ŠTO JE MILO, BOŠNJAKU SE SNILO : Hrvatski poznati književnik Miroslav Krleža (07.07.1893 – 29.12.1981) je u svom eseju od 1954. govorio i pisao o Bosni, partizanima, o stećku i ‘bosanskom jeziku’ ali drugačije od onog što nam se danas podmeće
(Majstori izvrtanja i prevrtanja svega i svačega u BiH, rade ‘četverobrigadno’. U toj ‘radionici’ istorije na mlazni željeni pogon vješte ruke plagijatora ne miruju i iz dana u dan sijaju ‘mitove’, ‘legende’,’pobjede’ i od toga se živi i u tom se uživa. Nije izostala ni literatura, kako domaća, tako i strana, sve je prilagođeno da bi se istakla nacija, porijeklo, pismo i jezik, da bi se po svaku cijenu našao nadnaravni ‘identitet’ sa kojim se mlati kao sa mlatilicom za tepihe ili muhe a kojeg itekako fali. Na red je došao odavno i hrvatski poznati književnik Miroslav Krleža i njegove definicije Bosanca, Bošnjaka, stećaka, partizana i jezika. Znaju oni koji poturaju ove kopije šta rade, možda su čak Krležu i čitali, ali ovako kako rade je slađe i pitkije za dušu. Da ih pročita Krleža, okrenuo bi se u grobu).
O stećcima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima
Miroslav Krleža : “Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. “Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.” (Esej, 1954.godine ‘Bogumilski mramorovi’)
Bošnjaci : citiraju sve isto, samo često umjesto imenice Bosanac, ubacuju Bošnjak ili Bosanac-Bošnjak.
Kao što znamo, nelegalno izmišljena nacija Bošnjak za muslimane je sklepana ratne 1993, 28. septembra i poslije unijeta u Ustav i Dayton. Sve do 1975, muslimani su se izjašnjavali ili kao Yugosloveni ili kao neopredjeljeni, tada su priznati kao muslimani. Danas ta nacija ‘Bosanac’ ne postoji ni u Ustavu ni u zakonima, a Krleža se na nju osvrće još 1954. godine. Često pominje i ‘muslimane’, međutim to se zamijeni riječju ‘Bošnjaci’ i sve potaman. Kad se Fadil Novalić ili pijani ‘patizanovac mutevelija’ Zukan Helez uslikaju pored stećka pa utvrde da kao Bošnjaci stoje nepokoreni i da Bošnjak nikad nikom ne kleči, ili kad zelenkapica Benjamina Karić zapjeva o stećcima, junaci su rođeni. Bez obzira što svaki dan, bar tako kažu i dokazuju – kleče Bogu.
O bosanskom jeziku
Miroslav Krleža : “Andrićev je jezik izvanredan, kao što je za mene najljepši naš jezik – jezik bosanskohercegovačkih Muslimana. Uzmite na primjer Skendera Kulenovića, te Derviša Sušića, Mešu Selimovića, pa Aliju Isakovića ili Nametka ili ako hoćete i one Muslimane koji se javljaju ranije, još osamdesetih godina. Može misliti o tome tko što hoće, ali ako se tome jeziku doda još i talent, onda je to literatura srca”.
Bošnjaci : ne postoji nikakav drugi jezik u BiH osim bosanskog, o njemu je govorio čak i Miroslav Krleža.
Jeste, govorio je ali ga je nazivao ‘jezikom bosanskohercegovačkih muslimana’. Što pored jezika upućuje i na falsifikat o Bošnjacima i njihovoj hiljadugodišnjoj istoriji. Ako je te ‘istorije’ i bilo, valjda bi je Krleža zapisao. Danas su i Andrić i Selimović za Bošnjake bošnjački izdajnici a ne ‘literatura srca’, dok je Alija Isaković koji je govorio ‘jezikom bosanskohercegovačkih muslimana’ idejni tvorac ‘bosanskg jezika’.
O muslimanima između dva Svjetska rata
Miroslav Krleža : “Uzmimo na primjer Muslimane u Bosni i njihov moralno-psihološki profil devet stotina i četrdeset prve godine i njihov moralno-psihološki profil pedeset godina unazad i njihov psihološko-moralni i materijalni profil od 1918. do 1941. Kroz kakvu jezu, kroz kakvu paklenu prašumu prolazi ta muslimanska svijest i gdje taj Musliman 1941. ima da sebe nađe? Na kojoj strani? Od čega da se spasi on, kome da se otme? Što je on? Što je on u Austriji do 1918.? Što je u Kraljevini Jugoslaviji do 1941.? I jasno je da je taj Musliman poslije svega što je preživio i pretrpio mogao 1941. da kaže: ‘Hvala ti, Bože, da se Švabo vratio.’ Oslobađa ga prividno iz teške situacije, daje mu neke kolajne i fes na glavu, pušku u ruku i daje mu slobodu da puca… A hajde ti budi mudar i snađi se! Pitam se, bogati, što je mogao znati taj Musliman u Bosni 1941.?”
Bošnjaci : Bošnjaci su bili partizani antifašisti i uvijek na pravoj strani istine i pravde. Međutim, u tu grupu svrstavaju muslimane, koji su ‘oslobađali Bosnu’ dok su ostali ‘partizani bili preobučeni ‘četnici’. Primjer Sarajevo i 06. april i njegovo oslobađanje. Opet podsjećamo. Tada kad su ‘bili antifašisti’, Bošnjaci nisu ni postojali. Bili su muslimani kako ih i Krleža naziva.
O džamiji u Zagrebu, današnjem Muzeju ‘Mimara’
Miroslav Krleža : “Za vrijeme rata adaptirali su je (objekat, op. Cross) u džamiju i sagradili tri minareta. Nije ih trebalo rušiti, jer su najveći dio bogomolja širom svijeta gradili moćnici, silnici, pa ako hoćete i krvnici, oni su nestali, ali su graniti ostali. No, eto, nekima je smetala. Zagrepčanima svakako nije”.
Bošnjaci : Krleža je volio džamije i Bošnjake.
Krleža nije bio falsifikator niti nacionalista već odličan poznavalac i jezika i bosanskog duha muslimana, ali o bogomoljama gdje se ubraja i ova srušena džamija, sve je rekao. Posebno o moćnicima koji ih grade. Nije pomenuo ali se zna zašto je ovaj ‘Muzej Revolucije’ a kasnije ‘Muzej Mimara’ pretvoren u džamiju. To svi znamo, zna se i kad je Muzej postao džamija i ko je bio ‘cvijeće’ u NDH bašči.
*** Bošnjaci a posebno Rijaset i IZBiH mrze komuniste i partizane. Počistili su ih sa ulica i škola od Sarajeva pa nadalje, iz istorije i udžbenika a umjesto njih postavili fašiste, hodže i šeike. Krležu ‘vole’ zbog ovih prepravljenih citata iako je bio u komunistima još od 1918. kada se sa njima ‘razišao’. Nije učestvovao ni u NOB ali ga je Broz kao starog znanca abolirao poslije rata. Dobro je i poželjno citirati i čitati Krležu ima se tu šta i naučiti, no ovako perfidno ga prekrajati i prilagođavati više je od sramote.
To je, kako se ono najčešće koristi i kaže u BiH, aha – ‘knjigocid’.
photo : Miroslav Krleža i stećak, arhiv
