Dođu vremena kad medicina ne pomaže

 

Đorđe Balašević, umjetnik i pacifista, pisac i nadasve jedan od najboljih muzičara i pjevača sa nekadašnjih naših zajedničkih prostora, snimio je 2000. godine album pod nazivom ‘Devedesete’.
U njemu je samo na njegov način opjevao devedesete, rat i bijedu politike, evo podsjetimo se kako :

‘Ma, jebite se devedesete, vas mogu jedino psovati//Za vama niko neće žaliti, niti vam stihove kovati//
Jednu ste mladost sludele//Budite sretne ako vam i strofu udele pred crkvom pravih vrednosti//Ma, jebite se devedesete i vaša priča je gotova//I da bog da se nikad ne sete svih onih protuva i skotova
kad zakon metlom zamane ili ih pusti da se međusobno tamane..’

Dvadeset godina od nastanka ovog odličnog albuma i skoro trideset godina od rata na prostorima nekadašnje Yugoslavije pokazalo se da je naš ‘Panonski Mornar’ koji je u svojim pjesmama pogađao ‘iz prve’, prognozama u tom svom albumu načisto ‘fulao’. Promašio!

Akteri bh rata, akteri ratova na ostalim područjima Yugoslavije ne da nisu ušli u knjige i stihove, nego su se preselili i u više božanske prostore, postali su Poslanici, Sveci i Bogovi, ma šta više, ne smijemo ih ni psovati. Bogovi se ne psuju. O njima se pišu knjige, za njih se otvaraju muzeji, njihova imena krase škole, dječji vrtići, ulice i studentske ustanove, njihove misli se citiraju više nego hadisi iz Kur’ana ili citati Biblije, snimaju se serije i rade cratni filmovi za djecu.

Ne, nema šase da dobri Đole omane, nešto je drugo po ‘srijedi’. Biće da su Bogovi poludili, ‘pali su na teme’, naopačke.
A kad Bogovi polude Svijet postaje ludnica. Jer, nikada od kada je Bogova i običnog puka se nije desilo da se božanstva spuste na zemlju i da se stope sa rajom, sa narodom. Kod nas se desilo.

Uvijek se znalo da su Oni gore a Mi dolje, sad se ništa ne zna.
Aliju Izetbegovića su odavno proglasili skoro svecem, nadnaravnim bićem, Radovan Karadžić iako osuđeni ratni zločinac ne silazi sa zidova i ikona, RAtko Mladić također. Po njima se imenuju ustanove, Franjo Tuđman je odavno u domenu nebeskih državnika, isto kao i Milošević, isto kao i njihovi najbliži ‘suradnici’ i ratni drugovi.
Božanstvo pored njih uživaju i njihovi nasljednici, ratni profiteri i kriminalci mafijaško partijskog kova, obolio i narod i države tog naroda.
Nema lijeka.
Ali, ne pomaže ni religija koja je u sve upetljana. I koja po predanju uvijek pomaže.
Svako ima svoga Boga i svoju vjeru a po vjeri samo je jedan Bog. Svetaca ima malo više.

Laburisti u Velikoj Kladuši su odavno Fikreta Abdića proglasili ‘svetim’ iako je dvije trećine njegovog života vezano uz zatvor. (A On je, ‘sve ono što oni nisu’, ‘on je sve ono što zna i može, oni posežu za njegovim idejama, djelima, njegovim imenom, njegovoj slavi, časti i SVETOSTI’. decembar 2018)

Alija Izetbegović osumnjičeni za ratne zločine u Haagu (samo ga je smrt spasila Haaga) ‘svijetli’ i obasjava nesmanjenom žestinom, isto se ‘dešava’ i sa Franjom Tuđmanom koji je smrću zaobišao Haag, Miloševićeva smrt je ‘prosvijetlila’ Srbiju i ‘svetost’ se prenijela na nasljednike. Svi osuđeni ratni zločinci za genocid u BiH i na Kosovu, pravi su Sveci, džaba presude i ostala državna pravosudna boranija. Zemlje nastale raspadom Yugoslavije vode neosuđeni ratni zločinci i fašisti i preosvijetljeni njihovi komandanti, ‘gazije’, junaci i heroji.

Koji opet, linearno i u skladu sa vremenom u kojem živimo, ‘proizvode’ slijedeće generacije ‘svetaca’.

Božanski, nema šta.
Bio živ ili mrtav, ništa ne mijenja na stvari. Ti si ‘svetac’, kako god da okreneš.
Tako nam je puna država ‘svetaca’. Poslanika, YOU tubeyarrabi.
Onomad, kad ono bješe, maja 2018, Bakir Izetbegović je tako ‘spisku’ bosanske-bošnjačke svetosti pridodao još jednoga, ‘brata’ Erdogana. Bogova i Svetaca nikad dosta.
 “Svakih sto godina Bog pošalje narodu čovjeka koji će mu vratiti vjeru. A kad ga pošalje onda mu i pomogne, a kad mu pomogne niko ne može da ga pobijedi”.
I dobismo ‘sveca’ Erdogana, po istom receptu po kojem je Bog poslao narodu Aliju.
Neki drugi nisu čekali sto godina. Tako poslanica svoje Partije u bh Parlamentu  Sanja Vulić proglasi Bogom svog partijskog šefa Milorada Dodika, marta 2020. Ma šta Tito, ‘on je za mene Bog’.
U božanstvenom Parlamentu tako imamo prave predstavnike, izaslanike Bogova, šta li drugo. Iako bi po svim Božjim zakonima takvi ‘bogovi’ odavno trebali biti na sasvim drugom mjestu. Van i istorije i vjere.
Za prestižnu stolicu božjeg Poslanika nije dugo čekao ni nekadašnji SDA ahbab i blago rečeno ‘siva eminencija’ SDA partije Mirsad Kukić iz Banovića, koji je nakon optužnice za kriminal izišao’ iz SDA i oformio svoju prćiju stranku PDA. Prije neki dan, predstavnica njegove partije u Parlamentu Elzina Pirić je to slikovito pojasnila ovako.

‘Samo je jednog Bog poslao s neba nama. Pogledao nas je davne ’58 i usijalo je sunce u Banovićima. Tog dana Mevla je rodila Mirsada Kukića i nijednog više”.

Šta smo još saznali osim da je 1958 sijalo sunce nad Banovićima dok se rađao kriminalac Kukić Božji Poslanik? Da mu je materi ime Mevla?
Pa dobro, kad je umro naš bošnjački Svetac Alija Izetbegović tog 23. oktobra 2003. padala je kiša, ali opet to ništa nije umanjilo njegovu svetost i svjetlost. Jer, ‘kao da je i Bog zaplakao’, bilo je zgodno tumačenje. A ona sva bi svjetla zvao mrakom da te nije ..’ svijetli i u mraku, ne gasi se. Kad je ratni zločinac Dario Kordić proglašen ‘svetim’ bilo je oblačno ali meteorološke prilike ne utiču na ‘svete’, Bog je tu umiješao prste.

Međutim, ne valja, nacijo. Čim su se Bogovi spustili među nas, neće na dobro. Ne vjerujete, pročitajte. Pa već odavno ih kopiraju naši predstavnici u vlasti i ponašaju se kao sveci i Bogovi. A mi kao ‘Božji robovi’.
U jednoj od najsiromašnijih opština, u Drvaru, potvrdu svog božanstva opet je dobio Milorad Dodik. ‘Pjesnikinja’ Mirjana Danić Papić je zapečatila božanski put Dodika, na ovaj način u knjizi ‘Čovjek istine i mira’.
‘ Ima li neko da ne zna za Tebe, i ko Tvoje ime ne spominje, ima li neko bolji od Tebe, da brani čast
svoje Domovine…’
Ima, ima Mirjana. Svojedobno je ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, efendijica i piskaralo, bivši Reis i političar proglasio svetim Harisa Silajdžića (‘Samo dragi Bog te je poslao.., hajde Harise napišu Ustav BiH...’), ali to je bilo nekad, poslije je ‘akademik’ iz Novog Pazara Harisa ‘razriješio’ božanskih poslova, izmislio je neke druge Bogove, čim su se razišli on i ‘stoposto’ Bošnjak.

Biće takvih još, ihahhaha. Mi smo u fazi kad ni medicina ne pomaže. Kad je bh vlast u Božjim rukama i u rukama svetaca, kad je božje i narodno sraslo i priraslo i kad je u BH Parlamentu i Vladi više Božjih Poslanik anego narodnih predstavnika.
Balaševiću, sorry, progriješio si totalno. ‘Njihova priča nije gotova’. Ali nije do tebe. Do Bogova je.

photo : Elzina Pirić, predstavnik PDA partije u BH Parlamentu, predizborni govor, novembar 2020, arhiv