Ne zna se šta bi čovjek izdvojio i apostrofirao u predBajramskom ludilu iz Bosne Vesele i Republike Sarajevo : da li preuranjene topove i vatromet fotošopiranog medijskog narcisa Senada Hadžifejzovića, ispolitiziranu komemoraciju zločina u Ahmićima, vickasti optimizam ‘kapitalca’ Dragana Čovića, bezobrazne eskapade Dodika ili sapunicu ‘uspostavljanja vlasti’ izgubljene ‘trojke’ i njenih ‘šibicara’. Ipak, sastanak ‘Šahbaza’ SDA lutke pod kodnim imenom Lendo sa žalosnim Bakirom je nadmašio sva medijska očekivanja …
Elon Musk na tornju TV ‘Face’
Iako Bajram-državni praznik sekularne i odviše građanske države BiH, ‘najdraži’, stiže za nekoliko dana, u Republici Sarajevo je uz pompezne najave i odbrojavanja te uz ekskluzivni bogati vatromet stigao jučer. Iznad zgrade ‘Bosmal’ gdje je ‘na silu’ smješten toranj tv ‘Face’ jučer je umjesto ramazanskih topova koje smo sporadično pratili iz legla sandžaklije Senada Hadžifejzovića gruhnulo na stotine raketa, nebo iznad Sarajeva je gorilo. Ovaj isfotošopirani Sjeničak iz susjedne nam države Sandžak i bolesni narcis (sorry, narcisoidnost to jeste) do sada neviđen u medijima donio nam je svoj sopstveni Bajram iz svoje tvrđave proslavljajući 3.000-ti ‘centralni’ dnevnik, čak je lično u stilu Elon Musk-a sa leptir kravatom i ushićenjem sebi i svom dugogodišnjem radu izišao na krov u visine gdje inače živi svih ovih tužnih godina, da nam se kao božanstvo odatle obrati.
Bespotrebno bacanje para ali potrebno samoreklamiranje i dokazivanje dosljednosti samom sebi i samohvali od čega Senad pati godinama umišljajući da je on i samo on ‘onaj pravi nezavisni i objektivni novinar’, nezavisan od svega i svačega i kod kojeg sve uvijek mora biti onako kako je umislio da je najbolje, sve je ‘ekskluziva’, sve je ‘šokantno’, sa onim ‘mi smo prvi to objavili’ ili ‘potvrđuje se šta smo predviđali’…
Ne znam da li iko smije i može u toj ‘oazi objektivnosti’ gdje se mjesecima sastaju iste prožvakane face i likovi ili neko u ‘uredništvu’ pojasniti Hadžifejzoviću da svijet ne počinje i ne završava samo u njegovom dnevniku ili još bolje reći mu ovo : ima u Republici Sarajevo još tv kuća i još uvijek od kada postoje televizori sve one emituju ‘dnevnike’, svaki dan, neke čak i dva puta, pa iako nisu sve za pomenuti i možda ne bilježe informativne emisije na električnom mjeraču, ipak ne ‘bajramuju’ na ovako blesav način. Čisti kičeraj.
Sada danima treba da čitamo čestitanja, međutim osim slatkaste načelnice Benjamine Karić, ‘Boška Buhe’ (tako se samoproglasio) Sidrana ili ‘zemče’ Pećanina, ostaje nam da slušamo komentare istih anonimnih javljalaca i nekakvu telefonsku anketu koja ama baš ništa ne znači. I zaboga, da li mu iko smije reći od savjetnika da bi trebao promijeniti uvodnu špicu na kojoj kao mega zvijezda iz mlađih maturskih dana žestoko udara krošeom, dok pred kamerama sjedi pomalo otužni starac sa gelom u frizuri koji kašlljuca i češka obrve, ni nalik onom Senadu sa postera. Čisto radi objektivnosti.
Ahmići : umjesto kuture sjećanja političko-vjerska nekultura
Jučer se sva SDA i islamska elita Republike na čelu sa nenadjebivim Reisom političaren uz jarane, sve sa notornim Denisom Bećirovićem, slila u Ahmiće, da kao nikad do sada komemorišu ratni zločin u vom tragičnom selu gdje je prije 30 godina vojska HVOa pobila 116 civila, ljudi, žena i djece. Falio je ahbab Željko Komšić ali on se ovoga puta odlučio otići ‘među svoje’ u Trusinu.
Šalim se brutalno, on se prožderavao na iftaru u društvu optuženog ratnog zločinca Dudakovića i domaćina Semira Efendića, ratujući i podsjećajući na 15. april dan ArBiH kada ArBiH nije bilo ni u povoju.
I taman kad ‘insan’ pomisli da je ova ‘kultura sjećanja’ konačno u BiH sazrela i našla pravi put za podsjećanje i nezaborav, razočara se. Isto kao u Potočarima svake godine, vlast i vjera su i ovdje i rat i žrtve bacili u drugi plan, a skup pretvorili u klasični stranački vjerski miting uz govorancije, prijetnje ‘tamo nekima’, ‘upozorenja na budnost’ i dovljenje. Čak i u podjelu plaketa i zahvalnica i uz neviđena slikanja.
Patetični i uvijek iza SDA leđa Denis Bećirević nije rekao ništa novo osim par izblajhanih fraza kako se moramo sjećati i živjeti zajedno, ne ponudivši ništa za zajedništvo, naprotiv. Međutim, priču mu je ukrao opet kao i svaki put političar hodža Reis Kavazović iz čijih usta uvijek i samo uvijek progovaraju Bakir i Alija Izetbegović, koji neće, ne može i ne želi da se vrati na ‘pravi put’ svoje profesije. Hitno ga treba izabrati u Predsjedništvo ili u vladu da ne blamira ni vjeru ni Bošnjake. Red ajeta iz Kur’ana koji nemaju nikakve veze sa bh ratom, pa red politike u kojoj dominira ono njegovo poznato : nema nam zajedno, nema povjerenja i neće ga ni biti. Svako u svoj tor.
“Upozoravam vas, često čujemo lijepe riječi, nemojte da nas to zavara’ – bio je eksplicitan bh Ajatolah, njemu čak ni uz Ramazan ne odgovaraju pomirba i uljudno ponašanje, trebamo se tući, svađati i boriti, nikad ne spavati, dakle, uvijek ratovati. A zna se i kome su ove riječi poslate, ‘trojka’ ostavi se ćorava posla, nema nam ništa bez SDA i Bakira. Isti je i jasniji bio i Lendo Refik, nova zvijezda SDA političke estrade.
Ratnog zločina u Ahmićima se svakako treba sjećati ali ne na ovaj način. I što je već poznato, svi učesnici su ovdje namjerno doživjeli totalnu amneziju na ratne zločine ArBIH u Trusini, istog dana iste godine počinjenog sa istim ciljevima i namjerama. Da se očistimo i prebrojimo.
Nisu ga pomenuli čak ni kao ‘izdvojeni incident’ gdje se obavezno utrpavaju svi ratni zločini ove ‘Sile Nebeske’.
Dragan Čović i aerodromu Bihaću
Ako me išta zna poprilično isprovocirati kad ujutro prelistam dnevnu bh štampu, osim obaveznih vjerskih tema koje dominiraju i kvare ugođaj na sabahu, posebno nekakve mudre izjave hafiza, hodža ili sličnih ramazanskih najvažnijih dešavanja, to je vickasti optimizam kriminogenog ‘kapitalca’ politike Dragana Čovića i ono ‘aerodrom u Bihaću će proraditi za dvije godine’. Zato što i jedno i drugo slušam već deset godina i još je sve uvijek u domenu ozbiljne domaće šege. Otkud i kako ovaj konstitutivni od rođenja šef Hrvata u BiH pored onog građanskog Komšića bez licence nalazi i pronalazi ovu pozitivnu energiju sa kojom nas lažno zasipa svaki dan, nemam pojma, ali to naprosto ubija. I opstaje.
Ophrvan i naoružan činjenicama da se bez Hrvata i HDZa ne može formirati vlast, poduprijet sa lobiranjem iz Hrvatske i naoružan sporazumima sa predstavnicima SDA ranije a kasnije ‘trojke’ i odlukama Schmidt-a, već šest mjeseci tvrdi kako će se nova vlast uspostaviti tako brzo da nećemo ni osjetiti. Za osam dana, za dvije sedmice, sutra će defitivno sve biti riješeno ispucava svaki dan novu blistavu lažu ovaj vlasnik Herceg-Bosne koja dakako ‘ne postoji’ ali je ima u rukopisu Izetbegovića Starijeg i kopijama Mlađeg već tri decenije i u pola Federacije, dok evo prođe pola godine a mi još uvijek na početku i nigdje. I stara i nova vlast rade, primaju povećanu platu, potpisuju sporazume o novim zaduženjima, ali nikako da se ovaj njegov optimizam bez pokrića izbriše.
Neće valjda bihaćki aerodrom proraditi prije nove vlasti?
Da ima ikakve, ne samo nove vlasti odavno bi ovaj optimista bio u ”ćorci’ skupa sa pajdašima Dodikom i Bakirom, ovako ostaje nam da se kao volovi za rogove-vežemo za njegove rokove.
Zločine ArBiH u Trusini Čović je osvježio sjećanjem i komemoracijom ali po istom principu kako se u Ahmićima nije ništa čulo o Trusini, ni u Trusini nije bilo Ahmića. Čista bosanska uspješna taktika.
Dodik sa Isusom Kristom na leđima
Što se tiče Dodika, nakon što je u čestitkama u povodu Uskrsa u pomoć Srpskoj pomiješao i prizivao i Isusa Krista kao Reis ajete Svete Knjige Bošnjacima, sve su prilike da njemu, ako ne smisli šta novo, neće pomoći ni taj paćenik sa križom na leđima. Jednostavno, dosadan je i bezobrazno ponovljiv i predvidiv sa istim temama i dilemama a i providan sa otcjepljenjem, referendumima i propisima koje donosi. Što sve jedino uzbuđuje Bakira, oba Denisa i Reisa. Bošnjačke medije posebno : šta bi oni da svaku njegovu lopticu nabačenu Bakiru ne pošalju nama u korner. Pokušaji da se zavade Dodik i Čović ili Dodik i američki ambasador su obična talašika plaćenih novinara. Niti će Dodik ‘pasti’ kako ga obaraju već deset godina, niti će se ko odcijepiti, makar to priželjkivali i Bakir i Dodik, niti će američki ambasador u BiH nasjesti na te provokacije. Ako bi i nasjeo, da prostite uz Dodika bi najebao i Bakir istovremeno. Njegovi, Bakirovi stavovi su svakim danom sve bliži Dodiku tako da Amerika nema pred sobom težak zadatak.
Osim ‘sakupljati tračeve po kafanama’ kako njihov rad definiše Bakir i čekati svoj najpovoljniji interes zbog kojeg se i ponaša ovako u BiH.
Bjež’te eto Šahbaza Lende
Ipak, kad se sve sabere i kad se oduzmemo, nema razloga da budemo uznemireni, tu je Refik Lendo nova faca bh SDA političarenja kodnog imena ‘Šahbaz’ iz nekadašnje humorističke serije ‘Nadrealisti’. Znate onog karikaturalnog lika ‘Šahbaza’ koji sa francuzicom na glavi upada u tv studije, u banke i druge kancelarije, niko ne zna ko je i šta je niti on koga šta pita a svi drhte od njega dok se on sa osmijehom šepuri pred svima koji stoje u stavu mirno. Jer on ti je ‘ko mačja guza’, odahnu svi kad on ode.
Eto, već mjesecima niotkuda a iz režije SDA nadrealista šeta ‘Šahbaz’ Refik Lendo, svi ga se boje, svi očekuju šta će ta ‘mačja guza’ uraditi i očekuju kad će se smilovati da nam Federacija proradi a on nasmijan kako su ga Bog i SDA stvorili samo ponavlja ‘ja nedam potpis’, ‘ja ne mogu protiv šehida i Ustava’, i stane nam čitava država a bošnjačka nacija u delirium tremensu. Pred njim drhte i mole ga i prvaci ‘trojke’, od njega bježi čak i vrhovni Christian ‘Švabo Šmit’ ali on ključar države nema milosti i ne popušta. Samo se kezi i zakazuje sastanke, podpredsjednik FBiH je malo veće čudo od onih koji su ga iz mraka izvukli i ustoličili. Ne možeš ga zaobići ni na jednom iftaru ili sesiji ili tv vijesti, SDA prvaci ga kao Mesiju tapšu i dodiruju, Tite mi, čak su i majke počele strašiti djecu sa njim. ‘Ako ne pojedeš ili ne ideš spavati, nazvaću Lendu.’ Zadnji ‘date’ Lende i Bakira je pravo medijsko čudo. Umjesto ‘trojke’ koju je pozvao Lendi se samo ukazao Bakir, skrušeno pitajući ono što i ptice znaju : zašto niko neće samnom da se sastane.
Nije tačno Bakire, eto Lende, sastao se sa sobom i sa tobom.
Šibicari ‘trojke’ : svaka dobiva!
U pauzama dok nam se Lendo ne ukaže, viđamo izgubljenu ‘trojku’ i njene ‘šibicare’ i trgovce foteljama, vehabijskog načelnika Cazina Ogreševića i reinkarnirang Silajdžića rumenog Efendića, od kojih nam kao i od Lende zavisi i država i narod. Ovaj dvojac već poznatim metodama ‘mi smu tu’ ali ‘nedamo državu’ postadoše važni faktori bez kojih se ne može dok oni grabe fotelje, cjenkaju se i odugovlače skupa sa SDA mafijom formiranje vlasti. Jadna je država u kojoj od njih zavisi njen opstanak, još jadnija ‘trojka’ kad sa takvima ima posla. No, u državi u kojoj je islam ispred države niti narod koji to hoće, ne zaslužujemo ništa bolje. Sve su oči u nemoći uprte u VP BiH Schmidt-a a tjeramo ga kao zadnju džukelu kući a i on postao ‘kao i mi’. Odlaže svoju odluku do Bajrama i šeta se po kolektivnim žderačinama koje cvjetaju kao šljive u proljeće. Čime nam taj muslimanski praznik postade državni. Djeca idu kući ranije da bi iftarili, ždere se na svakom ćošku, ratni zločinci iftare i fotkaju se sa vlašću, odlažu se sve manifestacije dok nam ne prođe ‘najdraži’, eto, čak nam i država zavisi od njega. Reisa za predsjednika, ako ne njega, daj bar ‘Švabu’. Čim prije to bolje.
Senadu Hadžifejzoviću se neće nikako oprostiti što je bajramski vatromet upriličio prije vremena.
Ne može ‘Najdraži’ prije ‘Najdražeg’.
photo : ratni general ArBiH Refik Lendo, nova zvijezda na nebu SDA partije, arhiv
