ILI : KAKO SPASITI RATNE ZLOČINCE! bh pravosuđe se bruka u predmetima optuženih ratnih zločina iz redova ArBiH, unaprijed se zna da će se isto desiti i u predmetu ‘Dobrovoljačka’ i glavnog optuženog Ejupa Ganića …
Nasmijani sandžački tajkun ‘Yugosloven’ Ejup Ganić optužen za ratni zločin u predmetu ‘Dobrovoljačka’, nema razloga za brigu. Njemu je dolazak u Sud po ovom predmetu razlog više za patriotsku reklamu i njega i njegovog biznisa, kad se ova pravosudna farsa završi, biće još nasmijaniji, kao onomad kad je zbog ovih zločina uhapšen u Londonu 01. marta 2010. Podsjećamo da je hapšenje uslijedilo po interpol potjernici Srbije i da je Britanski Sud odlučio Ejuba ‘izručiti’ BiH uz kauciju od 200.000 funti. Izručiti bh pravosuđu ratnog zločinca ArBiH znači izlazak na slobodu, do sada se pokazalo i dokazalo da u ArBiH ‘niti je bilo ratnih zločina ni zločinaca’, niko nije ubijen a ako jeste to je u domenu ‘incidenta’ jer ArBiH je ratovala strogo po Konvencijama o ljudskim pravima i svi nestali ili poginuli na ‘suprotnoj strani’ su zasluženo mrtvi. Kauciju je za njega uplatila Dijana Ćatić poznata bogatašica ‘preko kreveta’, bivša žena britanskog bankara poznata pod imenom Sanela Jenkins, a refundaciju Saneli izvršio je Haris Silajdžić tadašnji vrh bošnjačke vlasti iz budžeta države. Sanela je kao i Ejup dobila reklamu ni zašta. Na sličan način je ‘izručen’ bh Sudu i ratni zločinac Naser Orić, uhapšen u Švicarskoj juna 2015. Ćamil Duraković tadašnji načelnik Srebrenice koji je bio uhapšen sa Naserom na ‘službenom putu’ u jedan švicarski džemat je tada uslovio održavanje 11. jula u Potočarima te godine i Naser se nakon popijene kafice u tužilaštvu obratio medijma ‘slobodan k’o ‘tica’.
Uz Ejupa Ganića koji je izdavao naredbe za pokolj JNA u povlačenju jer je mijenjao uhapšenog Aliju Izetbegovića za ratni zločin optužnica tereti još i Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku, ali ovo veselo društvo patriota nema razloga za brigu. Predmet je tako koncipiran i tako se vodi da se unaprijed zna da će ovi ‘heroji’ dobiti od Suda ‘potvrdu o poštenju’ i herojstvu, možda čak i naknadu za nematerijalnu štetu, kad se žurka okonča. To što su 03. maja 1992. godine svojim naredbama ili djelovanjem ubili osam mladih vojnika JNA, civila i sanitetskog osoblja te ranili još 24 osobe i zarobili desetine vojnika koje su mučili i zlostavljali, za Sarajevo i bh sudstvo neće biti dokazano kao ratni zločin, čak ni kao ‘obični zločin’. Pravosuđe prati mantru Bošnjaka po kojoj je ArBiH bila ‘časna’, ‘čista”i ‘multietnička’ i samo je branila državu. Na isti način se vodi već skoro deceniju sličan postupak protiv Atifa Dudakovića i ekipe ratnih ubica, za ubistvo preko 300 osoba. trenutno je proces odgođen na neodređeno vrijeme zbog bolesti Dudakovića.
Proces ‘Dobrovoljačka’ bošnjačka javnost po medijima smatra dovršenim jer se o tome rasprvaljalo i u Haagu i jer je Ganić kao što smo rekli jednom ‘presuđen’ i oslobođen, međutim, tužilaštvo tvrdi da je optužnica sastavljena na ‘novim dokazima i činjenicama’. Poslije prvobitinih ‘fora’ i advokatskih očekivanih ujdurmi nakon potvrđivanja optužnice aprila 2022, kao što su da je ‘optužnica pisana na ekavici’ koju ne razumiju iako Ganić kao svaki Bošnjak iz Sandžaka u Sarajevu i danas pije ‘mleko’,prešlo se na poricanje svega što je dostavljeno uz nju. Niko ništa ne zna, skoro svi ubijeni su novim vještačenjima ‘umrli prirodnim putem’ ili su ‘pucali’, neki svjedoci se iz Srbije očituju putem video-linka, mnogi su već zaboravili kako su im preci pomrli zbog protoka događaja, niko nije vidio optužene da su direktno pucali, optuženi se ne sjećaju većine stvari, ‘zaboravli’, sve se svelo na ‘spontani događaj nakon što se čulo da je naš predsjednik uhapšen’, niko nije ni od optuženih ni od svjedoka pripadao nijednoj paravojnoj organizaciji, jednostavno mladići su pocrkali od straha i muke i sami su krivi kao i ostali civili.
No posebna i interesantna je star sa svjedocima tužilaca, koji su dali iskaze prije više godina kada su govorili ‘jedno’ a dana govore ‘drugo’. Među njima je jedan iskaz naročito interesantan, iskaz svjedoka Hazima Bahtanovića. Koji je i sam učestvovao kao pripadnik nekakve Teritorijalne odbrane koje se sada odriče ‘jer to je sve bilo neorganizovano i onako’ i koji je ubistva potvrdio odmah pri davnom prvom saslušanju a danas govori drugačije. Ne zna ko mu je bio komandant niti šta je tačno bilo ali najbolje je ovo iz iskaza koje odslikava budući pravac svjedočenja i dokaza. Hazim tvrdi da je iskaz o ovome dao 25. novembra 2020, a na pitanje tuioca i sudije zašto se današnji iskaz razlikuje od onog iz 2020, Hazim je rekao. ‘Taj dan je bio državni praznik, dan državnosti kada sam pozvan u SIPAu i bio sa istražiteljem i jednom ženom koja je kucala. Nisam mao naočale, jesam potpisao zapisnik ali izjavu sam dao pod pritiskom i nisam ga pročitao. Želio sam što prije da izađem, jer je bio dan državnosti’.
Mlatili Hazim i tukli sve dok onako ‘ćorav’ nije potpisao. A nije bilo povreda, kakvi su to ‘pritisci’, zna samo Hazim i onaj koji ga je ‘pritisako’. Iz ovog novog iskaza se da zaključiti da je Hazim iz ‘patriotskih osjećanja’ dao onda ‘krivi’ iskaz. Koliko Bošnjaci drže do 25. novembra to već znamo, ovo sa tim praznikom je posebna priča i otvara novu mogućnost za promjenu iskaza. Na osnovu ‘patriotske amnezje’. Logično. Hazim je možda žurio na Kovače da se prisjeti 25. novembra uz Mauzolej Alije Izetbegovića gdje se inače dan državnosti slavi, pa je sve pobrkao, misli mu bile uz ZAVNOBIH na groblju ‘šehida’. Slična ‘amnezija’ iz dugih razloga napala je i skoro sve ostale svjedoke tužioca, dok su advokati bezobrazno propitivali potomke ubijenih o ranama na tijelu kao da su oni vještaci pa sve to razumiju. Ovo sa amnezijom smo vidjeli i kod ubistva Džanana Memića kod Alise Mutap također radi zaštite ubica i nalogodavca, stoga će ova vještačka zaboravnost postati u bh sudskoj praksi dobar i čest dokaz u dokaznom postupku.
Nije samo Hazim Bahtanović bez naočala slijepac, bh pravosuđe je kao i on u ovim postupcima ratnih zločina oćoravilo u skladu sa onim ‘pravda je slijepa’. Stoga bi bilo bolje da se smanji trošak države i advokata i bruka pravde te da se ovi optuženi odmah oslobode. Jer to slijedi kad-tad. Ako kojim slučajem pravda ‘proradi’ na prvostepenom Sudu, drugostepeni Sud sve ‘popravi’ na kraju. Na desetine predmeta je tako završilo. Ratni zločinci se spašavaju bjekstvom u Srbiju, u BiH je drugačija metoda. ‘Naše ratne zločince’ spašavaju Sudovi.
Potomci ubijenih vojnika i civila ni danas zbog ove ‘sljepoće’ ne mogu se prisjetiti ubijenih na mjestu ubistva već pale svijeće i donose vijence par ulica dalje i uz jake snage policije. Toliko BiH ima osjećaja ‘za sve žrtve’.
photo : Ejup Ganić sa svitom advokata dolazak na suđenje u predmetu ‘Dobrovoljačka’, arhiv
