Da li je ljepša haljina Bože Vreće ili Benjamine Karić, da li je Sarajevo podijeljeno ili nije, ko je uplatio hadž Fati Orlović i može li se proslavljati ‘pokušaj rušenja džamije’?
‘Nekako s’ proljeća’ u BiH, najviše u Sarajevu (jer to je Republika, ostatka nema puno u medijima) počinju sjećanja, prisjećanja, čak i nakon tri decenije živimo duboko zakopani u prošlosti a zagledani u neizvjesnu budućnost.
* Pardon, kaže se u slavnoj, viteškoj, nečuvenoj i istorijskoj prošlosti, kada smo ‘goloruki’ i ‘bez ičije pomoći’ pobijedili nadmoćne sile i.. Ma znate već tu priču. Nijednog poraza, nijednog ustupka nije bilo neprijatelju i agresoru, čak ni u Srebrenici (da ne idemo dalje) nismo pobijeđeni, poraženi i pobijeni, i danas imamo ‘suverenu i jedinstvenu’ građansku i multietničku državu .. Da, znate i to, mi, Allahova multietnička vojska nismo izgubili nijednu čuku, nijedno brdo niti rijeku ili nedaj Bože planinu, nismo nikoga ubili i ništa zapalili, nikoga zatvorili, maltretirali ili opljačkali.
Zato slavimo svaki dan ‘čista obraza’, svaki minut. Ili komemorišemo. Jer zaista su žrtve ogromne na strani Bošnjaka, međutim kako mediji to obrađuju i govore nije Srebrenica grad žrtva, to je Sarajevo. Iz dana u dan se političari slikaju i uče dove po svim ulicama i sokacima, svuda su žrtve pale, jer grad je to a bio pod opsadom toliko vremena i zasipan granatama. Ostala stratišta se pomenu ili prisjete u samo određenim datumima, uglavnom se ovo ratno sjećanje završi 11. jula kada se ukopa određeni broj žrtava genocida a onda mediji žrtve rata koriste u drugačijim prilikama. U političkim obračunima, u izborima, nađe se uvijek razloga i povoda.
Dobro je i treba se prisjetiti i bh rata, žrtava posebno, neka ‘kulture sjećanja’, ali poBogu braćo, i tu treba imati ukusa i medijskih pravila. Ne bi se trebalo ovako i ovoliko ‘provaljivati’.
Evo, zadnja proslava ‘Pofalićke bitke’ 15. maja je još jedna u nizu podsjetnica na ratne dane i herojsku odbranu glavnog grada, ali kao i mnoge druge prilike ni ova ne može bez političkih i medijskih ‘bisera’.
Tako se svi izvještaji sa ovog događaja, osim ‘odlaska na Kovače’ i ‘među šehide’ (jer bez toga ne može i neće se) svode na to da je ova bitka bila odlučujuća u spašavanju da se ‘Sarajevo ne podijeli’.
Neprijatelj, Srbi sa brda i sa Pala, ‘nisu uspjeli da podijele grad’, cvrkuće Benjamina Karić nasmijana načelnica glavnog grada, načelnici ostalih opština i predsjednici silnih udruženja kao u horu ponavljaju : ‘da nije bilo ove bitke koju smo izvojevali, Sarajevo bi bilo podijeljen grad’. Razumijem taj nabijeni i potrebni patriotizam, osjećam te selfie političara kao svoje rođene, ali ‘braćo’, gdje živite i o čemu pričate? Da li ste u Sarajevu ili u Istočnom Sarajevu? Da li znate tu najelementarniju činjenicu koja kaže još od predratnih ‘Nadrealista’ da je Sarajevo na žalost podijeljeno. Čemu ‘biseri’ i ta prekrajanja, kad se to vidi i na tv, i na kartama, i u svakodnevnoj, recimo, vožnji taxijem. Ili svađama sa načelnikom Istočnog Sarajeva.
* U tim i sličnim ‘proslavljanjima i prisjećanjima’, zna se dobrano ‘pretjerati’. Bez imalo cilja da obezvrijedim i rat i žrtve, pročitajte ovaj biserni ‘biser’ medijske sraone Bošnjaci.net od prije par dana i sve će vam biti jasno. Naslov je ovakav. ‘Godišnjica pokušaja rušenja hadži Ismailove džamije u Nikšiću’ a onda slijedi opširan tekst, zapravo poziv za sadaku. Da se džamija obnovi, šaljite lovu. Ide i slika džamije.
Zaista je nečuveno i bizarno da se proslavlja’ pokušaj rušenja nečega, makar to bila i džamija, ali ‘mediji’ jurišaju. ‘Zahvaljujući Gospodaru Svjetova’ a ne smotanom majstoru eksploziva i četniku, džamija nije srušena ali je ‘treba obnoviti’, sada tri decenije poslije. Vala, mogao se poziv za donacije učiniti i drugačije ali ovako to ide bolje i djelotvornije. Bošnjaci Nikšića su to smislili kao podsjetnik na ono ‘što su Bošnjaci doživjeli i što im još prijeti’ ako se ne obnovi oštećenje u pokušaju. Kako bi tek ‘proslavljali’ da je džamija srušena?
* Ima toga još, nisu biseri za svinje, već za ljude u bh medijima.
Godinama se piše o Fati Orlović, simbolu ‘otpora’ u Republici Srpskoj i njenoj želji da ode na hadž. Nema tog bošnjačkog političara koji nije poželio popiti kafu sa Fatom i koji se nije uslikao se sa njom. Denis Bećirović je tako sa Fatom pojeo tortu sa svojom slikom, dok je nanu Fatu Željko Komšić ubacio na plakat uz zadnje izbore u Mostaru.
Ta želja joj se tek ispunjava ove godine, do sada je to spriječavala corona, njeno zdravlje a prošle godine joj je hadž zabranjen čak dekretom Turističke zajednice Saudi Arabia, koja ograničava ove ekskurzije zbog ‘velikog interesovanja’ i opšte navale. Usljed čega vlasti te nama bratske države uvode kvote, prošle godine je to ‘zakačilo’ Fatu Orlović jer je puno starija od 65 godina.
Elem, ove godine Fata je prošla sve kontrole i uspješno prošla ‘konkurs za hadž’ (tako se sada ide Tamo : moraš se online prijaviti, popuniti aplikaciju i dokazati da si sposoban za hadžiju i to se zove aplikacija za ‘konkusr za hadž), mediji govore da su joj ‘iz dijaspore uplaćena sredstva’ sakupljena u Americi, i baš tu dolazimo do našeg bisernog pitanja. Ko je i kada, uplatio hadž Fati Orlović?
Pitanje postavljamo zbog toga jer je Fata Orlović prije par godina u njenim pokušajima da ode na hadž tvrdila da je ‘sve spremno’ ali zbog rečenih organičenja nije otišla, što znači da je Fata još tada imala lovu za putovanje, i tada se nije pisalo o sakupljanju love za njen hadž, otkud sada da se baš ove godine sakupljala i sakupila lova?
Kako god, mi već mjesec dana čitamo da je dijaspora ‘da je Allah nagradi’ obezbjedila sredstva za ‘nanu’ Fatu i ona ide, kaže makar i umrla na putu neće odustati.
Nije Fatu ni dijasporu pokolebalo ni to što je Reis opet i ove godine ‘nabio’ cijene hadža i kurbana (što veće cijene to veća jurnjava za aplikacijama za hadž), nije sporan ni njen hadž niti njena želja, sporno je jedino to što uz ovu planetarnu vijest sa kojom nas mediji bombarduju danima i mjesecima nema i planetarno transparentnih dokaza o uplati.
* Za kraj, imamo i jedan političko-humanitarni medijski biser i novinarsko pitanje.
Svi smo već upoznati sa činjenicom da su političari nenadmašni u trošenju budžetskih sredstava zbog slikanja i pojavljivanja na tv ili u novinama, ove godine hit je ‘plaćanje maturantima troškova mature’. Prvo su sa tim krenuli glumci iz vlasti Republike Srpske (Stanivuković, načelnik Banja Luke) a zorno prihvatili i ‘naši’ u ostatku BiH. U Tuzli, u Sarajevu, bilo gdje. Briga za omladinu je došla do izražaja srazmjerno smjelosti načelnika i visini budžeta. Tako jedni daju po 200 drugi čaki do 500 KMa po maturantu. Milioni KMa se ‘poklanjaju’ i dijele.
Neki su se odlučili na drugačiji vid podrške našoj omladini. Skromniji a medijski profitabilniji. Kao recimo nasmijana Benjamina Karić, načelnica glavnogbh grada. Ona se ‘odazvala’ na akciju organizacije ‘Pomozi.ba’ kojom je zamišljeno da ‘slavne ličnosti’ daju neke odjevne predmete koji bi se trebali prodati na aukciji a onda lova proslijediti maturantima. Ili im se lično takav odjevni predmet uručiti. Naravno, Benjamina ne propušta priliku da se uslika i pohvali na ‘svom fejsu’, zvaničnom glasilu Grada Sarajeva, pa je tako iz silne kolekcije svojih modernih ‘halja’, odabrala jednu po njoj najljepšu haljinu i dala je na aukciju. I, ode tako haljina Benjamine sretnoj maturantici.
Akciji se odazvao i Božo Vrećo, naš poznati pjevač i umjetnik koji ima veći ormar sa haljinama od Benjamine, tako da će maturantice imati veliki izbor.
Moje pitanje koje sam najavio zbog toga glasi za sve bh maturantice : koja vam se haljina više sviđa, ona Bože Vreće ili ona druga, od drugarice Benjamine?
Molim, javite mi odgovor da se ne patim u ovom medijskom ludilu. Čim prije. Da znam, kome je više i ugodnije ‘uljepšana maturska noć.
photo : Benjamina Karić, lijevo u okviru, i Božeo Vrećo-velika slika, haljine za maturantice, arhiv
