Utica NY : utički muslimani se mogu sahranjivati (za sada) na četiri mjesta

 

Kao što smo pisali, a pisali smo, obistinilo se. ‘Bajrin džemat’ (kolokvijalno ime dobio po nekadašnjem loli i bekriji našeg grada Utica NY, a sada loli i bekriji – hadžiji Bajri Smajiću), zvanično West Bosnian Islamic Center of Utica NY INC, ‘zaokružuje’ objavljenu akciju kupovanja zemljišta za ‘naše mezarje’.

Hoću reći, u susjednom selu Marcy našeg grada, za sada nepoznat kompleks zemljišta je ‘usječen’ i čeka se odgovor domicilnih vlasti u vezi dozvole za groblje, međutim akcija sakupljanja para pokrenuta maja ove godine ne čeka. Sakupljeno je, vele, $49.000 a ostalo je još da se prikupi razlika do potrebnih $60.000, bez advokatskih troškova ovjere ugovora ili ti closing-a.

Bog te malov’o, za te pare u eriji Utica NY može se kupiti na stotine dunuma napuštene zemlje i kupiće se, makar toliko i ne trebalo za umiranje. Jer, inat džamija zaslužuje i inat groblje. A inadžija u gradu Utica NY ne fali.
I to istih onih koji su koliko jučer, dobro, prije nekoliko godina, tvrdili da imamo ‘naše mezarje’ i koji su i tamo plaćali svoj zagrobni dom. Gdje smo svi ‘đuture’ išli na sječu drveća oko kojeg smo se krvili, gdje je prvo dovučena pecara za janjce a onda sve ostalo i gdje se na naš bh morbidni način išlo u prirodu i na piknike sa pivom kad god se imalo slobodnog vremena.
Na poslednjem sijelu zvanom ‘skupština’ u Bajrinoj džamiji tvdilo se drugačije. Naime, tada je, a što je zabilježeno i na You Tube uratku, tvrdilo se da ‘mi’ imamo pravo da se u slučaju smrti ukopamo u ‘našem mezarju’ na adresi Cosby Manor Road, nešto malo bliže od Marcy Town-a, na groblju kojeg je crkva konvertovana u džamiju iliti Sakibov džemat (po predsjedniku Odbora Sakibu Duračku, inače zvanično Bosnian Islamic Center of Utica NY i opet INC) kupila po istoj piramidalnoj šemi koju sada provodi predsjednik Bajro, dok je Bajro bio ;lan tog i takvog Odbora.
‘Hoćemo naše mezarje’.
Bilo je govora da svi oni koji su dali pare za ono ‘tamo njihovo’ groblje, imaju pravo mirno počivati, bez obzira što su na blagajni ‘kod Bajre’, pominjao se i neki sporazum, nevidljiv kao i sve u vezi džemata i para, sad definitivno se vidi da Sporazuma nije nikad ni bilo i da ‘ne radi’.
I da kod Sakiba nema mjesta ‘za nas’, što je glavni okidač u ovoj akciji.

Ali, gle čuda nad čudima, i ovdje ‘kod nas’, hoću reći u mjestu Marcy, kod Bajre, ako nam i dadnu dozvolu a daće, jašta će, i što ne bi, mogu se ukopati i ‘oni drugi’, iz drugog džemata.  Jebaji ga, ko bi se sad tu snašao, no ni ne mora. Važno je da se zna gdje frcaju jabuke a gdje kruške, umirati se mora.

Nacijo, to takmičenje između ‘naših’ i ‘njihovih’ je sasvim u redu, to je baš cool, što bi se reklo po ‘naški’, međutim zaista vrijedi li to takmičenje toliko inat para u nizašta?
Evo, ko mi ne vjeruje, neka umre bez pripadnosti bilo kojem od ‘naša’ četiri džemata u prečniku od dva kilometra, garantujerm mu da ima gdje počivati. Ima ‘Brdo’, groblje prve bh džamije iz Kemble Street Utica NY, ima mezarluke kod Sakiba odnedavno umjesto ‘islamic cemetery’ nazvano ‘bosansko mezarje’ a vjerovatno i džamija Mehmedovića ima uciljano ‘svoje’ groblje, samo treba trenutak da se kupi. Postoji i ateističko groblje za kojeg sve više vlada veće interesovanje zbog ovog vjerskog biznisa prepisanog iz BiH. Sad, vidimo i kod Bajre je ‘ease’ umrijeti, uplatiš $500 dolara i sahraniće i tebe i čitavu familiju, ma koliko da vas ima. Tako piše u obavijesti o nekakvom ‘uvakufljenju’ grobnog mjesta.
Naše džamije i naši džemati zaista o nama brinu. Pravilnici, tarifnici, odluke, vazifa, muslimanski porezi, advokati, sve funkcioniše, a kada je smrt u pitanju tu su najizdašniji.

Na Brdu ili još bolje i preciznije kod Sakiba, ima toliko mjesta da se sahrani čitava Utica NY, međutim ne bi to bilo to, zna se kako ‘ferceraju’ džemati. Zato, od sad pa u buduće, ništa Brdo, nema Sakiba, svi navalite u Marcy, kod Bajre. Kad se uskupi, a uskupiće se $60.000, onda će mo uskupiti još i za trošak advokata. Kad i to bude gotovo, sakupljaćemo za uređenje ‘našeg mezarja’. Za prilazne puteve, garažu za Bajrinu mehanizaciju (za ukop, da se zna), onda će mo sakupljati za asfaltiranje dvorišta, zagrobnih zgrada, avdesthana, gusulhana i drugih kojekakvih ‘hana’ i ko zna koječega. Biće sakupljanja, mi to volimo.
Ono jeste, malo je dalje za vožnju, pa ipak nije Marcy ‘preko Svijeta’. Osim toga, ‘naše’ je ej, bolan, pa nek košta šta košta. Nema ništa ljepše od slatke smrti kad te tako izmuženog i opljačkanog provozaju na ‘tvoje’ groblje gdje ćeš u miru počivati, koliko god vožnja trajala.
Pa će mo onda kao i kod Sakiba, sve uz prepisivačinu, ići na ‘naše mezarje’, praviti piknike i žderačine, igrati fudbalice, možda i golfa, toga se Sakib još nije dosjetio.
Ako bi nam iko rekao da smo za te pare mogli imati obećanu munaru (zbilja đe je ba zapelo sa tom munarom, šta čeka Zećo Purić neimar i graditelj munara i učenik neimara Zuhdije Imamovića?) ili bar dovršenu džamiju po naručenom nacrtu a ne onako šarenu nakoso kuću sa meksičkom divanhanom umjesto porch-a i opet imali gdje da umiremo, ne bi povjerovali.

Da i ne pričam kako smo mogli za te pare kupiti zemljište za sportske terene za našu djecu da nedajemo lovu za rentanje terena i hala za naš fudbalski klub, ili čisto za šetnju i razbibrigu.
Ali, to je drugi par opanaka, u tu priču niko više ne vjeruje. Onog trena kada je iz uha nestala ratna naušnica, kad je tespih upao u kombinaciju umjesto pive i kad je rupu od minđuše zamijenila hadžijska ahmedija, svi smo postali moj na svome.
Iako znamo da nam je i dalje plaćati najmanje $600 za Bajrin bagerčić za utrpavanje, mi sretno i veselo sakupljamo lovu, jer smo happy što pare neće ići Sakibu. Ići će ‘našem čojeku’, a umirati se mora.
Tačno i perspektivno. Džematovanje je poprilično popravilo Sakiba Duračka, čak je uspio kupiti sebi stan u Republici Hrvatskoj, u Rijeci, a za Bajru se zna. Radi ‘kao Crnac’ i zato ima.
Međutim, kad ne bi bio u Odboru, tek bi se onda pričalo. Narod priča bez veze. I uvijek. Zato neka ‘gajreti’ i priča.
Uostalom, šta su to priče i ko to više sluša. Uđe na jedno a nestane na drugom uhu. A kamenja i budala nikad nije falilo. Ni inat džematlija, ni patriota.

photo : Džamija West Bosnian Islamic Center of Utica NY – projekat i stvarnost, “ni nalik”