Nije ‘sveta krava’ Franjo Šarčević profesor i novinar, kako piše Avdo Avdić, nisu ni mnogi Hrvati ili Bošnjaci prije njega koji pokušavaju izaći iz ‘podruma bošnjačkog nacionalizma’ Sarajeva, ova ‘laskava titula’ pripada Aliji Izetbegoviću i čuvarima njegovog ‘stada’, ponajprije Benjamini Karić načelnici glavnog bh Grada …
* Scenario po kojem se sve agresivniji bošnjački i vjerski nacionalizam i vehabijski talibanizam sakriven iza ‘građanštine’, ‘bosanstva’ i ‘demokratije’ ispoljava ne samo u Sarajevu gdje je zbog medijske pažnje najvidljiviji već i širom BiH na teritorijama ‘paradržave Bošnjaka’, jasan je, precizan i razrađen.
Čim se neko drzne, usudi, ‘zine’ ili javno iznese mišljenje koje nije u skladu ‘sekularne’ i ‘građanske države’ BiH, prvo stupaju na scenu državni plaćenički mediji gdje je Avdo Avdić bh čudo novinarske tragedije i prljavštine po pravilu predodređen da prvi ispali prvi metak, potom slijede ostali novinari i agencije, stranački i islamistički botovi, silne ‘nevladine udruge’-državni krpelji a onda kao baklava po pilavu dolaze na red zvanične institucije. Baš takvim redosljedom i poretkom koji se više ni ne sakriva već preferira i uvodi u modus djelovanja javnosti kao nešto sasvim normalno i demokratično.
Dakle, prvo mediji ucrtaju mete, botovi dorađuju i prijetnjama i psovkama pravo na odstrel a onda zvanične institucije zatraže da ‘ogradu’ od osobe ili organizacije kod koje je osoba uposlena ili stranke koja je javno o ovom progovorila, na kraju se ide i u parlamentarne klupe sa zahtjevom da se mišljenje, protest ili javna riječ osudi.
** I tu nema spasa, čak ne pomaže ni ‘sastanak sa Reisom’, koji se ponekad pokaže spasonosnijim i efektnijim od organa gonjenja ili ganjanja, kao u ‘slučaju’ profesorice Sabine Siljadžić. Koji po pravilu ‘oforme predmet’ ali dalje od toga ne mrdaju, napadnuti je ostavljen na milost i nemilost progonitelja. Ponekad dobiju i zvaničan savjet od policije za upamet : ne piši svašta i ne pričaj svašta i sve će biti u redu. Tim putem i tom praksom bh mediji i bošnjački političari formiraju javnost koja to prihvata, poturajući, kad već postoji ‘onaj njihov’ i ‘naš’ domaći nacionalizam, zahvaljujući kojem se protjeruju, žigošu, ‘utjeruju u suru’ (na pravi put) i izvrgavaju ugrožavanju sigurnosti malobrojni poznati i ugledni Srbi i Hrvati građani države a Tite mi i mnogi isto takvi Bošnjaci. I sistematski se guši sloboda govora i mišljenja.
*** Profesor sarajevskog Univerziteta Franjo Šarčević i vlasnik portala ‘Prometej.ba’ je čisto profesionalno i objektivno osudio proslavu 1. Marta dana bh nezavisnosti trubljenjem i mahanjem zabranjenim ratnim zastavama BiH sa motivima ljiljana po ulicama Sarajeva i ostalim gradovima bez zvanične zastave, nazvavši to pravim imenom – ‘bošnjačkim nacionalizmom’, posebno je ispravno primjetio slikanje sarajevske načelnice Benjamine Karić sa djetetom u ratnoj uniformi kao besmisao praznovanja i izraz širenja mržnje.
Poslije toga, sve je snimljeno po scenariju. Profesor je na meti i u prijetnjama, traže da se fakultet gdje predaje ogradi od njega, priprema se i prijedlog za skupštinu Kantona Sarajevo da se u tom parlamentu osudi ova ‘uvreda Bošnjacima i žrtvama’, čak se jedan poslanik oglasio sa javnom prijetnjom da ‘dolazi po njega’.
Profesoru nema spasa a neće biti ni zaštite, jer se u BiH u očima Bošnjaka zna ko je ‘sveta krava’ bošnjačkog nacionalizma, ovih dana on proživljava sudbinu mnogih Hrvata prije njega : Stjepana Kljujića, Ive Komšića, pisca Miljenka Jegovića …
**** Da Franjo nije ova sveta životinja krava, u startu je obznanio Avdo Avdić, proširujući ‘optužnicu’ dodatnom municijom starom najmanje 6 godina : Šarčević je vrijeđao i psovao i glasače Željka Komšića i žrtve genocida’. Udri, nastavi paljbu grmi Avdo, dobacuje i prihvata nacionalistički ‘Stav’ portal Bošnjaka Mursela i Filipa Begovića iz tursko-bošnjačke SDA produkcije tvrdnjom kako je beretka ratna naglavi djeteta sa ljiljanom ‘simpatični prizor’, dovršavaju ahbabi iz ‘Slobodne Bosne’, ‘Saffa’, ili iz Agencije ‘Patria’ te poznati Reisov i SDA bot nekakav Muderris komandant mudžahedina u ArBiH.
Neka visi ‘anti Bošnjak’ FranjA, kako posprdno Avdaga ispisuje ime profesora Franje.
Sudbinu Šarčevića povodom ovog izliva ili bolje rečeno proljeva ponosa, truba, zastava i ratnih obilježja po ulicama Sarajeva zaslužio je još jedan ‘profa’, nastavnik OŠ ‘Grbavica II’ Haris Jusufović koji je ovom nakaradnom divljanju i militantnom proslavljanju praznika dodao i ‘viktimološki karakter’ bošnjakovanja sa kojim Bošnjaci sa pozivom na genocid, šehide i žrtve već tri decenije pravdaju sve svoje poteze i postupke.
Niz nepoželjnih ‘građana’ Sarajeva se tako širi i na Bošnjake, prije Jusufovića na meti je i Fatmir Alispahić novinar i publicista, bila je i poznata bh režiserica Jasmila Žbanić (za koju Benjka načelnica kaže kao i za Jergovića : umjetnici a loši ljudi) zbog kritičkog stava naspram bolesno opasne načelnice Benjamine koja je po protokolu vehabije Nihada Aličovića sve ovo u vezi larmanja po gradu zakuhala pa se poslije toga kao i obično umirila. Osim slike djeteta u ratnoj uniformi sa ‘Alijinom beretkom’ na glavi i uz poznati njen bolesni osmijeh lisice ispred kokošinjca pustila je i video-klip ‘vozanja zastave’ uz patetični licemjerni kratki komentar . ‘Mi u Sarajevu slavimo praznike na razne načine ali uvijek iz srca’. Nego! Ne navodeći da su za nju hrvatski praznici ‘kalendari’ a Bajrami oni sa vatrometom i baklavama koje rado proslavlja uz ‘katedrale, džamije i crkve’ u svom ‘Muslimanskom Jeruzalemu’ kojeg tituliše ‘evropskim’.
***** Džaba je Bošnjacima pojašnjavati (ali treba, da ne misle da se to ne zna) kako je zastava sa ljiljanima ratni relikt prošlosti i nezvaničan simbol bivše Republike BiH, ukinut odlukom Visokog bh predstavnika 1998. jer oni hoće da rade po svome, da nema ni Republike koju oni prave po svm receptu kao ni zastave. ‘To je zvanična zastava koja se viHorila ispred UNa’ – oni dalje trube svoj nesuvisli odgovor koji je bezobrazan kao i njihovo koketiranje sa tom bivšom zastavom i sa tim da je to bilo nekada a više nije, sa kojom ne poštuju zakone osim ako im idu u prilog i za njih se ova zastava još vijori. U svakoj kancelariji državnika, na svakom mjestu susrećemo se sa ovakvim i sličnim ‘simpatičnim prizorom’. Ne vrijedi ni jasna činjenica da se oni sve više militarizuju i da, evo kao i ova ‘kraljica mahale’ Benjamina vole ‘Alijinu beretku’ više od zvanične državne zastave. Jer je ucrtana osim u njenoj glavi još i u crtanke djece o ‘Dobrom dedi Aliji’.
No nije džaba reći ovo. Što je sve više ovakvih ‘simpatičnih prizora’, sve je manje nebošnjaka a time i manje zajedničke države. Što opet upućuje na činjenicu da Bošnjaci hoće samo svoju islamsku tvorevinu, koju je Alija Izetbegović ucrtao i isprintao na ratnu beretku.
Avod Avdić je ipak donekle u pravu. Nije profesor Šarčević ‘sveta krava’, da jeste bio bi zaštićen kao ta životinja. ‘Sveta krava’ Bošnjaka je Benjamina Karić, u istom ‘podrumu’ vjerskog nacionalizma su među prvima Alija Izetbegović i ratna ‘francuzica’ a onda i svi ostali čuvari tog nacionalističkog ‘stada’ koji uporno zagađuje državu Bosnu sa pozivom na ‘vjersku čistoću’. Među njima svakako i novinar Avdo kao i ‘državne stranke’, sve listom osim ‘Naše stranke’ koja se osudom ove hajke na Šarčevića jedina izdigla iz tog gliba šovinizma i nacionalizma.
photo : Benjamina Karić sa djetetom u ratnoj odori, lijevo Alija Izetbegović, arhiv
