Pedofili i trgovci ljudima – zaštićena vrsta u BiH – Nedim Avdić priznao pedofiliju sa maloljetnim osobama, trgovinu ljudima i zlostavljanje pa zaslugom tužilaca i sudije nagrađen ‘osuđujućom’ presudom od godinu dana zatvora koju će odplatiti
Novembra 2025. godine, organi bh gonjenja su pompezno najavili i sproveli akciju hapšenja grupe pedofila i trgovaca ljudima u Tuzli kada su uhapšeni Besim Kopić, Miralem Halilović, Jasmin Modrić, Dževad Požegić, Šemsudin Kadrić, Zijad Jagodić, Sulejman Šehić, Nedim Avdić, Emir Kadrić, Ismet Hujdur, Almir Hodžić i Mirsad Jagodić, među kojima su četiri policijska službenika (Kopić inspektor policije Kalesija, Halilović-načelnik odjeljenje krim. policije Živinice, te policajci Modrić i Požegić) i jedan univerzitetski profesor i državni zastupnik (Jagodić). Onda je dugim natezanjem i pokušajem sakrivanja jedva optužnica stigla pred Sud da bi se ovih dana bh klupko počelo razmotavati na već poznati način sudovanja. Jedan od optuženih Nedim Avdić je, javiše nam, ‘priznao’ da je u periodu od sredine 2024. do jula 2025. godine, iako je znao da su maloljetne i da se radi o žrtvama trgovine ljudima, koristio seksualne usluge maloljetnih djevojčica, sve drugo je naša slavna bh sudska praksa. Tužilac sa njim sklapa nagodbu o krivici i kazni a sud u Tuzli čekićem ovjerava ovu lakrdiju i Avdić se ‘kažnjava’ sa zatvorom do godinu dana i pušta se iz pritvora.
Ovim je nastavaljen proces otopljavanja i spašavanja tuzlanskih pedofila i trgovaca ljudima te korisnika seksualnih usluga sa maloljetnim osobama od kojih su neke i štićenice iz doma, neviđena farsa gdje bi na kraju moglo doći do još sličnih ‘priznanja’ i nagodbi u ovakvom teškom krivičnom djelu iz člana iz člana 210.a stav 6. u vezi sa stavom 2. i članom 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Drugačije se ne može posmatrati ovaj sramni i bezobrazni čin sudskog i tužilačkog čekića, budući da ovakvom kaznom Avdić nije osuđen već nagrađen. On naime, po slovu zakona može ovu kaznu i hoće isplatiti i uplatom državi 50.000 KMa i slobodan je pedofil i trgovac robljem. Ova ‘novina’ u bh propisima je dovedena do apsurda i kazne do godinu dana se najčešće izriču za najteža djela korupcije čime se obezvređuje i institut i pravosuđe a posebno je osjetljiva u ovakvoj vrsti krivičnih djela koja su u porastu. Da ne listamo silne takve ‘presude’ jer ih ima mnogo, pomenimo ovdje samo par njih. Presuda Miloradu Dodiku nema veze sa presudom u Tuzli ali ima veze sa institutom izricanja novčane kazne do godinu dana zatvora. Slično je ‘prošla’ i advokatica Vasvija Vidović, i ona je ‘kaznu’ odplatila, nedavno je i jedna profesorica u Bihaću također ‘osuđena’ do godinu dana zatvora za teško krivično djelo upisivanja studentima ocjena iako nisu ništa polagali. Primjeri se množe iz dana u dana. Istovremeno je to najeklantniji dokaz pada pravosuđa na najniže dno i njegovog sraza sa politikom i vlašću i nema ni govora o bilo kakvoj prevenciji ili zaštiti budućih žrtava, tim prije što smo svjedoci da se ovakve odluke uz suradnju tužilaca i sudija donose sve češće i posebno u teškim djelima gdje su optuženi iz vlasti ili politike. Avdić, iako navodno nije ni u jednoj partiji ili u vlasti i njegov identitet i biografija se čuvaju i ne daju javnosti, navodno je ‘civilno lice’, počinio je djelo uz suradnju sa policajcima i inspektorima pa se nikako nije moglo desiti a desilo se, da mu se ‘priznanje’ računa kao olakšavajuća okolnost.
Vidjeli smo ranije da su vjerske institucije štitile i da štite svoje pedofile i trgovce nezaštićenim žrtavma i djevojčicama, ‘praksu’ su preuzeli i zvanični praosudni organi. Podsjećamo samo na nekoliko slučajeva Rijaseta gdje su hodže pedofili čuvani i spašavani iako su žrtve bile u ‘mektebu’, djevojčice pa čak i mentalno bolesne. Najpoznatiji je ‘slučaj’ Gluhe Bukovice i hodže Rešada Omerhodžića 2009. te presude u Travniku. Ova ahmedija je seksualno iskorištavala bolesnu djevojčicu a spašavao ga tadašnji Reis Cerić Mustafa koji je i sam ‘vodio istrage’ ispitujući djevojčicu (‘skuda te dirao, je si li šta osjećala’) i navodeći je da kaže da je uživala i tražila to što je dobila, da bi nakon dužeg pritiska javnosti hodža bio osuđen na zatvor ali koji po svim prilikama nije nikad izdržao, nema nigdje o tome podataka niti ih možeš dobiti. U ‘slučaju’ hodže Muniba Ahmetovića (Gnojnica, Lukavac – 2021.), hodža je ‘za kaznu’ premješten u drugi džemat, slučajeva ima još, jedna hodža pedofil je ‘kažnjen’ tako što je prebačen na veću platu u dijasporu Njemačke. I SPC ima svoje metode spašavanja pedofila. Tako je i pored javnih priznanja žrtvi, vladika Vasilije Kačavenda umjesto u zatvor zbog silovanja mladića završio u penziji i čak dobio nagradu poslije penzionisanja od SPC i Mitroplota Šumadijskog.
Šta nam ovakva presuda Suda u Tuzli poručuje? Ovo. Ako hodže vole mlade curice u mejtefu a vole, ako popovi vole mlade dečke a vole, onda neka uživaju i ‘građanska lica’ pa i policajci, jer i oni vole kao svaki predatori mlade i nezaštićene žrtve, a mi, pravosuđe, mi će mo ih ‘kažnjavati’ na način da mogu kaznu platiti i opet zlostavljati i silovati. Božica pravde se iz Gluhe Bukovice preselila u sudijske toge i klupe.
photo : sa suđenja tuzlanskim pedofilima i trgovcima ljudima, detalj, arhiv
