Izvještaj Evropske Komisije o pregovorima za ulazak BiH u EU : uslovan, stari neispunjeni zadaci i obaveze, radovanje vlasti i kritike opozicije, ista mantra i isto odstojanje
Dugo očekivani ‘Izvještaj Evropske Komisije o napretku BiH’ je konačno isprintan i u javnosti. I kao što je red i zakon u BiH, tumači se kao Dayton, Kur’an ili Biblija, kao svaki drugi akt, svako ga čita na svoj način.
Sadašnja vlast likuje i paradira o svojim uspjesima tvrdeći da su nam sada ‘vrata za početak pregovora širom otvorena’, opozicija brekće kako je na sceni zvanični dokument EU o totalnom neuspjehu vlasti.
Već viđeno u BiH koja ‘samo što nije’ u Evropi već tri decenije, nema nama tamo zadugo.
EU je pohvalila neke poteze, ali kad se dobro isčita, ništa nije urađeno, ostaje i dalje onih famoznih 14 uslova koje treba ispuniti da bi se otpočelo sa pregovorima od čega je vlast uspjela samo donijeti Zako o vinu i nakaradni Zakon o VSTV sa odgodnim uslovom. Dakle, niti je proveden ono što se dotiče reforme pravosuđa, niti su donešeni propisi o državnoj upravi, o tenderima, o sukobu interesa, o borbi protiv korupcije, o demokratji i ljudskim pravima i slobodama, i sve tako do 14 preciznih tačaka. Ništa skoro nije ispunjeno. Uz pomoć nametnutih odluka visokog predstavnika je zbrda zdola skrpljena vlast čime su samo podijeljene funkcije, tako su provedeni i, sve ostalo je ‘za uraditi’. Što znači, obzirom na naše predstavnike u vlasti i njihove aktivnosti gdje se obavezno moraju spomenuti optimističke kaskade Dragana Čovića, slijede nam decenije ‘otvaranja’ vrata i isto toliko za svađe i natezanja te mnogobrojno propuštanje rokova. Nema nam tamo ni kroz ključaonicu.
Da najjednostavnije kažemo, vlast i ona prethodna i ova sadašnja nisu za EU, to su floskule, ovakva beskrupulozna elita je samo spremna i hoće usvojiti povećanja plata, budžeta i možda neke kozmetičke promjene kako bi se domogla fondova i pomoći EU. Sve ostalo je naša balkanska, da kažem bosanska šarena laže. Uostalom, ako su Ukrajina koja je u ratu ili Moldavija dobile zeleno svijetlo i početak pregovora a BiH ‘uslovnu preporuku za nastavak pregovora’ dok ne ispuni zadate uslove, onda je svakom osim vlasti koja također to zna ali neće priznati jasno – Evropa nas hoće kod sebe ali ne zadugo. Hoće prvo obećane promjene i ispunjenje obaveza. Ovakve kakvi jesmo, neće nas zadugo u svje društvo.
Džaba ‘odškrinuta vrata’, džaba širom otvorena, mi jednostavno ne želimo tamo ući, zna se i zašto. Ako bi ušli, to bi za ovakvu nakaradnu i korumpiranu vlast bio kraj života, niko od njih nije blesav da sam ide na klaonicu.
No, mi smo majstori da svaki poraz pretvorimo u pobjedu, kod nas je svaka bitka u bh ratu bila historijska, odlučujuća i bez poraza, svaki bezobrazno glupi sporazum ili potez vlasti se proglašava uspjehom i slavljem, svi izgubljeni izbori su pobjednički, svako kreditno zaduženje vani je ‘pravi posao’ a svako izbjegavanje zadatih obaveza EU se razvodnjava i prepravkama pokušava prikazati kao odrađen posao.
Dino Konaković će tako reći kako je ovakav izvještaj ‘neviđeni uspjeh’ vlasti za ‘samo deset mjeseci’ uporedivši nas sa Makedonijom, Nermin Nikšić prezadovoljan izvještajem koji je ‘dokaz ispravnosti politike kompromisa’, Komšić nas ne vidi u EU za dvadeset godina i zvještaj ocjenjuje negativno, ostala opozicija pljuje i razvaljuje. Hoće reći, da smo mi bili na vlasti sve bi bilo bolje i dugačije.
Kakva drskost i bezobrazluk, sve ovo što EU traži prethodna vlast je mogla da je htjela davno odraditi. Sve ovo što od nas traže ili bar pola od toga iz EU, mogla je uraditi i sadašnja.
Ali, kao što rekosmo, svi su u pravu. Zato u red za čekanje, iako su vrata EU ‘širom otvorena’. Da je EU i bez vrata, mi bi zapeli za dovratke. Dabome da jesu, ali za demokratsku i funkcionalnu vlast, ovakvu podijeljenu i nacionalizmom nabijenu garnituru koja će prije zaratovati nego se dogovoriti, prije će doći do raspada države nego do ulaska u EU.
P.S. Prije 21 godinu, skoro u bobu su se, kad je u pitanju EU i ulazak BiH tamo, mogli pročitati slični naslovi kao danas. Zlatko Lagumdžija je tako još februara 2002. dok je bio ministar vanjskih poslova slavodobitno uskliknuo : ‘Bosna u Vijeću Evrope’ a mediji prenijeli. Čak je i Cross Atlantic čiji foto screen prenosimo uz ovaj tekst to objavio u svom prvom printanom broju lista pod naslovom ‘Bosna je sada država a ne teritorija’, citirajući Lagumdžiju.
Danas je isti Lagumdžija ponovo iz penzionera odputovao u New York gdje nas predstavlja kao ambasador pri UNu a BiH nije ni blizu Vijeća Evrope, još je uvijek teritorija a ne prava država.
Osim njega mogao bih pomenuti na stotine faca iz vlasti, ne vrijedi. Svi su tu i sve je isto. Kako tada tako i danas, sada. A Evropa sve dalje od nas.
photo screen : naslovnica Cross Atlantic, februar 2002, arhiv
