško ljeto’ bivši ‘Krajiški Teferič’ pravi momenat i pravo vrijeme za ovakvo sjećanje? Obzirom na cilj i srž ustanovljenja manifestacije? Prije toga je tobože održao ‘okrugli stol’ sa dijasporom, koji je ispao isti kao i svi raniji okrugli ‘na ćoše’ stolovi. Još malo prije nego će postati načelnikom, ‘sjećao se dijaspore’ sa familijom Abdić po Rijeci ugrađujući svoju plastičnu stolariju po gradilištima Abdićeve firme izbjeglica ‘Finaba’ iz svoje firme ‘Miral’. I fotkajući se sa porodicom Abdića koje će čim je zasjeo u stolicu načelnika prepoznati kao ratne zločince. Uz jarana iz firme ‘BK Kendić’ Horvatu je ovdje u haremu još falio onaj vehabija i prevarant ‘antiDaytonac’ Nihad Aličković, SDA i Reisov ‘predavač’ po džematima, sa kojim se načelnik slikao po Jablanici s početka mandata.
Dok je kćerka Fikreta Abdića – Dunja Pleho, kao i svaka opozicija koja ispuši u vlasti i glasovima, udarila ‘roniti suze’ za narodom Krajine koji je po dijaspori. Nije plakala dok je ona bila šefica vašarske parade godinama, sad nariče kako ‘Krajiško ljeto’ bez nje ništa ne valja. Kako ‘ovo nije samo zabava’. Kako ‘ovo je priča o narodu koji je prognan, ali nikad nije zaboravio ko je, odakle je i šta znači biti Krajišnik!’. Kako se ‘na tim manifestacijama svake godine okupljaju unesrećeni ali i potomci onih koji su morali otići u Ameriku, Kanadu, Europu, a mi danas čuvamo tradiciju, emociju i dostojanstvo onih koji su udarili temelje Krajiškog teferiča. To je naš način sjećanja na progon, ubistva, zlostavljanja i pljačku domova…’
Narod bi rekao – ‘čuvaš govno’. Govor za povraćanje, kao i šehidska molitva Horvata u haremu džamije. Dunja Abdić Pleho kao i njena sva porodica nisu osjetili ni mrvu govana Batnoge ili blata Kupljenskog, osim samo kad je trebalo doći i uslikati sa sa narodom. Nije nikad u Kladuši na ovim Teferičima prije Horvata progovorila o ‘osnivačima Teferiča’ niti se sjetila progona i ubistava. Ili bar u te dane otišla na groblje u mjestu Zagrad. Umjesto njenih lisičjih suza preporučujem joj da pročita odličnu, između mnogih ostalih, knjigu Rame Hirkića ‘Egzodus naroda Zapadne Bosne’ izdatu još 1995. godine, biće joj lakše.
Ovako, može da cmizdri koliko hoće, njenim suzama niko ne vjeruje. I šta uopšte godinama radi u Velikoj Kladuši? Neka ide u svoje skupe dvore u Opatiji, neka ne doliva soli na stare rane.
Kad već ne zna razliku između soli i bibera.
photo : načelnik Velike Kladuše u haremu gradske džamije odaje počast šehidima, august 2025, arhiv
