Haris Zahiragić SDA buldog – komandir moralne policije Sarajeva: poslije napada na Djeda Mraza, jelke i Božića, na red je došao šešir ‘kao simbol kršćanstva’
Nema sumnje, bh rasprave oko jelke, Djeda Mraza i Božića pa s tim i Nove Godine nisu samo odraz frustracija ‘nekih naših domaćih budala’ u ‘multietničkoj, demokratskoj i građanskoj BiH’, na sceni su malo veće i precizno označene platforme šerijatizacije države i satiranja svega onog što nije u skladu sa ‘našom tradicijom i vjerom’, dakako i sa ‘našim osjećanjima’. SDA čuvar ćudoređa i ‘naših islamskih vrijednosti’, komandir moralne šerijatske sarajevske policije Haris Zahiragić, novo čudo bh SDA politike je na svom postu na facebook profilu od prije par dana u ovu veoma ‘važnu’ temu bh političke scene pridodao još jedan element kršćanskih vrijednosti koji nam u BiH narušava bratstvo i jedinstvo i kojeg treba iskorijeniti čim prije.
To je, vjerovali ili ne kapa za glavu zvana šešir.
Šešir je u školovanom opusu pravnika Zahiragića također naš budući problem, potrudio se da ga obradi malo poduže ‘istorijskim činjenicama’ koje nismo do sada znali. Kaže ovaj buldog SDA politike kako se o šeširu raspravljalo još od vremena Austro-Ugarske ali bezuspješno onda, vrijedi to sada nastaviti kad smo već u svemu uspješni. Na suptilan način, ovako.
‘Dolaskom austro-ugarske u Sarajevu je otpočela žustra rasprava na najvišem nivou o tome da li je šešir haram (zabranjeno, op. Cross) u skladu sa hadisom ‘ko oponaša neki narod – on je od njih’, a onda su došle dvije ‘agrarne reforme, pa smo zatim ostali bez zemlje i bez nacije, onda je ‘stigao komunizam i fašizam koji su bili protiv našeg naroda principa i vjere’, sve je ostalo zapisano u hadisima, našim zakonima. Na kraju svega ‘stigla nas je jelka, Djed Mraz, Božić i Nova Godina’.
Onda zaključuje mudro da su ‘šešir s početka 20 stoljeća očito jelka i djed mraz s početka 21 stoljeća i imaju utemeljenje u kršćanstvu.’
Kako Hare tvrdi, nikada u svom domu nije niti će kititi jelku i slaviti Novu Godinu, a tek da je i pomislio ikada naturiti šešir na glavu, a što podržava i Islamska Zajednica BiH i elita SDA, te slijedeći bh zakone-hadise (citati i tumačenja Kur’ana), šešir treba kao i ove druge ‘kršćanske vrijednosti’ ukinuti, ukloniti i zbrisati sa mjesta lica.
Čisto da se ‘mi’ razlikujemo od ‘njih’, Hare je ‘zakon’.
Najvjerovatnije u jednoj i jedinoj radnji šešira u Sarajevu nema šešira za ovako veliku i nabildanu pametnu glavicu kupusa, stoga ovaj nakostriješeni mentalno sumnjivi pijetao neće glavu ni pokrivati za sada, kasnije će vjerovatno staviti ‘francuzicu našu omiljenu i tradicionalnu kapu’ ili fes, koja ‘francuzica’ je to postala odkako ju je s početka bh rata naturio na glavu vožd Alija Izetbegović. Ovim pravničkim dubiozama Zahiragić se približio još jednom ljubitelju pokrivala za mušku glavu po njegovom ukusu a mrzitelju šešira, izvjesnom činovniku bošnjačke umilne AID službe Željku Abdulazizu Miličeviću, nekadašnjem Alijinom opunomoćeniku (ima tip i printa tu Alijinu punomoć) za nabavku oružja i druge humanitarne opreme u Canadi (gdje inače živi, piše kolumne za Bošnjaci.net u kojima ‘Amerikacima skida gaće’ i vodi na desetine sporova sa familjom i vlastima glavnog grada Canade, jednom su ga čak i prislino strpali u ludnicu), koji je odavno na sraoni Bošnjaci.net iznio prijedlog da se ‘francuzica’ proglasi nacionalnom kapom Bošnjaka. Valjda zato jer nismo Francuzi i čisto da se razlikujemo u našem nenadjebivom demokratskom zajedništvu.
Hare svakako ne misli da je recimo Bisera Turković prepuna ‘kršćanskih vrijednosti’ (ona mijenja šeširiće na svojim nekontrolisanim privatnim ministarskim putešestvijama sve u skladu sa haljinicama i štiklicama) ali njoj je sve oprošteno jer se počesto pokrije i hidžabom, nije vjerovatno vidio nikada šešir akademika Muhameda Filipovića Tunje zvanog šeširdžija Alijinog nekadašnjeg diplomate, pa šta znam, ne smeta mu hadžija Dino Merlin i njegovo pokrivalo zvano šešir, vjerovatno jer je to hadžijama dozvoljeno ili zato što je možda njegov šešir od dlake kamile a ne od zeca. Njemu zapravo smetaju Srbi i Hrvati, riječju ‘Vlasi’ (po Reisu Kavazoviću) kao što je naprimjer šešir Bože Vreće ili Rade Šerbedžije, da i ne spominjem uopšte Stjepana Kljujića i njegovu ‘vlašku kapu’, Bože sačuvaj …
Da prepametni Hare nije odlutao onako i bez veze osim što se ukopao u ‘činjenice’ i ‘istoriju’, svjedoči u svojim knjigama pomenuti akademik Muhamed Filipović Tunjo koji se od šešira nije nikad odvajao zbog čega je i dobio nadimak ‘šeširdžija’, kada opisuje svoj rad sa Alijom Izetbegovićem sa kojim se kasnije razdružio, kada opisuje prve SDA skupove pred prve bh demokratske izbore na kojima je pratio Aliju, gdje su dakako frcale i ove muslimanske vrckave priče o šeširu koji nije dio ‘naše tradicije’.
‘Skidaj kapu vlašino’ – grmilo je, priča Tunjo u svojim memoarima, na skupu u Ajvatovici, taman kada je otkriven Ajvaz Dedo u Pruscu te 1990. godine, tada su naime htjeli da ga ometu u govoru ali Tunjo se nije dao.
‘Jeste li se umirili? Mogu vam reći da mi možete skinuti glavu, ali šešir nikada, sram vas bilo, primitivci i nasilnici“.
Poslije je Tunjo pojasnio masama i vikačima, samo što Hare nije stigao to pročitati, da je šešir izum Tibetanaca, Jevreja i Indijanaca a da je zapravo beretka iliti ‘francuzica’ kao ‘hit’ u bh muslimanskim masama nasuprot njegovog šešira ‘izum’ Baskija koji su vršili genocid nad muslimanima u Španiji i da napaljeni vikači na šešir i Tunju i takvom halabukom ‘samo sramote muslimane’.
‘Vlasi nose i pantalone, hoćete li da i njih skinem’ – zaključioje Tunjo i veli, mirno dovršio svoj govor.
Hoćemo, grmi sada Zahiragić, dabome da hoćemo, šta zna akademik šta je ‘hadis’ i koliko nam znači. Nećemo ni bijeli luk u pastrmi, jer ga tu koriste ‘Vlasi’, ma ako treba nećemo ni disati jer oni koriste također i zrak i dišu kao i mi, samo naše disanje je ‘čistije’ od njihovog, nema smrada ni otrovnih gasova, naši gasovi izlaze na guzicu a njima kroz usta… Nego!
Srećom po Harisa, akademik je umro pa ne mora ništa pojašnjavati ovakvim i sličnim bizonima, međutim i da je živ opet ne bi uspio ubijediti Zahiragića, sada ima više bukača nego što ih je bilo onda i nekada.
Ipak, iako je tvrdio da se neće odreći šešira po cijenu da mu otkinu glavu, stigao ga ‘hadis’ Zahiragića, na onaj Svijet nije otišao umirući, ‘preselio je’ i junački ‘obezglavljen‘. Na sahrani februara 2020, akademiku su umjesto šešira zakucali na tabutu fes na uzglavlje, tek da pokažu da nije bio u pravu.
Zahiragić bi, da ne čeka da umremo, da nam još dok smo živi – zakuca.
ANTRFILE
Jedina šeširdžijska radnja ‘Dandi’ u Sarajevu sa tradicijom od preko 80 godina nalazi se u ulici Maršala Tita, vodi je Janko Hlpka, Slovak koji je naslijedio biznis od svog oca Janka. Ovaj posao je otpočet 1935. u Vojvodini, porodica se preselila u Sarajevo 1954. godine i dio je i tradicije i kulture Grada Sarajeva.
Vlasnik radnje kaže da je svake godine posao sve slabiji, najviše je cvjetao do polovine 80/tih kada je proizvodnja i prodaja muških i ženskih šešira bila u najvećem usponu. Danas, kaže, samo poznati i stalni kupci svrate i kupe šešir, posao je zahtijevan a materijali skupi. Za izradu šešira koristi dlaku zeca i kamile, repromaterijal je preskup a potražnja premala. Nekad je, tvrdi, samo u Iran izvozio na nekoliko stotina šešira godišnje, pa u Sloveniju i Hrvatsku također, danas je ponuda slaba ili nikakva.
Tvrdi da je svake godine Maršalu Titu slao po dva komada šešira, isto tako i nadbiskupu Puljiću, još u radnji čuva slike i zahvale, svakom kupcu dva šešira pokloni jedan. Kaže da Rade Šerbedžija svaki put kad dođe u Sarajevo kupi dva i jedan dobije na poklon. Ipak, veli, radnju neće gasiti, kad dođe vrijem posao će preuzeti sin Haris.
Kakva simbolika, ‘išaret’ (izraz, gesta) za Harisa Zahiragića. Neslužbeno se saznaje da svako par dana Zahiragić njuška, snima telefonom, broji ‘šeširdžije’ i šetkari pored radnje. Čisto radi statistike i ‘činjenica’ za neke buduće analize. I zbog ‘hadisa’. A i zbog mjesta radnje ; ‘hadisi’ zahtijevaju i ukidanje naziva ulice, Josip Broz Tito nije ‘od nas’.
photo : jedina šeširdžijska radnja u Sarajevu ‘Dandi’ i Haris Zahiragić na svakodnevnom zadatku, arhiv
