Fantomska udruga “Bosnian Community”, kafedžije i Džamija, i to ‘gradska’.
Stara mudrost, izreka iz daleke prošlosti Cicerona (Marcus Tullius Cicero, Rimski impertor i filozof iz 50-tih godina Prije Nove Ere) kako je ‘istorija učiteljica života’, ne vrijedi za nas u dijaspori.
‘Historia est magistra vitae’, ta kurva istorija nije nas ničemu naučila, živi dokaz je dijaspora BiH.
Niti ono što smo učili u školama vrijedi, niti se primjenjuje, mi, zapravo dijaspora Amerike, smo naprosto zaboravili istoriju.
Čista jedinica.

Ne znamo ko smo i šta smo, a stalno se prsimo da znamo, zapišavamo našu istoriju kao komšijsku živicu, tvrdeći kako se držimo svoje (istorije) i permanentno živimo u oblacima.

No, fino nam gore na nabesima, šta bi drugo tražili.

Ovdje, u gradu Utica NY, na sjeveroistoku Amerike, u gradu migranata i izbjeglica (nisu svi migranti izbjeglice), odmilja nas zovu dijasporom, gdje živi preko 6,000 osoba sa prostora Ex YU, sve je podređeno kafanam i džamijama.

Tako kafenišemo i vjerujemo. Sudbina ili namjeran raspored ovdje su stacionirali nevoljnike svih vrsta. I one koji su pobjegli od srpskih osvajača i agresora, ali i one koji su ‘oslobođeni’ od sopstvene bosanske države. Ima nešto malo Srba i Hrvata ali oni su neprimjetni, i svi smo ‘Bosnians’. U dokumentima, u zvaničnim okolnostima, u ostvarenju svojih prava, penzije i socijale. U svim drugim prilikama ili si Bošnjak (Bosniaks) gazija, heroj i žrtva ili te nema, ili si Krajišnik, pežorativno ‘abdićevac’  ili ‘izdajnik’, pa čak i ‘terorista’ Bog te malov’o, kao odskora što bivše stanovnike Zapadne Bosne tretiraju kod dobivanja državljanstva.
Nema, niti je ikada osnovana nijedna udruga, asocijacija ili predstavništvo utičke dijaspore, sve se ‘vrti’ oko kafana i džamija, istorija samo kruži, ne mijenja se. Onda, kad je već tako, oko ‘ose’ kruže lokalne vlasti kao sateliti, svako traži svoju sreću i dobitak.
I svi happy, da ne može sretnije.
Grad sa 16 kafana i četiri džamije u prečniku od par kilometara nema zvaničnog predstavnika ali je uvijek u očima lokalne vlasti, pa i šire odlično predstavljen.

Prvo je to maestralno odradio Refugee Center, ustanova koja nas je primila i udomila i Bogami i rasporedila nam sudbinu, tamo su prvo stigli Bošnjaci. Ne znam kako ali mnogi su frcili iz majke Bosne čak i prije rata, Njemačka, Norveška, Holandija, niko nije zaglavio u bratskoj Turskoj, Saudi Arabia-i ili Pakistanu kojima ovdje dijele svakodnevno panagrenike i hvale. Onda su pristigli ‘autonomaši’, koje je Refudži Centar sa već uhljebljenim ‘kadrovima’ i ‘specijalistima’ ufurao po zaostalim fabrikama Utica-e, inteligenciju bukvalno natjerao da se okrene privatnom sopstvenom biznisu.

Famozna ‘Bosnian Community’ (Bosanska Zajednica) osnovana pri Refudži Centru non profit organizacija, je nakon izvjesnog vremena formalno i zakonski prestala postojati ophrvana korupcijom i kriminalom i sa namjerom da služi vjeri a ne narodu, otpočela je totalna agresija Islamske Zajednice BiH na dijasporu. Silni emisari uvezani sa bh ambasadama su izgradili i uvezali samo Bošnjake, ‘oni drugi’ su kao i u državi BiH ostali ‘na ledini’. Niti imaju stranku ni državu iza sebe. Pa ni domicilnu lokalnu vlast. Međutim, u očima lokalne vlasti, mi smo i dalje ostali svi ‘bosnian community’, što bi rekli ‘Bosanska zajednica’.

Tako onda, tako i danas, ‘Bosnian Community’ i dalje egzistira, prima ‘grantove’ od Opštine, odlazi na sastanke, predstavlja sve ‘nas’. Od nekakvog ‘gazije’ Adema Hamzića do nekakvog Tule ili Pame, mi smo ‘Bosanska Zajednica’. Tu smo.

Kafedžije i džemati su se također tu našli. ‘Bismillah biznis’ se pokazao pravim čudom od uspjeha. Vi kod mene na pivu i ćevape, po fasungu, mi kod vas u džemat. I udri i ožeži. Svi smo Bošnjaci. Svi smo Bosanci, zavisi samo gdje i kad zatreba. Vi kod mene na šišanje ja vama donaciju, vi kod mene na policu osiguranja ja vama merhamet. Ako se Bosna predstavlja na kakvim manifestacijama, eto obavezno džamije i džemata, bijele ahmedije su nezaobilazne. Ako konzul dolazi u posjetu ili je u kafani ili u džamiji, ili je na slici sa načelnikom. Ako treba šta donijeti i pokazati osim ćevapa i bureka, nema ništa drugo nego slike džamija, logo Islamske Zajednice (“pa to je simbol mira, pobogu”), kasete Mahira Burekovića i dimije. Može i obavezno i Kur’an. Drugo ništa iz Bosne nema se za pokazati. ‘How Yes now’.

Domicilna vlast je brzo skontala ovu našu istoriju. Ima glasova koliko zatreba za pobjedu, ima mjesta za nepismene i nadrogirane sinove, drugi školovani neka se sami potrude, ovdje naći dobar posao je prava lutrija.

Ako se prodaje kakva zgrada, kuća ili je u  pitanju kakva druga ‘štela’, samo nazovi ‘Bosnian Community’, džemat, i sve je riješeno. Džemat i Community su postali sinonim za dobro radno mjesto, za zaradu. Za uzvrat, imaš sliku u lokalnom listu kad zatreba, mir i suživot, samo ne talasaj.

Ako treba koji kandidat za vijećnika, za kakav opštinski odbor, tu je džamija i ‘Bosnian Community’ i eto kandidata koliko hoćeš.
Kako onda od Refudži Centra prije skoro dvadeset godina, tako i danas. Kad se proslavljaju kakvi državni praznici, opet isto. Bivši načelnik David Roefaro je uveo novu praksu, nastavio sadašnji Palmieri. Kad su izbori, eto načelnika u džamiju i kafanu, kad se treba uslikati sa osvjedočenim kriminalcem Muhamedom Šaćirbayom kojeg je lično New York držao u zatvoru dugo dugo, utički načelnik će se rado sa njim uslikati jer ‘Bosnian Communty’ njega predstavlja kao ambasadora. Bivšeg i sadašnjeg.

Nikoga nema da to načelniku prekriži i zaustavi, nema zvaničnog predstavnika BiH dijaspore. Osim ‘Bosnian Community’ iz džamije. I to ‘gradske’, moliću fino, kao da su ostale tri pune seljaka. A kao da nisu!
Svi smo Bh Zajednica. Ma da, ali u ‘žutom’.  U plavom i bijelom. Najviše u zelenom.
Zato što tako hoćemo i tako nam odgovara.
No, osim što ‘predstavljamo Bosnu’, mi kroz ‘naše predstavnike’ dajemo i podatke. A ovamo se čudimo ‘ko nas to cinkari’. Mi sami.

Ne znamo ni ko smo ni šta smo, ali znamo zašto smo ovdje. I znamo da nam je važnija mrvica sopstvenog interesa od naše istorije. A istorija je kurva, ne ponavlja se, kako što je tvrdio Ciceron, a ako se i ponavlja ima debeo i povod i razlog.

****
Davne 2009. godine, Cross Atlantic je reagovao na istupanje navodnog predstavnika ‘Bosnian Community’ a zapravo džamijskog moljca na jedno ‘izlaganje’ u Opštini kada se odlučivalo o zacrtanom zemljištu za džamiju, kada je Opština odbila dati dozvolu za parcelu u centru grada za džamiju. Kasnije je, Roefaro načelnik  kao što znamo ‘poklonio’ crkvu za džamiju ispod prozora Opštine, pa smo bili svjedoci kako se milion dolara spiskalo na bacanje krsta i odlazak u Tursku po alem i tepihe, fasadu i svašta još ponešto.

Lokalni ‘Observer Dispatch’ je objavio to reagovanje 25.06.2009, objavljujemo ga sada i ovdje ponovo. Zbog toga što se od tih ‘istorijskih dana’ u gradu Utica ništa nije promijenilo. I dalje imamo iste predstavnike a totalno neovlaštene, i dalje ‘naši’ predstavnici koji javno hvale Ameriku i vlast tajno ih proklinju i nazivaju ‘ćifutima’, žaleći za braćom Arapima na svakoj stopi Kugle i za paštetom ‘argetom’. I ne samo to, čak ih i nazivaju teroristima i ubicama, u pauzi dok prave ‘bratske večere’ i iftare sa ‘svim religijama svijeta.

Čisto iz razloga da se zna da nismo svi isti i da nismo istoriju prespavali. Tekst prenosimo na engleskom jeziku i u originalu, smatrajući da to više nije skoro ni jednom Bosancu Bošnjaku prepreka u razumijevanju.
—————————–

Guest view: One group doesn’t speak for city’s entire Bosnian population

Reaction to the article titled “Bosnian community leaders speak out against ‘horrible’ comments, petition” (Observer-Dispatch, June 25, 2009.)

We are not in this together, never were, never will be.

This article implies that we are talking about “the leaders of Bosnian community” of Utica, which is incorrect. There is no such official organization called the “Bosnian community,” nor can the individuals present at the press conference on June 24 at the City Hall indicate that they are representing all Bosnians in this town.

They could have expressed their own opinion as members of Bosnian population or as the representatives of Islamic, religious organization, a religious group they belong to. Therefore, by equating all Bosnians or the Bosnian community in this city with the representatives from a religious association is completely unproductive and wrong.

I would like to specify that these are the members of “Bosnian Islamic Association” and their representatives (president, secretary, etc.) which has a bit more than 100 members, and which are very often represented in this newspaper, always with the mayor, while there are 5,000-6,000 Bosnians living in this area. This particular association is a member of the main organization called IABNA (Islamic Association of BOSNIAKS in North America), which is under the leadership of Supreme Islamic Community from Bosnia and Herzegovina, that, by a decree assigned a religious representative to the association in Utica.

The politics of IABNA, whose main motto is “Islam without borders,” stated publicly by its president in one interview and who acknowledges specifically Bosniak, and not Bosnian or any other nationality, is not a general opinion of the majority of Bosnians who disagree with such politics.

Therefore, Mayor Roefero’s flirtation with this minor part of the Bosnian population and their religious association are not the grounds for equality and bringing communities together, but rather contributes to the direct divide of Bosnian community. And the articles regarding this association are tiring. As if there is nothing else in our town but the Islamic association on 306 Court Street and its representatives.

What about employment, education, streets which appear neglected, assistance to small businesses, cleanliness of the town and public safety? Where are the unfulfilled promises made during mayoral election?

Enough with the mosques and the endless stories about the same people. Bosnians are valuable members of this community, they are hard-working citizens, loyal to the laws of this country, but they are not the only citizens of our town. The photographs which follow these articles on Bosnians and their “representatives” are detrimental to its community and not an accurate representation of that community.

The source of the divide between the Bosnians is in fact the Methodist church converted into the mosque and given to the Bosnians (in the last year, five churches in America have been converted into mosques) where every religious holiday is marked by the display of Bosnian national flag in an attempt to equate religion with the country, which is in direct contrast with religious and civil laws. Islam has always been a part of Bosnian tradition and its present, but it certainly is not its major component, as it is always stressed at every opportunity and every place. Which includes slandering for anyone else who feels the opposite.

In the same manner, the mayor approached the employment of Bosnians in the City Hall, where he surrounded himself with the group of inappropriate and uneducated individuals who are always, with such certainty, the “representatives” of Bosnians. Instead of educated Bosnian individuals, who with the finished colleges and universities, struggle working in low-paying institutions, as well as the other educated population of Utica, the individuals who lack the moral and educational qualifications to work in the City Hall are on his payroll.

Such political moves are a slap in the face to all Bosnians, slap in the face to democracy which is quickly turning into nepotism and self-serving will, while the statements splattered across our daily paper, by and about always the same individuals, as included in this article, makes all of the readers of Observer-Dispatch fed up. If you don’t believe this, try covering something other than the Islamic association and their “leaders” and the self-proclaimed leaders of the Bosnian Community.

From this article and the by the representative from the religious association, we learned that as few years ago a Bosnian will be running for the position of a councilman. That’s fine, but why are we finding this out from the representative of “Bosnian Islamic Association?” Who gave them the right to do that? The Bosnian councilman should have the support for all Bosnians and all other citizens of Utica. The fact that this person will be running is news to most of the Bosnian community as well as to the smaller, private consultations of “Bosnian representatives’ from the City Hall. And why should they know?

The issues regarding Bosnian community have been decided by the same group of spent “specialists” who replaced their grant checks from the Refugee center with the full City Hall salaries. Also, we haven’t learned if this position will be filled via election or, as with the previous councilman, will be chosen for the position strictly by the decision of our mayor?

Therefore, lots of luck to our mayor with this message: We are not in this together. Never were, never will be. This election slogan from November 2007 is still just that — a slogan. The petition for the mayor’s resignation, regardless of its outcome, will not sadden most Bosnians in this town.

Dulaga Alibegic is editor and publisher of the Bosnian newspaper “Cross Atlantic.”

photo screen : Observer Dispatch, juni 2009, arhiv