Ramo Isak federalni ministar unutrašnjih poslova, nenadmašno kadrovsko čudo ‘trojke’ u vlasti i u zadnje vrijeme revnosni pisač pisama i prijetnji, piše čak i sebi i svojoj policiji
U zadnje vrijeme Ramo Isak, ‘poznat odranije’, prebogati federalni ministar policije i ‘glava’ još bogatije familje i zadnje čudo vlasti ‘trojke’ koja se održava dijelom zahvaljujući njemu i njegovoj familiji u vlasti, u zadnje vrijeme je postao pisač političkih degutantnih pisma broj jedan. Nadmašio je čak i rumeno-zelenog Denisa Bećirovića, Dodika, Zvizdića ili ‘Hižaslava’ Cerić Mustafu. Uz pisma svakodnevno po novinama i tv gostovanjima ovaj karikaturalni tip policajca zabavlja bh javnost i svađa se sa kolegama, prijeti hapšenjima, hvališe se bogatstvom i predoziranim patriotizmom.
Ne zna se, nagađa se i priča svašta ali bez dokaza da Ramo ima ‘trojku u šaci’. Koji je to đavo, Bog Otac ili kakva je to muka natjerala vlast ‘trojke’, posebno Konakovića i Nikšića da u bh složenu zbilju ubace ovakvog kičastog i vickastog tipa na tako odgovorno i zahtjevno ministarsko mjesto, zadugo se neće saznati, ali nisu čista posla.
Ali ono što se zna jeste da Ramo ne samo da bilda svoje umašćene znojave mišiće, on bilda i strpljenje i muku građanstva koje mora iz dana u dan slušati njegove tirade, ministar je to, ej. Tako se napisao pisama u zadnjih par mjeseci svakom i o svemu da bh Pošta i internet imaju samo za njega pune ruke posla, jučer je briljirao makismalno. Pisao je sam sebi. Svojoj Policiji i svim drugim policajcima.
Nakon zadnjeg smrtnog ishoda u bh femicidu (kada je sarajevski bandit i drogeraš Anel Bećirović sa nekoliko neizvršenih presuda i zabrane kontakta sa žrtvom te pored silnih bezuspješnih upozorenja žrtve Policiji i molbi za pomoć usmrtio nevjenčanu suprugu Emiru Maslan u Sarajevu) izdao je pismo-fetvu, naljutio se Ramo. Pa uz ‘gnusni’ događaj ubistva u Sarajevu, pa uz poziv na ‘Istambulsku Konvenciju ‘ koju je potpisala i BiH (Konvencija Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) koji je kod građana ‘stvorio osjećaj nesigurnosti’ u depeši – naredio i sebi i drugima.
‘Uzimajući u obzir činjenicu da su krivična djela nasilja u porodicama, kao rodno zasnovanog nasilja, u nadležnosti kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji Bosne i Hercegovine, pozivate se da što hitnije svoje kapacitete u segmentima ove vrste krivičnih djela, usmjerite na unapređenje saradnje sa: nadležnim tužilaštvima, centrima za socijalni rad, sigurnim kućama, ali i da povećate operativnu razmjenu informacija između policijskih stanica i policijskih uprava, kako bi se u slučajevima nasilja u porodici, posebno kada je riječ o povratnicima u počinjenju ovih krivičnih djela, adekvatno i urgentno djelovalo u segmentima policijskog rada. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Federalna uprava policije stavljaju se na raspolaganje i pružanje neophodne pomoći, sa ciljem preventivnog ili represivnog djelovanja u sprečavanja pojedinaca u vršenju rodno zasnovanog nasilja, kakvih smo bili svjedoci u prethodnom periodu’.
Ramo je očigledno imao ozbiljne i jasne namjere ali pismo je proizvelo drugačije posljedice, koje su uglavnom poznate. To znači da je Ramo, druže moj, zapravo priznao da niti između kantonalnh policija ima dovoljne i potrebne suradnje (što on traži i naređuje), niti se ‘urgentno djelovalo’ u situacijama kad se djelovati moralo. Dalje, da ne postoji ni suradnja između Policije i Tužilaštva te Centara socijalnog rada, čime Ramo faktički pismom priznaje da Policija i ostali organi države u ovakvim situacijama nisu dorasli svom zadatku. I da je sistem, znači država – podbacila i zakazala. Međutim, ono najslađe dolazi na kraju fetve. Federalna policija se ‘stavlja na rasplaganje i pružanje pomoći..’ On, Ramo Isak i Federalna, stavljaju se na raspolaganje. Ovo ne samo da je budalasto, ovo je istovremeno i žalosno i vickasto, baš onako kakav je i sam ministar.
Ima li iko da Rami kaže, ili napiše, ili da ga uputi da se Policija nema šta pismom ili dekretom ‘stavljati na raspolaganje’ kad im je to naređeno zakonom. To nije stvar izbora već zakonska dužnost i obaveza. Naime, u opisu poslova svih policiajca pa i Federalnih je sve ono što Ramo traži od njih pismom. Kako u trenutku počinjena djela tako i u ‘preventivnim situacijama’. Sve do ukazanja Rame Isaka nije bilo poznato da je pismo ministra iznad zakona, i to smo sad doživjeli.
Pa se desi svašta kad se piše mnogo. Veselo pismo od veselog autora, nema druge. Iako je htio pozitivnu reklamu i pozitivne reakcije od ‘građana koji osjećaju nesigurnost’, te da se kao što se svaki propali sistem pokriva ogradi od ovih događanja, dobiće samo prezir, ništa drugo ni ne zaslužuje. Sistem je zakazao ne samo ovdje na slučajevima femicida već i u svim drugim segmentima građanskog straha i nesigurnosti, a Ramo je dio tog i takvog sistema. Umjesto naredbe sebi i drugima, bilo bi mu bolje da je pohapsio ‘radi prevencije’ one koji se slobodno šetaju a imaju u džepu i presude i zabrane prilaska i posjete žrtvama. I ne samo njih. I ostali delikventi svih fela počev od saobraćajnih ubica pa naviše, slobodno se šetaju i voze kao da su u raju. Kad se već tako zorno reklamira po tv emisijama kao neustrašiv borac za pravdu te pričom kako se ne boji nikoga osim Allaha, neka ne čega ‘gnjev građana’ neka počne raditi. I neka ne čeka ni tog Allaha i njegove kazne, jer tu je put do pravde tek na Onom Svijetu a nama valja živjeti na Ovom a ne umirati. Pa kad može zaprijetiti hapšenjem Dodika i prije suđenja i presude, vala može pofatati i sarajevske bandite i kriminalce koji javno organizuju duele po internetu ili na ulici a već imaju odluke da moraju u zatvor.
To je najminimalnije što nesigurna i prestrašena bh raja očekuje od njega. Posebno nemoćne majke i žene.
‘Istambulska Konvencija’ je suviše mali pokrivač za tako veliku gromadu kao što je Ramo. Sve se vidi.
photo : Ramo Isak federalni ministar Policije BiH, arhiv
