Krivosuđe

Oslobođen je Dragan Vikić, utvrđeno je kao u svakom postupku bh pravosuđa protiv pripadnika ArBiH da je ‘pravda pobijedila’. Specijalac Vikić najvjerovatnije nije lično kriv jer nema dokaza ali zato postoje strašniji i opasniji dokazi da je osam ratnih zarobljenika Srba premlaćeno, ubijeno, bačeno u Miljacku a potom izvađeno i spaljeno i da je iza ovog monstruoznog krivičnog djela i njegovog sakrivanja stajala i još uvijek stoji država BiH   

****  Nakon šest godina od optužnice i 30 godina od događaja u kojem je na brutalan način lišeno života osam ratnih zarobljenika Srba u Sarajevu, danas smo dobili konačnu presudu.
Optuženi Dragan Vikić komandant specijalne jedinice MUPa BiH, pomoćnik ministra bh policije Jusuf Pušina te još dvojica lokalnih komandanata jedinica ArBiH Nermin Uzunović i Mladen Čovčić (ranije se zvao Senaid Čavčić) slobodni su po slovu zakona. Ova dvojica potonjih su jedan iz jedinice sarajevskog odmetnutog i kontroverznog komandanta Jusufa Juke Prazine, drugi je član zloglasne terorističke jedinice ‘Ševe’. Kao što zamo Juka Prazina je od ‘heroja’ Sarajeva dospio do ‘izdajnika i neprijatelja’, ubijen je u Belgiji od strane ‘nepoznatog počinioca’ krajem 1993. godine. Iz ove optužnice je, ne zna se po kom osnovu i zašto, izbačen još jedan optuženik Nedžad Herenda, član terorističke grupe ‘Ševe’ koja je pravila haos snajperima po Sarajevu optužujući za to agresore sa brda i koja je osnovana po naredbi Alije Izetbegovića, izostavljen je iz ove optužnice u kojoj je prvobitno bio osumnjičen i Jerko Doko nekadašnji ministar odbrane BiH pa se od njega ‘odustalo’. Herenda se nalazi u Holandiji a bh vlasti nisu uopšte zainteresirane da se isti ekstradira državi BiH. Medijima se servira priča kako Holandija odbija da ga izruči po zahtjevu, no nejavno se barata činjenicama da je Herenda bio važan svjedok u istrazi protiv Alije Izetbegovića u Haagu i da ga zato bh država drži podalje od svega ovoga, zbog čega je i dobio azil u Holandiji.

***  Nakon šest godina mrcvarenja i ‘izvođenja dokaza’, Sarajevo slavodobitno urla kako je pravda pobijedila, ispred sudnice odmah po objavi presude a kasnije po medijima Vikić se kuje u zvijezde, opštepoznata sarajevska pravosudna blamaža u režiji vlasti i politike. I medija, svakako. Čak, u moru ‘pozdrava’ pravdi oglasila se i SDA iako ona baš ima najmanje prava da presudu komentariše, naglašavajući kako je ovom odlukom osujećeno ‘relativiziranje agresije na BiH i pokušaj izmjene karaktera rata’, frazom koja se permanentno ponavlja u svakom postupku optuženja za ratni zločin ako je optuženi ‘iz reda Bošnjaka’ ili ArBiH. U kojoj se krije ova mudrost SDA gospodara rata i gospodara države BiH u miru : mi smo žrtve i mi imamo i zemaljsko i Božje pravo da ubijamo i da nikom za to ne odgovaramo. Najvjerovatnije optuženi nisu krivi i bez obzira na ljutnje i reakcije iz Republike Srpske koje su opravdane Sud je pravilno utvtrdio kad je donio oslobađajuću presudu. Jer bez dokaza nema ni presude, međutim Sud nije presudom mogao niti jeste utvrdio da krivično djelo ratnog zločina nije počinjeno. Naprotiv, ubijeno je osam zarobljenih ratnih zarobljenika zaglavljenih u transporteru prilikom napuštanja Sarajeva i to na tako monstruozan i krvoločan način (zarobljeni, pretučeni a onda pobijeni u Velikom Parku, zatim bačeni u vodu a nakon par dana kad su se leševi ukazali na površini izvađeni i spaljeni) a vlast, niti ona u ratu niti ova poslije rata nisu željele ni htjele procesuirati zločince i izvršioce punih 30 godina. Ni ovom presudom to nije učinjeno iz sasvim razumljivih razloga :  iza ovog teškog zločina stajala je onda a stoji i sada sama vlast.

***  Nema se tu šta ‘izjednačavati’, ratni zločin je počinjen, da kažemo i izjednačen. Jednak, na isti način monstruozan kao i zločini srpskih jedinica u bh ratu, SDA se može upirati na vrhove prstiju da taj zločin sakrije i opravda – opravdanja nema. Džaba što ih ‘brani’ i vehabija u NBA košarkaškoj američkoj ligi Jusuf Nurkić, sve ti džaba kad bez obzira na ovu oslobađajuću presudu postoji more dokaza da je ArBiH činila ratne zločine kako ovdje tako i u Dobrovoljačkoj, tako i na Kazanima i da ne nabrajamo dalje… Pa makar ih činila sa Konvencijama o ljudskim pravima u džepu, kako voli da se pohvali uvijek i na svakom mjestu tom čistoćom ubijanja i masakra.

Odlaganje tog priznanja i ovakvi izrežirani postupci pravosuđa samo idu na štetu države BiH jer nisu jedini. Isti scenario se ponavlja kao ovdje i u postupcima protiv Sakiba Mahmuljina, Atifa Dudakovića, kod Nasera Orića ili Ejupa Ganića… Ili kod svakog drugog postupka za ratni zločin, gdje se po pravilu hapšenje ili optužnica napadaju i upoređuju ‘udarom na Bošnjake’ i ‘časnu armiju’ pa se tekbiranjem širom Bosne pritišće pravosuđe, dok se oslobađajuće presude dočekuju patetičnim oduševljenjem koje u startu izgleda sumnjivo. U svim tim postupcima niko nikom nije bio odgovoran, niko nije bio ni pod čijom komandom, nema podređenih ni nadređenih, svi došli odnekuda i nikoga se ne boje, nikom nisu dostavljali izvještaje, djelovali svi samoinicijativno, tekbirali bez komandanata ArBiH, nema ‘papira’ o ustroju, nema zapisnika o uviđajima kad se dešavala ubistva…. Proizilazi da je ArBiH bila tako raspuštana i tako neorganizovana i raspojasana banda i vojska da je to pravo čudo kako je onda takva ‘pobijedila nadmoćnog neprijatelja’ i nije imala nikad i nigdje poraza…
Sve se svodi zapravo ne na odbranu ‘karaktera bh rata’ već na odbranu karaktera zločinačke SDA i vlasti sa njom na čelu. SDA kao najjača partija i sa najvećim uticajem na bh pravosuđe može provoditi ovakav cirkus nakon 30 godina ali sa tim ne spašava državu već zapravo sebe, budući da je u sve te ratne zločine bila duboko involvirana. I ta njena ‘snaga’ ima i drugu vrlinu ili manu :  sve je manje povjerenja u pravnu državu i sve je manje države BiH, budući da osim svojih žrtava vlast za druge ne osjeća ništa. Nego ih na ovaj način omalovažava i ismijava im se.

*** Klicanje Vikiću, pak, dodatna je čista SDA demagoška i licemjerna bezobrazna floskula. Na isti način se klicalo i Jovi Divjaku a zatvarali ga i i isljeđivali, sina mu Caco šikanirao i mlatio, slično se postupilo i sa hrvatskim generalom Šiberom, pa da kažemo i sa Vikićem kojem sada tekbiraju ‘Dragane, Dragane’ a 1994. godine su ga odrađujući proces islamizacije ArBiH naprasno smijenili sa čela specijalne jedinice MUPa, čak jedinicu preimenovali a Vikića pomjerili u ‘pozadinu’. Heroj  koji je ‘spasio Sarajevo’ ćuti o tom sramnom činu, vjeruje se da postoje i razlozi za šutnju.
Dok čitam gluposti i naručene zaključke Avde Avdića bolesnog novinara Osmana Mehmedagića ‘Osmice’ kako je Gordana Tadić umjesto nekadašnjeg bh ministra (Jerko Doko) namjerno optužila Vikića, ne mogu se oteti utisku da je Avdić bio na pravom tragu ali totalno zglajzao na stranu. Jer on dalje od neprijatelja Srba, Hrvata, Rusa i Gordane Tadić ne mrda. Naime, jedan od najvećih razloga oslobađajuće presude Vikiću je upravo optužnica i akt tužitelja a što je pravilo u svim optužnicama, nije to poslovni kod Gordane Tadić.
Radi se o slijedećem.

Kad hoćeš oslobađajuću presudu onda ‘sastaviš’ promašenu optužnicu. Jer Sud je vezan optužnicom i dokazima, dalje  ne može i nesmije ići, ni suditi ni dokazivati. To sam već sto puta pojašnjavao na jednom primjeru krađe punog kamiona kafe u nekadašnjem gigantu ‘Agrokomerc’, evo po sto i prvi put.
Optužili vozača kamiona a kamion bio u krugu tvornice pun i parkiran ujutru za puta. Kad je došao vozač nije bilo kamiona, tužilac od svih dobrano sumnjivih (od portira pa nadalje) optužio vozača. Nekoliko godina sudovanja i muke vozača da dokaže da nije kriv su konačno urodili plodom, prazan kamion je nađen negdje na opštini Cazin, vozač oslobođen i svi su odahnuli. Vozač jer je slobodan i vraćen na posao, tužilaštvo i MUP jer su riješili prdmet, Sud također, ali niko nije nikad odgovorio gdje je nestao pun šleper kafe, niti se time ko bavio. Sud pogotovu, jer ne smije preko optužnice.
Dakle i ovdje je princip isti. Optužiš Vikića umjesto, šta znam, Ademovića Kemu direktora zloglasnog ‘AID’a bošnjačke udbe-sada vrhuške Konakovićeve stranke Narod i pravda, ili Nedžada Herendu člana terorističke grupe ‘Ševe’, ili onako lupam napamet Fikreta Muslimovića Alijinog obavještajca i Bakirovog savjetnika, zašto ne i Bakira, sam govori ‘kako sve zna i kako je sve znao’. Ili Avdu Hebiba pa Aliju Delimustafića…. Sve su to ratne i poratne face iz vrha SDA kriminogene vlasti koja je i danas tu sa nama i sa njima skupa. Ima puno od njih koji su  možda neposredni izvršioci i nalogodavci ali su umrli, međutim ima i živih, samo ih treba pravilno optužiti. Ali ide se sa nakaradnim optužnicama jer se zna da Sud neće moći naći dokaze da je optuženi kriv za to i takvo djelo i da će optužnica ‘pasti’ usljed nedostatka dokaza. Da bi to mogli uraditi potrebno je imati još nekoga u Sudu da potvrdi tako nakaradnu i namjerno promašenu optužnicu i eto ti spektakla za ‘pravda pobjeđuje’. Kako politika, dakle stranke biraju kadrove u pravosuđu, onda se zna da pravosuđe provodi ne pravosudnu već stranačku politiku. Klasična sprdnja sa pravdom i pravosuđem.

***   Onda, kad se tu doda da je predmet držan u ladicama 30 godina (jer ‘tada smo imali preča posla’ kako je tvrdio Fikret Muslimović Alijin KOSovac agent u odgovoru na pitanje zašto nije ništa poduzeo po zapisiku o ovom zločinu u Velikom Parku) čekajući da vrijeme ‘učini svoje’, pa onda malo recepta sa svjedocima od kojih mnogi promijene iskaze (jer im se prijetilo i jer su zastrašeni) ili su mnogi pomrli, kad se uzme da su mnogi neposredni izvršioci u međuvremenu umrli, šta onda ostaje? Ako slučajno koji svjedok i ‘progovori’ protiv optuženog kao onaj (Ibran Mustafić, jedan od komandanata iz ratne Srebrenice) u predmetu Orić Nasera, proglasiš ga ludim i Sud prihvati da se čovjek vještači pa na kraju zaključi kad vještak odradi svoje da je svjedok totalno ‘prolupao’ samo zato jer ‘tereti’ Orića (a on jadan normalan da ne može biti svjesniji), nema se tu šta posebno dodati, presuda u slučaju optuženog Bošnjaka ne može biti drugačija. Vikić, da se razumijemo nije klasičan Bošnjak, to je nekadašnji ex Yu prvak karatista i bh patriota, i dijete mješovitog braka, ali jeste bio u bošnjačkoj vojnoj i policijskoj hijerarhiji, princip i metod sudskog postupka je isti. Krivosuđe BiH je tako specijalca Vikića kao onog vozača ‘Agrokomerca’ gnjavilo godinam znajući da nije taj koji je djelo izvršio da bi ga konačno rasteretilo i oslobodilo, da zaliječi rane od istrage koja ga davi već šest-sedam godina. Međutim, krivično djelo postoji i to krivično djelo teškog ratnog zločina. Mučne scene iz obrazloženja presude kao ona kada je sudija bh Suda došao na uviđaj izvlačenja ubijenih srpskih zarobljenika iz vode a bh armija ‘zapucala na njega’ jer ‘ne može četnik vršiti uviđaj’ te je uviđaj prekinut i nije nikad ni dovršen, govori sama za sebe.

I onda, čudimo se što Srbi ili Hrvati ‘neće sa nama’, čudimo se što omalovažavaju bošnjačke žrtve, što negiraju sudom utvrđeni genocid u Srebrenici. Umjesto da se čudimo i ograđujemo od  naših pokvarenluka i brutalnosti. Nema čuđenja, na žalost, drugačije ne može ni biti. Samo da bi, kako se to kaže ‘karakter rata’ ostao netaknut i nepromijenjen? Ne, ovakve presude služe da bi nalogodavci u policijski i vojnim krugovima bošnjačke vlasti iz bh rata ostali neprocesuirani i netaknuti, karakter bh rata je davno izjednačen. Ovakva opasna državna mafija ga je svojim postupcima izjednačila.

photo : Dragan Vikić, nekadašnji ratni bh policajac specijalac, sada penzioner, arhiv