maškare u Hercegovini i bošnjačka maškarijada : u maškarama katolika u ovo vrijeme karnevala i korizme Bošnjaci vide šovinizam, politiku i uvrede dok istovremeno u društveni život sekularne i građanske države BiH i muslimana uveliko i na velika vrata uvode ‘tradicije i običaje’ koji su preslika tih i takvih maškara i koji su promijenili i sliku i identitet ljudi zemlje karakterističan za rigidne islamske sisteme i zajednice, po čemu se već prepoznajemo
* Za katolike širom Svijet stiglo je vrijeme karnevala, plesova, spaljivanja lutki, maski i kostimiranih povorki, običaj nastao davno još iz vremena rimskih bahanalija, utemeljen na magijskom vjerovanju u izgon zlih sila i protjerivanja zime. Vrijeme je korizme (četrdesetnice – lat. quadragesima), buđenja prirode koja ima i društveno značenje budući da se ovim komedijanjem izražava i kritika društva.
* Na spaljivanje lutke Aleksandra Vučića u Hrvatskoj reagovao je lično autokrata, predsjednik i despot Srbije ali i čitava srbijanska vlada prenoseći sve na teren politike, logično, na maškare u Hercegovini javilo se tursko-bošnjačko glasilo ‘Stav’ iza kojeg su SDA i IZBiH javnim kukanjem kako je ‘od Ljubuškog do Orašja, šovinizam i smišljena provokacija naspram bošnjačkih sugrađana, njihovih običaja, tradicije i kulture, već normaliziran u hrvatskom društvu.’
Naljutila ih lutka Željka Komšića odjevenog u muslimansku nošnju sa autom i ljiljanima, a posebno ih pogodila performansa dvoje mladih u arapskoj nošnji pokrivenih nikabom (zarom) koji nazdravljaju sa pivom.
* Svako se češe tamo gdje ga svrbi tako i muslimani koji se nazivaju i Bošnjacima od 23. septembra 1993. kada su se na prvom bošnjačkom saboru u podrumu hotela u sred rata transformisali i premaskirali nezakonito u drugu naciju, postali Bošnjaci.
U maškarama, kao što smo rekli, ima i bilo je uvijek kritike društva jer nije to samo vjerski običaj i tradicija. Kako se Bošnjaci permanentno bave vjerom i politikom što su također davno spojili i objedinili trubeći javno o građanskom i sekularnom ‘sentimentu, trebali bi ali neće kao i uvijek, razumjeti i taj segment ovog katoličkog običaja umjesto kmečanja i prozivanja.
Bakir Izetbegović je nedavno na kritike američkog ambasadora na njegov i račun SDA mafije tražio pojašnjenje metaforom da se ‘ne može bit malo trudan, već ili si zatrudnio ili nisi’, pa koristeći tu lirsku figuru Sina Velikog Oca hajde da malo dublje zavirimo u njen smisao : jesu li ili nisu Hrvati ovim performansama povrijedili ili uvrijedili muslimane, odnosno Bošnjake?
* Naravno nisu, ne može se ‘biti malo trudan‘, je li tako? Ne može i ovako i onako. Ali može jer se hoće.
Nema nikakve uvrede u povorci maškara vidjeti Željka Komšića u muslimanskoj nošnji optočenog ljiljanima kad se zna, i kad se još uvijek nije razriješio problem u BiH koji je samo zbog njega zavadio i rasturio dobre odnose Hrvata i Bošnjaka, BiH i Hrvatske, kad je bjelodano da ovaj tip ‘u ime Hrvata’ već decenijama sjedi u bh Predsjedništvu ‘za račun Bošnjaka‘ i da je nosilac muslimanske spomenice zvane ‘zlatni ljiljan’, koja mu svaki mjesec donosi dodatnih 770 KMa na plaći. Plus, kojem Bošnjaci preko SDA i Islamske Zajednice BiH daju glasove i funkciju, i jer de facto i de iure on ih i predstavlja. I da nije maškara to svi vide osim Bošnjaka, jer naravno neće da vide, stoga umjesto skupih odjela i cipela, Komšić može komotno obući ovu ‘našu tradicionalnu nošnju’ kad pođe na posao. Eefekat je isti i satira je ‘pogodila sridu‘. Usotalom, nije mu prvi put da ga raja u maškarama prepoznaje, počesto ga i ‘spali‘, dok su mu ljiljani i ukinuta zastava (odlukom Visokog Predstavnika BiH od 04.02.1998.) uvijek ispred, čak i iznad slike Josipa Broza sa kojom se maskira u čestim prilikama.
* Nadalje, kod ovog ‘i jesi i nisi’, niko osim Bošnjaka ne zna zapravo stvari tako zakomplicirati u svrhu mržnje i svađe više od njih, sa ciljem da postojeću pretvori u ‘svoju islamsku krijeposnu državu’ po planovima Alije Izetbegovića. Zvanično nema muslimana jer je ta nacija kao što smo pojasnili, bez referenduma u podrumu ratnog hotela, uz glasanje vjerskog i SDA klera izbrisana. Preko noći muslimani su postali Bošnjaci a nakon Dayton-a još i konstitutivni. No, oni su i dalje muslimani međusobno (ako ih drugi tako nazove to je uvreda jer ih se pretvara u vjersku skupinu), kad zatreba oni su i Bosanci kojih nema po Ustavu, posebno i često su i Bosanci i Herrcegovci. Iako se zna a što je Reis-hodža političar javno ustvrdio, da ‘Bosanac može bit samo konj, ne nacionalnost.
* Posebno je indikativna ali namjerna tvrdnja kako se ovim maškarama vrijeđaju, citiram ponovo ‘bošnjački sugrađani, njihovi običaji, tradicija i kultura‘, a uvredu vide u prikazu maškara učesnika sa muslimanskom odjećom i sa nikabom (zarom) na glavi, sa pivom u rukama.
Ko su to ‘bošnjački sugrađani‘, bilo bi zgodno saznati no ovo odijevanje nije uvreda, to je preslika sadašnjeg bh društva. Koje sve uz pozive na Ustav, evropski put, građanštinu i sekularizam odavno po izgledu, habitusu i identitetu, muslimane pretvara u građane koji liče na stanovnike najrigidnijih islamskih državnih sistema. I poprilično na BiH kakava je bila u vrijeme Otomanske okupacije pa sve do II Svjetskog rata. Podsjećamo, u BiH je ovo pokrivanje po uzoru na islamske države odavno u primjeni klizećom tehnikom. Prvo bitkama za maramu (oni kažu maHrama) zatim bitkom za hidžab (koji pokriva samo kosu) ili za burku odnosno feredžu (pokriva čitavo tijelo žene), ili za nikab odnosno zar (kojim se pokriva glava i vrat sa prorezom za oči). Te se bitke vode punom parom i u medijima i u zakonima, i ženske osobe tako odjevene odavno se mogu vidjeti ne samo u vjerskim ustanovama već i u državnim institucijama, na bazenima ili na ulicama, o čemu se čak po apelacijama (Bakirova apelacija o bradama u Oružanim ‘Zajedničkim’ Snagam i ona o pokrivalu za glavu žena u vojsci) izjašnjava i Ustavni Sud BiH. Slike sa zarom i feredžom su sve vidljivije kao ove na maškarama na ulicam Sarajeva, Zenice, Cazina ili Bihaća, ima ih i na izbornim plakatima i u parlametranim klupama. Bisera Turković je u svojstvu ministrice BiH pokrivalo koristila i kod kuće i u inostranstvu, ma čak ‘slobodu pokrivene žene’ u BiH se ovjekovječuje i proslavama ‘dana hidžaba’.
* Dakle mašakare su samo kritički i satirično pokazle ono što se odavno vidi. To što pokrivene osobe nose pivo u rukama, također je činjenica. Muslimani li Bošnjaci itekao ‘njonjaju’, svaki dan se po ulicama u običnoj kontroli nađe na desetke opijenih. Ili se ministri vjernici kao npr. Zukan Helez pripiti lemaju u kafani. Osim toga, pivo i alkohol odobrila je početkom ove godine i Saudi Arabia, koja je za Bošnjake centar Svijeta i izvor vjere, performans sa pivom je samo upotpunio smisao.
Pokrivene zarom možete vidjeti i među reporterkama televizije čime je Islamska Zajednica a o čemu smo već par puta pisali, uveliko i na velika vrata uvela u primjenu ‘nove tradcije u kulturne vrijednosti’ suprotne Zakonu o zabrani nošenja zara i feredže od 28.09. 1950. Koji zakonom je takva nošnja zabranjena. Ovaj Zakon, iako su mnogi drugi donešeni kao i on ranije ukinuti ili izmijenjeni, nikada nije zvanično ukinut iz čega proizilazi da bi se i dalje morao primjenjivati. Dok se ne ukine.
* Ne stoje ni prigovori i pozivanja na ISIL ili ISIS kao na uvredu, kad već postoji u BiH nekoliko sela i zajednica gdje se i dalje vijore (sad se kaže viHore) na kućama zastave ove terorističke Islamske Države čiji znak možete počesto naći na majicama prolaznika ili šetača po ulicama BiH. Po tumačenju IZBiH a što je i Sud prihvatio u nekoliko slučajeva, nošenje ovog znaka zla i terora na majici nije čak ni prekršaj, jer navodno to je ‘pečatnjak Poslanika’.
* Slike maškara su dakle, odavno i na ulicama i u kancelarijama ustanova u BiH. Stoga su ovakve primjedbe nesuvisle, nepotrebne ali očekivane.
Volio bih da nije tako, ali jeste. Nažalost, moja BiH kakvu znam i kakvu sam imao – odavno ne postoji.
I što je još gore, svuda po dijaspori koja sve prepisuje iz zavičaja, iste su scene i ista koreografija.
Maske su odavno pale. Prije maškara.
photo : detalji sa maškara u Hercegovini, BiH, arhiv