PATRIOTSKA BOLEST I U SPORTU (i opet uz himnu) : Nije uopšte bitno da li su igrači bh reprezentacije u futsal takmičenju ispali u baražu za EU 2026, važno je gdje im je bila ruka dok se izvodila himna …
Patriotska bolest je pored političara i vjernika u BiH odavno zahvatila i bh sport. To više nije u domenu dijagnoze, ušlo se u terminalnu fazu. Između ostalog, zbog toga smo strašni ‘zmajevi’ uvijek među najboljima a vazda u baražu ili u ispadanju. Ne gleda se spremnost i borba na terenu, gleda se ko od igrača posti, ko ide u džamiju, ko ima Kur’an i tespih u putnoj torbi, evo sad se ocjenjuje i ova glupost : ko drži ruku na srcu dok se intonira bh himna. Pa ako ti je ruka van srca, može se desiti i da te selektor izbaci iz reprezentacije, ako ostaneš u igri, slijedi ti medijski linč i silno izvinjenje i pravdanje.
Gneralno, ova nacionalistika i bolesna praksa poprima sve teže oblike u svakom od bh sportova. Kao da ne znaju svi (a znaju) da BiH ima samo muzički verziju himne i da često jedni takvu himnu prihvataju a drugi bi svirali uz drugu te da u bh postavi ne igraju samo Bošnjaci muslimani, ima tu i onih ‘drugih’ koji samom činjenicom što igraju u dresu BiH dovoljno pokazuju svoj patriotizam te da ne treba vatru polivati benzinom, međutim ne možemo ‘mi’ bez vatre. Koja poprima groteksne razmjere sa pozivom ‘a gdje ti je bila ruka dok je svirala naša himna, izdajico, a?’ Umalo, kod ‘nas’ se zna po položaju ruke i nacionalnost, što je srž ovakvih i sličnih ‘scandala’.
Jasno. Politika i religija su odavno sve zgnječili, sport se nije mogao zaobići, zato smo tako jaki i uspješni. Ruka na srcu dok svira državna himna nije nikakvo pravilo ali su ga uveli u praksu države političari i hulje par exellence i vjerski lideri, koji u svojoj dokolici i neradu često plasiraju svoje slike sa šalovima i patetičnim pozama sa rukom na srcu, bh sport je postao odavno prezenatcije te i takve politike. Svi moramo ličiti na Tayiba Erdogana, Nermina Nikšića, Čovića ili bandita Zlatka Lagumdžije, na hrvatski politički i sportski establišment, na bh načelnike i ministre, pa i na Trump-a, i njemu je ruka uvijek oko *rca. Još gore od toga je što poslije medijskih ‘skandala’ u vezi ruke, slijedi pravdanje i izvinjavanje, kao da su igrači u vrijeme intoniranja himne skakali, češali muda ili gledali negdje van zastave i jarbola i zvučnika.
Bh reprezentacija u futsalu (nogomet sa pet igrača u zatvorenom prostoru i na ‘tvrdm’ terenu’) ispala je iz baraža za EP 2026, porazom od Belgije u Antwerpenu i u Zenici, ali niko se ne bavi rezulatima, igrom ili eventualno finasijskim problemima repezentacije. Svi se bave ‘scandalom’ jer ‘dvojica igrača nisu u vrijeme izvođenja bh himne držali ruku na srcu’. Čak se pojavila i informacija da su dvojica igrača (Bilal Jelić i Adnan Kalajdžić) napustili reprezentaciju jer je navodno ‘bilo prije utakmice tajno glasanje gdje će biti ruka za vrijeme himne’ a što je od igrača tražio trener Goran Melher a igrači se nisu sa ti složili.
Iako je selektor Goran Melher negirao bilo kakvo glasanje te ustvrdio da su igrači napustili učešće iz sasvim drugih, privatnih i samovoljnih razloga, ‘scandal’ je ostao za bh i ostalu raju. Čak više, iskopali su Melheru kako je davne 2007. kao futsal reprezentativac BiH bio u centru ‘svojevrsnog skandala prije 18 godina’. Tada je kako piše štampa, pet igrača BiH uoči prvog susreta kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u dvorani Gripe protiv Hrvatske, ‘držalo ruku na srce tokom himni obje zemlje’, što je siguran znak da je i sada ovo ‘nepropisno mlataranje ruko njegovo djelo’. Nudi se i snimak iz 2007.
Onda, nema druge nego je Božja pravda odlučila : idete kući ‘nedržači’ ruke na pravom mjestu. Drugi put pamet u glavu pa zapratite patriotski nalog.
Ja bih, ako me se pita, da u buduće drže ruku ne na srcu već na **rcu. Imaće više rezulatata i biće manji ‘scandal’. A velike ‘patriote’ kao političari.
photo : slektor futsal bh reprezentacije Goran Melher, arhiv
