Raskrinkani su odavno i ‘teritorijalni’ i princip ‘čistoće’ ratovanja ArBiH, međutim laž je po inerciji i po sili jačega postala ‘istina’
U svim raspravama po socijalnim mrežama ali i u zvaničnim izjavama bh predstavnika u vlasti iz reda Bošnjaka ili u dokumentima u ime države BiH, ističu se najglasnije kod dokazivanja agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima dva principa rata i ratovanja bh Armije.
Jedan je ‘teritorijalni princip’ a drugi ‘čistoća i neukaljanost ArBiH’ koja je ubijala u samoodbrani, nije činila ratne zločine, nije silovala i palila, u BiH nisu postojali zatvori, logori ili sabirni centri, ratovalo se u skladu sa pravilima međunarodnog prava.
Pojednostavljeno to se kaže ovako : čisto je i pravno dokazano da je na BiH izvršena agresija, nisu Bošnjaci napadali druge na njihovim kućnim pragovima, nisu napadali druge države, to su činili Srbi i Hrvati Bošnjacima.
Znači, za kvalifikaciju ovog djela ratnog zločina i genocida ovaj princip je najodlučniji. Došli drugi na naš prag (to se moderno na domaćem jeziku kaže ‘toprak’), u našu zemlju pa nas ubijali, klali i silovali. Zato trebaju da krivično odgovaraju i da materijalno obeštete oštećene i njihove potomke. Dobro, nije to za odbaciti iako nije u potpunosti tačno, jer brojni predmeti ratnog zločina koji su provedeni ili su u toku govore da je to neprincipijelna istina, da kažem laž je to jasna i glasna, budući da su ratni zločini činjeni itekako i od strane ArBiH i na ‘tuđim pragovima’ i kućama. U tom ratu su sve vojske i svi ‘ratnici’ činili ratne zločine. Ne na isti način i ne jednako, ali ratni zločin se time ne mjeri, zločin je zločin.
Ovaj ‘teritorijalni princip’ je, međutim, još jasnije dokaziv u nesretnom ratu u Krajini između dva ista naroda, u ratnim sukobima između V Korpusa i vojske AP ‘Zapadna Bosna’, samo to Bošnjaci nikad ne žele priznati. Jer su se proglasili iako gubitnici-savršenim pobjednicima i jer su vlast. Zato, jer ako će mo pratiti njihovu ‘doktrinu’, nije vojska ‘Zapadne Bosne’ bila na kućnim pragovima Bužima ili Bihaća, nije nikad i nikako ‘dosegla’ dalje od Pećigrada, već je bilo obratno : V Korpus je činio zločine na kućnim pragovima u Cazinu i u Vel. Kladuši i po selima ove dvije opštine, grad Veliku Kladušu je u dva navrata ‘oslobodio’ temeljno, istjerao je pola njenog stanovništva. Ove izbjeglice je velikodušno tadašnji premijer Haris Silajdžić prema zapisniku na Korani planirao bio vratiti u Vel. Kladušu ali u hale Agrokomerca. I to je ‘čistoća’ vlasti BiH o kojoj se kao i o ‘čistoći’ i moralu ArBiH koju su propagandom i lažima bh mediji podigli u rang zakona, ima puno toga šta reći jer je i to neistina: u ratu nije bilo nevinih i ‘čistih’, svi su prljavi. Primjera opet kao i u prethodnom slučaju ima na pretek i tek se u zadnjih nekoliko godina to pokazuje kroz sudske postupke i generalima ArBiH i vojnicima, što posebno ‘žulja’ ullemu u IZ i zvaničnu vlast.
Evo, nećemo daleko, koliko jučer ‘gazija’ i vojnik V Korpusa Senad Salkić je za silovanje više žena čiji su muževi bili u vojsci ‘Zapadne Bosne’ ili su te žrtve bile ‘simpatizeri’ Autonomije osuđen nepravosnažno na 12 godina zatvora. On se onako ‘čisto’ i u ‘skladu sa međunarodnim Konvencijama’ i pravilima ratovanja brutalno iživljavao nad ženama i djevojkama dok ih je tukao i uživao, čak je pokazao i solidarnost : kad bi on završio, dao bi žrtvu kolegi, drugom ‘čistuncu’. Isti slučaj je sa lažnim narativom da ArBiH nije imala logore i zatvore, svaka osvojena kuća sa podrumom je postajala zatvorom ili logorom. Uostalom, svi oni koji tvrde da takvih logora ili ‘sabirnih centara’ nije bilo u ArBiH, prenose laž i potvoru i uživaju u svojoj opijenosti sa tim.
Ko hoće to provjeriti neka potraži Izvještaj specijalnog izaslanika UNa. Sve te logore i centre pa i zatvore, specijalni izaslanik UNa Tadeusz Mazowiecki je fino i po alfabetu složio i popisao, ostalo je zapisano ali zbunkerisano u tamnu arhivu. Da ne isčitavamo, samo jedan logor i zatvor u srcu Sarajeva u kojem se danas nalazi bh Tužilaštvo dovoljno govori o ovim namjernim i smišljenim narativima. Čisto radi poređenja a ne izjednačavanja sa logorima ‘onih drugih’. Takav je recimo bio i ‘nepostojeći zatvor’ u Bužimu u podrumu tadašnje Banke i motela gdje je pripadnik V Korpusa Suljo Karajić zv. Hodža motorkom odrubljivao glave zarobljenih ‘autonomaša’ kao mačetom mudžahedini u Zenici ili Travniku, ili bi im u ‘nepostojećem zatvoru’ sprašio sadržaj sačmarice u usta, zbog čega je i osuđen i u Sudu u Bihaću kao ‘najčistiji’ ratni zločinac. A on, naravno, nije jedini.
Pljačka imovine i nadoknada žrtvama uništene imovine je posebna priča, ali i ona po pričama i stavovima bh vlasti je jednostrana. Žrtve svakako treba nadoknaditi ali ko će nadoknaditi opljačkanu imovinu Velikoj Kladuši, Agrokomercu koji je uništen i opljačkan poslije rata te drugih firmi i stanovnika ove Opštine? Ko će meni, recimo nadokanditi moju imovinu koju je opljačkao V Korpus. Neću govoriti u ime ostalih, evo hoću samo sebe radi. Moje auto (Opel Kadet) je nakon par dana po egzodusu Krajišnika u hale Agrokomerca u Batnozi u Hrvatskoj, ondašnjoj Srpskoj Krajini, ‘uredno registrovano’ u Bihaću, ‘pravna država’ je odradila svoje i odveženo sretnom dobitniku za Bužim, dok je u moj stan, prije nego sam se smjestio u slamu i kokošja govna Batnoge opljačkao kladuški zet Bužimljanin, kasnije ugledni urednik tv u Bihaću i profesor čak. Onako ‘čisto’ i muslimanski, a stan nije u Bužimu već u centru Kladuše. Da i ne pričam kako sam svoje uređaje iz stana prepoznavao i nalazio po kladuškim kafićima, navodno ‘kupljenim’ na pijaci. Zato, svaki put kad pročitam napaljene vjerske i one druge barabe koje seciraju ovu materiju ili kad pročitam patetični tekst zakrabuljene bule Elmedine Muftić na web sraonici Bošnjaci.net koju sarajevska SDP načelnica Benjamina Karić još i nagrađuje zlatnicima Garda o ‘čistoći’, ‘krvi šehida’, o ‘desetinama i hiljadam silovanih majki i žena ili kćeri’, ili kad pročitam ‘kolumnu’ Hižaslava Mustafe Cerića i njegove usrane dove koje izmišlja, koji je u Bihaću istraživao zarobljene ‘autonomaše’ riječima ‘vidi Bog mi je šapnuo da ćeš danas biti uhapšen’ (i njemu je Allah kao i Bakiru partner i suradnik) prisjetim se ovih nakardnih i bezobraznih ‘principa’ (pa i bolesno vesele načelnice za baklave) o savršenstvu zločina i sa dubokim pijetetom prema svim žrtvama poželim ovim autorima fabrikovane laži istu ovakvu ‘čistoću’ i ‘neukaljanost’ ArBiH. Da im se nađe.
Njihove dove nisu nikad išle bilo kojim drugim žrtvama već samo ‘njihovima’, zato su isprazne i bez ikakvih vrijednosti.
Koja (Armija) je umjesto noža, puške ili haubice gađala po civilima Konvencijama i tespisima, sve uz tekbire i salavate.
Čisto da lakše prožvačem ortodoksnu bezobraznu budalaštinu.
photo : ilustracija V korpus ArBiH, logo, arhiv
