Ko to kaže da Bosna nema sinova za rat, ko to kaže ko to laže?

 

Ima, ima. I opet će ih čim im se ukaže prilika pretvoriti u gazije, šehide, bojovnike ili borce. Važno je samo da prvi ne počneš, bitno je da budeš drugi ili treći.

 

Slušam, gledam i čitam Izetbegovića Mlađeg kako odviše poznatim vokabularom priziva Evropu, ali sve sa primjesama rata i pucanja. Ne da ni pedlja ‘svoje’ zemlje, ne da ‘svoj’ narod i ‘svoju ‘ vjeru. Kao ćaća mu Alija nekad. Sav se izobličio i zapjenio od ‘odbrane i zaštite’ dok gubi pozicije i u stranci SDA i u međunarodnim krugovima i međunarodnoj politici. O partnerima u vlasti ne vrijedi ni slova potrošiti, osim protivnika Milorada Dodika iz ‘stare’ SDS Karadžićeve partije, preko kojih urušava carstvo u Republici Srpskoj, malo je ikoga da je spreman osim za dobrobit fotelje ući sa njim u zagrljaj.

Konačno nečeg dobroga u ove predizborne dane, bar smo upoznali onog pravog Bakira. Koji i stasom i glasom sve više podsjeća na nekadašnjeg Dodika, na sadašnjeg Čovića. Kao što znamo, i oni nedaju ‘svoj’ narod, ‘svoju’ zemlju. Mobilišu, prijete, razrađuju metode ‘odbrane’, a niko ih ne osvaja niti napada.

Barabe. Obične milionerske mafijaške pljačkaške njuške koje su uzjahale i narod i zemlju već četvrt vijeka i s lakoćom koja ubija, zazivaju svoj jedini opstanak u vlasti predskazujući rat ‘kojeg neće biti’. Ispod prozora Evrope i ‘ostatka’ međunarodne zajednice, koja se kao i u prošlom bh ratu, ponaša ‘zabrinuto’ ali ih tetoši i češka im onu dičnu mušku stvar. Sve u rukavicama, kao Niski Predstavnik za BiH drug i jaran Inzcko, uz odveć poznate izjave kako ne trebamo da se plašimo jer da rata neće biti. De ja vu!

Evo, upoznali smo osim Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, Dodika znamo odlično, i sada kad su (da li su) sve karte na sonu, možemo komotno reći da nema Milorada, ništa ne bi ni znali. Čovjek nam dvije decenije sve priča šta se dešava i šta će se desiti a mi ga pljuckamo. Tako nakon dvije i više decenija može se bez bojazni reći kako je sve osim ratne smrti bila farsa, kako imamo nakaradnu i nemoguću državu koju je međunarodna zajednica aminovala u kojoj familije ratnih profitera i stranačkih baraba pljačkaju i ubijaju svoje građane, svoju zemlju, zemlju u kojoj je vjera (religija) preuzela poluge državnosti, zemlju bezakonja iz koje bježi i staro i mlado a teritorij se rasprodaje, u kojoj plaćaš ogroman porez a od države ne dobivaš ništa i u kojoj su generacije odgojene da mrze, zemlju koja nikad nije bila Jedinstvena ni cjelovita niti ima izgleda da se na ovakav dosadašnji način i sa ovakvim vođama ‘sastavi’.

I, treba i to reći, zemlju mentalno sumnjivo obojenih stanovnika koji već četvrt vijeka u svemu tome mazohistički učestvuju, čak i uživaju, birajući na izborima svake dvije godine svoje dželate i ubice.

Odviše pored toga zvuči otrcana u plaćenim medijima fraza kako ‘nema sinova za rat’, kad se i golim okom vidi da ih itekako ima. Ni u onom bh ratu planeri ratne tragedije nisu žrtvovali svoje već tuđe sinove, tako je u svakom ratu. Sirotinja je davala uvijek sinove, bogataši su davali volove. Sirotinja je ujedno i glavna logistika volova. A nje na sve strane i previše. Budimo realni, ne postoji nijedan razuman razlog da, bez obzira na stavove i izjave ‘međunarodne zajednice’, ambasadore i sve druge i brojne međunarodne u BiH prisutne organizacije, narod ne vidi šta mu se dešava i da i pored toga ne želi stvari mijenjati. To postoji jedino u bh alogičkom nadmudrivanju, nigdje više.

Pa kad je već tako, kako se može tvrditi da ‘za rat nema bh sinova’, kad ih ima koliko hoćeš. Na svim stranama. Po kafićima, po džamijama, crkvama, po školama i fakultetima. U dijaspori, na internetu, u državnim firmama i milionskim udruženjima i ‘nevladinim organizacijama’.

To su potomci istih onih što su im očevi i djedovi ginuli za svoju zemlju ne znajući da ginu za zemlju baraba i mafijaša, odgajani preko dvadeset godina kako nema zajedničkog života ni opstanka, uljuljkani lažnom slikom o ugroženosti, farsom o jedinstvenoj državi od koje nisu nikad upoznali ni centimetar više od ‘svoje’ trećine i uspavani sadakom i milošću gospodara njihovih života i smrti.

Koji žive od datuma do datuma, od izbora do izbora i od nafake današnjice, čekajući na zvuke ratnih truba, ne laprdaju naše barabe ‘ u prazno’.
Narod je najveća sila na Kugli Zemaljskoj, sve priče o strahu, nemoći i neznanju padaju u vodu pred svenarodnom silom. No, nje nema, istopila se u moći tri do pet osionih i kabadahijskih familija koje odlično znaju kuda i kada će gurnuti i državu i njene sinove. Zato, umjesto o narodu, haj’mo o sinovima.

 

***INTRFILE

Bilo bi dobro preupitati Milorada Dodika ‘đe je zapelo’ između Bakira i Čovića, ali eto, umjesto toga, vrijedi podcrtati zašto se suši bošnjačko ‘cvijeće’ u hrvatskoj vazni. Zašto smo za referendum ‘imali’ Hrvate a sad nam ne valjaju, zašto nam je Haaški uznik prije Haaga predstavljao Bosnu i Hercegovinu (Prlić) a kasnije postao ‘udruženi zločinac’, zašto dvije i pol decenije Herceg-Bosna postoji i de iure i de facto i pored Repblike Srpske mi i dalje strastveno vjerujemo u 100 % BiH i živimo kao da Herceg-Bosne nema a kao da će Republika Srpska sutra nestati, zašto je Splitski sporazum o bezbjednosnoj suradnji između Tuđmana i Alije Izetbegovića funkcionalan jedino u slučaju Fikreta Abdića, dok smo recimo samo jedan slučaj, Antu Jelavića zaboravili, je li to zbog Mostara, šta mislite? Ili zbog Pelješkog mosta, ili Neuma ili Stoca, ili zakona o kocki po kojem samo u BiH Hrvati odlučuju o igrama na sreću i ne plaćaju porez državi?

Nije. Nije ni zbog čega od pobrojanog, odgovor o ‘raskidu’ između Čovića i Izetbegovića leži u njegovoj izjavi u Brisselu gdje je direktno optužio Bakira pred Evropom da pod maskom građanske, Bakir stvara šerijatsku državu, a ovaj ‘đipio’ od muke na sva zvona.

Još konkretnije, odgovor leži u ladici Dragana Čovića u Bh Predsjedništvu. Tamo je, naime, pripremljen Ugovor između države BiH i Islamske Zajednice BiH koji svoje oživljavanje čeka nekoliko godina u potpisu ‘predstavnika iz reda Hrvata’, srpski član Predsjedništva je saglasnost već dao ranije. E, tu je ‘pukla’ ljubav, sve drugo je pusta farsa, budući da je Bakiru Islamska Zajednica BiH u srcu kao država. Građanska, naravno. Šerijatsku već ima, zato ga je ovoliko Čovićevo tužakanje ‘pogodilo’.

photo : karikatura Byka magazin