1447/48 JE ODLUČUJUĆA GODINA : Pored opštih izbora u ‘građanskoj i sekularnoj’ državi BiH se održavaju skoro u isto vrijeme oni važniji – izbor novog Reisa. Kako statistike govore, pored kandidata Rijaseta, najviše šansi ima SDP BiH a najmanje sandžački tajkun Radončić Fahrudin.
Bh ljeto je na izmaku. Prošli su tužni, žalosni i estradizirani Potočari, zamijenile su ih koride, ‘ljeta’, ‘teferiči’ i ostale veselice, valja se vratiti ‘u normalu’. I pored toga energija, emocije i predizborna i izborna groznica udaraju po čitavoj zemlji više od požara. I ne bez razloga – bira se ‘novo’ rukovodstvo države, Kantona i entiteta. No, skoro u isto vrijeme, potrefilo se, bira se i novi bh Reis ‘Ajatolah’ koji će slijedećih sedam godina a onda možda još toliko, stolovati u Dvoru na Kovačima, pa se umalo ne zna da li se kandidati spremaju za državne ili vjerske fotelje. Jer, lako je voditi državu ali biti Reis, e, to je već druga priča. Treba donositi ‘fetve’, pripremati zakone za državni Parlament, primati diplomate i predsjednike, ambasadore, visoke bh predstavnike ako ih bude, graditi i otvarati bogomolje, i plus budno bdijući nad državom koja je kao što nam kažu ‘u ratu’ naći malo vremena i za vjernike i vjeru.
Za bh naciju, ova 1447/48 godina u koju smo ušli sa zalaskom sunca 16. juna ove godine, odlučujuća je i značajnija od 2026. godine u koju smo zalutali slučajno prvog Januara. Zna se i zašto. Bosna i Hercegovina je, kao što ne znamo ‘građanska’, ‘sekularna’ i multietnička zajednica u kojoj ima mjesta za sve, ako su malo više muslimani ili Bošnjaci pa i muslihuni, bilo šta osim da su Bosanci, u kojoj se čak i meteorologija ravna gledanjem u mjesec a kiša doziva dovom, u kojoj se ništa ne odlučuje bez ‘aminovanja’ Reisa, stoga su se u izbor uključili svi ‘politički subjekti’ zajedno sa ‘objektima’ iz Rijaseta, treba odabrati pravog Reisa u tom moru bogatstva od kandidata. U tu svrhu, širom ‘suverene’ onoliko koliko se može i koliko treba, predsjednici, ministri, načelnici i ostali ‘subjekti’ špartaju državom, uče dove, piju šerbe i organizuju mevlude ili otvaraju i zatvaraju džamije, posjećuju ‘šehidska’ ponekad i ‘ona druga’ groblja, pokazuju svoje prijedloge i buduće akcije u vlasti. Od te i takve energije i prave izborne groznice po BiH gori više od požara a nema tog helikoptera koji to može ugasiti.
Vidi se da je akcent bačen ne na socijalu, penzionere, bolesnike ili poljoprivrednike, na nauku ili škole već na zaštitu države, zastave, nacije, identiteta i vjere posebno, i snažan dojam se stiče da se kandidati takmiče za Kovače snažnije nego za državu. Što mu u konačnici dođe isto. Čini se da u aktivnostima prednjače sve političke partije u FBiH i u ‘omrznutom entitetu’, nenamjerno Rijaset je sa svoja dva-tri kandidatčića dobio pravu konkurenciju. Pored SDA bratske zajednice i njene ‘građanske subraće’ iz DF i Stranke za BiH kao vječitih favorita, čini se ovog puta više šanse ima, da ne povjerujemo (a hoćemo jer moramo) – partija ‘nasljednika partizana’ iz redova SDP socijalista, demokrata i svega što uz to ide. Toliko su ovi ‘antifašisti’ i baštinioci AVNOJA, ZAVNOBIHA i ostale partizanske bezvrijedne zajebancije iz prošlosti dovili, klanjali i obilazili ‘šehide’, spomenike, ‘turbeta’, ‘mevlude’ i džamije, da je sa tim čak i Sin Velikog Oca Bakir Izetbegović ostao zapanjen i oduševljen.
Onda, to znači da će mo, AkoBogda a daće, dobiti novog novcijatog Reisa ‘po mjeri čovjeka’, upravo onako kako glasi jedan od inovativnih izbornih slogana ove Partije’. Njima su se rado odazvali i šefovi ostalih stranaka ‘trojke’ i tu je konkurencija bez premca. Uključila se čak i Benjamna Karić iako zna da po demokratskom Ustavu IZBiH žena ne može pod ahmediju. Ne zna se ko je bliži cilju, da li Denis Bećirović ili Zukan Helez, ili student načelnik Irfan Čengić. Njihovi dlanovi od učenja dove su potamnili i nabubrili a koljena proklecala. Čini se ipak da malu prevagu nosi ministar za sve osim za oružane snage BiH Zukan Helez. Osim dovljenja i naklanjavanja sa starim Reisom, ovaj ljubitelj dobre Thompsonove pjesme i kafane, što je naša muslimanska vrlina i osobina, aktivan je i u otvaranju džamija i doniranju za džamije preko Ministarstva, zatemeljio je i jedan ‘Mesdžid’ u vojnoj kasarni u Ustikolini, čak i kad je na putovanju kao onom u Egiptu nije zaboravio dove, organizovao je Bajramske prijeme i rukoljube, i mevlud mu je ‘došao u goste’ ovih dana, ‘šerbetom’ je namirio nestašnu pjesničku ‘muminsku’ dušu.
Kako statistike govore najmanje šanse ima Fahrudin Radončić ‘naš muslihun’ iz Crne Gore jer ga nema u džamiji ili po ‘šehitlucima’, nema ga ni u Potočarima, ali on se ne predaje. ‘Radi’ u ‘Avazu’ svaki dan. Zna on da Onaj Gore sve vidi a najviše njegove donacije Rijasetu i njegove bitke po ‘Avazu’, zato se ne sikira previše. U entitetu Republika Srpska, mala prednost ide ‘gaziji’ Ćamilu Durakoviću, ali tu su uz njega Ramiz Salkić i zeleni tajkun Sevlid Hurtić najbrže osunećeni Bošnjak u BiH, po njegovoj računici ‘odmah čim se rodio’ a ne kao ‘ovi drugi’ koji su svoju muškost dali u poznim godinama, biti će napeto.
I mora biti napeto, Jer, kao što napisa ili od nekog prepisa jer ima taj običaj da potkrada druge, najmudriji U Bošnjaka Alija Izetbegović ‘Bosna nije samo parče zemlje’ koju je ciljano isparcelisao, ona je ideja za koju vrijedi umirati i boriti se. Ili tako nekako. Za to je ovako oštra i konkurencija, i zato imamo ovakve ‘ideje’, ‘patriote’ su ozbiljno shvatile riječ svoga’vođe’.
Nisu ludi da budu ‘robovi’ kad mogu (opet) postati ‘gospodari’.
photo : gore s lijeva – Bakir Izetbegović, Zukan Helez, Denis Bećirović, Nermin Nikšić i Dino Konaković, dolje s lijeva – Ramo Isak, Irfan Čengić, Svelid Hurtić, Ćamil Duraković i Nerin Dizdar, Cross Atlantic, arhiv
